среда, 23. август 2017.

ŽURNAL OTKRIVA IDENTITET OSOBE POVEZANE SA ISIL-OM: Ruski državljanin Abdurazakov Akhmad pokušao ući u BiH

Piše: A.Avdić 

U prisustvu policije Abdurazakov Akhmad je jutros ispraćen do aviona za Istanbul odakle je i došao. Ovo je vec treći put tokom posljednja tri mjeseca da strani državljani, koji su povezani sa ISIL-om ulaze ili pokušavaju da uđu na teritoriju BiH. U sva tri slučaja obavještajne i policijske agencije su locirale ove osobe

Tridesetdvogodišnji ruski državljanin Abdurazakov Akhmad vraćen je sinoć sa sarajevskog aerodroma, zbog sumnje da je povezan sa ISIL-om, saznaje Žurnal.

Abdulrazakov nije uhapšen, već je samo zadržan na pasoškoj kontroli, nakon čega mu je uskraćen ulazak u BiH, jer je proglašen osobom opasnom za nacionalnu sigurnost. U prisustvu policije Akhmad je jutros ispraćen do aviona za Istanbul odakle je i došao.

Ovo je vec treći put tokom posljednja tri mjeseca da strani državljani, koji su povezani sa ISIL-om ulaze ili pokušavaju da uđu na teritoriju BiH. U sva tri slučaja obavještajne i policijske agencije su locirale ove osobe.

(zurnal.info)

Sinodu podnesena tužba protiv Grigorija

piše: Nebojša Vukanović

Grupa uglednih dubrovačkih Srba i intelektualaca, predvođena dr Vladislavom Turnićem, podnijela je Sinodu Srpske pravoslavne crkve Tužbu protiv hercegovačkog vladike Grigorija zbog zloupotreba i štetočinskih aktivnosti protiv Crkve i srpskog naroda u Dubrovniku.
U Tužbi se na 6 strana detaljno govori o zloupotrebama i činjenici da je vladika zapostavio vjeru i vjernike, a sa druge strane previše komercijalizovao Eparhiju i Dubrovačku parohiju, kako se mnogo više vodi računa o biznisu i novcima, nego o duhovnom životu. U tužbi se navodi da su se vladika i sveštenici udalji od naroda i pravoslavnih vjernika u Dubrovniku i da ne obavljaju svoje dužnosti. Dr Turnić je ugledni intelektualac koji je u najtežim vremenima, od 1991. do 1998. godine, bio predsjednik Crkvene pravoslavne opštine u Dubrovniku, dio svoje imovine u Dubrovniku je zavještao i poklonio Crkvi i Eparhiji, pa njegova Tužba protiv vladike Grigorija ima posebnu težinu i značaj.

U Tužbi se, između ostalog, navodi da vladika Grigorije i Eparhija u centru Dubrovnika iznajmljuju čak 20 stanova i 11 poslovnih prostora, od kojih se ostvaruje ogroman prihod, ali da nije poznato gdje novci završavaju, jer vladika nikom ne polaže račune. Dubrovački Srbi su ogorčeni vladikinom odlukom da otkaže Ugovor o zakupu kancelarije od 15 m2 Srpskom nacionalnom vijeću grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, koje ima 25 srpskih vijećnika. Dr Turnić posebno naglašava da je zakup prostorija otkazan bez bilo kakve najave i razgovora vladike i sveštenika sa srpskim vijećnicima i vjernicima, te da je ova štetna i nerazumna vladikina odluka ugrozila rad SNV u Dubrovniku.

U Tužbi se ukazuje na veliku opasnost i činjenicu da je skoro 20 000 pravoslavnih Srba u Hrvatskoj prešlo na katoličanstvo u poslednjih 25 godina, te da maćehinski odnos vladike i sveštenika prema vjernicima ima trajne pogubne posledice i udaljava srpski narod od Crkve. Vladika se potpuno odnarodio i u više navrata odbio da razgovara sa srpskim vijećnicima i parohijanima, a sa druge strane ima veoma bliske odnose sa katolicima i dubrovačkim biskupom Uzinićem.
U Tužbi i pratećim dokumentima se navodi da sve do 1930. godine dubrovačka Parohija nije bila u sastavu Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, a do 1953. godine vjernici i Skupština srpskih domaćina grada Dubrovnika su samostalno birali dubrovačkog paroha, pa ukoliko patrijarh i članovi Sinoda uskoro nešto ne preduzmu da se trajno riješi problem sa Grigorijem, dubrovački Srbi su pokrenuli peticiju da se Dubrovačka parohija izuzme iz hercegovačke Eparhije i direktno potčini patrijarhu i Sinodu SPC.

Tužba protiv vladike Grigorija, sa pratećim dokumentima, izjavama i dokazima, poslata je patrijarhu Irineju i svim članovima Sinoda Srpske pravoslavne crkve, a dubrovački Srbi se nadaju da će najveći crkveni organi uskoro nešto poduzeti i umjesto Grigorija u Eparhiju dovesti novog vladiku koji će spustiti tenzije, neće dijeliti narod i prodavati vrijednu crkvenu imovinu, i umjesto politikom i biznisom baviti se duhovnim životom i problemima vjernika.

x


Za razliku od Srba iz Dubrovnika, koji su javno i glasno ustali protiv zloupotreba i nedostojnog ponašanja vladike Grigorija, vjernici u Hercegovini uglavnom ćute i trpe. jer ovdje vladika ima veliku političku moć zbog bliskih veza sa Miloradom Dodikom i režimom, pa mnogi strahuju od odmazde ukoliko se javno pobune i ukažu na zloupotrebe.

Već dugi niz godina Grigorije ne boravi u manastiru, kao sve ostale vladike i monasi, već u nekoj od svojih luksuznih rezidencija u Trebinju, Dubrovniku i Mostaru, ne nosi mantiju i vladičanska obilježja već modernu markiranu garderobu, izlazni u noćne provode, aktivno se bavi politikom i biznisom, pa bi bilo logično da patrijarh i Sinod hitno reaguju i zaustave nedostojnog Grigorija da svojim neprimjerenim ponašanjem sramoti i nanosi veliku štetu ugledu naše svete Crkve.

Vučić i Govedarica: Dijalogom rješavati sva pitanja

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je danas u Beogradu sa predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) Vukotom Govedaricom o stanju u Republici Srpskoj, BiH i regionu.

Govedarica je Vučića upoznao sa svojim viđenjem stanja u RS, ističući da je Republici Srpskoj potrebna moderna nacionalna politika, koja mora da bude bazirana na odgovornosti političara.

On je ocijenio da su mnogi političari u RS odgovornost prema narodu i građanima podredili interesima sopstvenih političkih partija. 

“Saglasili smo se da je iza nas vijek stradanja i da je pred nama treba da bude vrijeme prosperiteta i izgradnje”, kazao je Govedarica. 

On je dodao da su Vučić i on još istakli da je za rješavanje svih spornih pitanja u RS i BiH potreban dijalog, kao i da su razgovarali o infrastrukturnim projektima koji bi trebalo dodatno ekonomski da povežu region i privuku investitore u zemlje regiona.

“Srbija je lider u regionu, a Republika Srpska nema gdje drugo da priveže svoj mali čamac osim uz brod koji se zove Srbija”, naglasio je Govedarica.


Lider SDS-a naveo je da je istakao da je Vučić dobro upoznat sa problemima sa kojima se suočava RS, da je izrazio zahvalnost predjsedniku Srbije za podršku koju pruža Republici Srpskoj, dodavši da je ga je obavijestio da je ovom bh. entitetu potreban ekonomski napredak bolji standard građana kako bi se zaustavilo iseljavanje stanovništva iz RS. (agencije)

Vučić i Govedarica - sastanak u Beogradu upravo završen

piše: Slobodan Vasković

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se jutros sa Vukotom Govedaricom, predsjednikom SDS-a.

Govedarica je na Andrićev venac stigao na Vučićev poziv.

To je prvi sastanak Vučića sa Govedaricom, otkako je preuzeo dužnost lidera SDS-a.

Ujedno to je prvi sastnaka Vučića, u poslednje dvije godine sa jednim liderom SDS-a.

Na sastanku se razgovaralo o političkoj situaciji u BiH i RS. (uskoro opširnije).

уторак, 22. август 2017.

I dubrovačke Srbe Grigorije ISTJERAO na ULICU

Nakon više porodica u Trebinju, vladika Grigorije izbacio je na ulicu i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Dubrovnika, što je izazvalo gnjev i buru nezadovoljstva oko 3.500 dubrovačkih Srba, koji peticijom traže od patrijarha Irineja da ih izuzme od jurisdikcije nedostojnog vladike. Pod izgovorom navodnog proširenja galerije ikona, Grigorije je naredio da jedini legitimni predstavnici Srba iz Dubrovnika, vijećnici SNV, napuste malu kancelariju od svega 15 m2, za koju su crkvi i hercegovačkoj Eparhiji godinama uredno plaćali mjesečni zakup u iznosu od 2 000 kuna. Kancelarija je ključna za rad i funkcionisanje jedinog nacionalnog udruženja Srba u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koje se stara o položaju Srba na krajnjem jugu Hrvatske. Nažalost, i na veliko razočarenje dubrovačkih Srba, vladika Grigorije je odlučio da istjera na ulicu srpske vijećnike i ugrozi rad Vijeća, a navodno proširenje galerije ikona je samo izgovor kojim je vladika pokušao opravdati nerazuman potez. Dubrovački Srbi u pismu upućenom patrijarhu Irineju i Sinodu SPC smatraju da vladika namjerava da crkveni prostor dodatno komerzijalizuje otvaranjem restorana.
Srpska pravoslavna crkva ima veoma vrijednu imovinu u najstrožem jezgru drevnog Dubrovnika zahvaljujući srpskim trgovcima i dobrotvorima, porodicama Bubalo, Nikolajević, Bošković i drugim, koje su u prošlosti svoju imovinu poklanjale našoj Crkvi sa ciljem da ona pomaže Srbe, rad nacionalnih udruženja i organizacija. Desetine stanova i poslovnih prostora na najatraktivnijim lokacijama oko Straduna hercegovačka Eparhija iznajmljuje po basnoslovnim cijenama dubrovačkim ugostiteljima i trgovcima, od čega se ostvaruje milionski godišnji prihod. Postavlja se logično pitanje zašto Eparhija nije mogla ostaviti samo jednu malu prostoriju od svega 15 kvadrata za rad ključne srpske nacionalne organizacije, koja je Eparhiji uredno plaćala zakup i sve obaveze? Zar je važnije proširiti neku umjetničku postavku ili otvoriti restoran, a sa druge strane ugroziti rad srpskih vijećnika koji krajnje savjesno, pošteno i odgovorno rade težak posao, i koji su u najtežim ratnim vremenima preživjeli golgotu, jer su bili na čelu Crkvenog odbora i nacionalnih udruženja? Zar nije Eparhija trebala bez naknade ustupiti prostorije i dio novaca od zakupa Vijeću kako bi se pomogao njegov rad, povratak ljudi i imovine, očuvanje tradicije i identiteta, i tako zajedničkim radom spriječio proces pokatoličavanja i nestajanja Srba u Dubrovniku? Zar nije logično da vladika okuplja malobrojne Srbe, razgovora sa njima o brojnim problemima i pokuša da im pomogne u teškim vremenima, umjesto što ih tjera, ignoriše, ponižava, i vrijeđa? Nisu naši preci u prošlosti zavještali svoje bogatstvo i imovinu našoj Crkvi da bi neki nedostojni vladika uzimao milione i živio luksuzno, već da bi Crkva imala snagu da se brine i pomaže svoje vjernike i braću u teškim vremenima. Srbi u Hrvatskoj trenutno su najugroženija i najobespravljenija zajednica u Evropi, i bilo bi prirodno da naša Crkva i episkopi imaju ključnu ulogu u očuvanju nacionalnog identiteta, okupljaju i pomažu svoj narod i vjernike umjesto što ih tjeraju i izbacuju na ulicu za šaku srebrenjaka.
Za razliku od vladike Grigorija i sveštenika, neki Mađari i čelnici grada Dubrovnika pokazali su više razumjevanja i pomogli da SNV iznajmi druge prostorije na Lapadu. Ipak vladikina odluka da bez razgovora po hitnom postupku istjera na ulicu srpske vijećnike izazvala je burne reakcije i erupciju nezadovoljstva najuglednijih srpskih intelektualaca u Dubrovniku. 

Bivši predsjednik Crkvene opštine SPC u Dubrovniku dr Vladislav Turnić, koji je takođe svoju imovinu ranije poklonio Crkvi, podnio je Tužbu patrijarhu Irineju i Sinodu SPC protiv vladike Grigorija zbog štetočinskog ponašanja, a srpski vijećnici obratili su se patrijarhu sa molbom da izuzme dubrovačku Parohiju iz sastava hercegovačke Eparhije i direktno je potčini patrijarhu i Sinodu kako im Grigorije ne bi bio vladika. 

O tužbi, zahtjevima i pismima dubrovačkih Srba upućenih patrijarhu i Sinodu detaljnije ću pisati narednih dana kako bi čitaoci spoznali koliko je štetno i pogubno ponašanje vladike Grigorija i zašto je neophodno da se on što prije izmjesti i udalji od Dubrovnika, Trebinja i Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije.


понедељак, 21. август 2017.

Dodikov salto mortale: Od vojne vježbe MUP RS sa NATO-om, do agitovanja protiv NATO

piše: Slobodan Vasković

Početkom  juna ove godine održana je zajednička vježba NATO snaga u BiH, pripadnika MUP Republike Srpske i MUP-a Federacije BiH.

Prema izvoru iz vrha Režima, pripadnici dva entitetska MUP-a prelazili su entetsku granicu, a vježba je nazvana "Šakalov kamen 2017.".

Ovu vježbu je odobrio politički vrh RS, uključujući i Milorada Dodika. 

Štaviše, najviši zvaničnici RS nisu pravili nikakve problem u vezi sa održavanjem ove vježbe, koja je uključivala i prelazak pripadnika dva MUP-a preko medjuetntitetske granice”, kazao je moj izvor.

S obzirom na ovu činjenicu, potpuno je zapanjujuća preobrazba u stavu Milorada Dodika u vezi sa NATO-om, koja se desila samo dva mjeseca nakon što je lično odobrio da pripadnici MUP RS učestvuju u zajedničkoj vježbi sa pripadnicima NATO, ali i federalnom policijom, koja je, kako tvrdi moj izvor, uspješno sprovedena.

Nema dileme, oštro suprotstavljanje NATO-u nije ništa drugo nego Dodikov ad hoc stav, iznuđen iz nekih jačih i moćnijih centara.

Jasno je da Dodik u namjeri da se suprotstavi NATO-u nema podršku opozicije, ali ni koalicionih partnera.

Nejasno je, pak, zašto je Dodik pristao da se u junu održi vježba sa pripadnicima NATO, a sada najavljuje referendum protiv NATO.

To nije politika, već čista improvizacija i egzibicionizam, koja od Dodika čini pajaca, a nikako ozbiljnog i kredibilnog političara.

SRNA najavila Šakalov kamen 

Pripadnici MUP-a Republike Srpske, Vojske SAD-a i policijske agencije u BiH, početkom juna, na teritoriji Srpske i BiH, realizovaće vježbu "Šakalov kamen 2017".

U vježbi će učestvovati oko 500 pripadnika bezbjednosnih, vladinih i civilnih institucija iz BiH i SAD. Cilj vježbe je priprema učesnika za sprovođenje akcije u nepredviđenim okolnostima radi jačanja teorijskih i taktičkih znanja i iskustava.

Vježba "Šakalov kamen 2017" dio je Programa za zajedničku obuku i vježbe Komande SAD u Evropi koji je osmišljen da bi ojačao međusobnu operativnu saradnju sa udruženim i partnerskim snagama i kao podrška postojećim operacijama.


(SRNA, 02.06.2017.)





недеља, 20. август 2017.

Unutrašnji Okupatori opet napadaju

piše: Slobodan Vasković


1.
Interesantan je ovaj “unutrašnji dijalog” koji je pokrenuo Milorad Dodik, a tiče se referenduma o ulasku u NATO, iako NATO nije pozvao Republiku Srpsku. Niti o ulasku u NATO odlučuje RS, već će odlučiti BiH.

2.
Dodikov “unutrašnji dijalog” ima sve karakteristike “lova na vještice” i demonizovanja političkih protivnika, tako da je, na samom početku, a biće i u sredini i na kraju, postao/ostao Jezik Mržnje!

3.
Ako je Dodiku do referendum neka ga održi; Nema nikakve potrebe da priziva pripadnike Opozicije, koje, ionako, smatra izdajnicima.

Dodik ima dovoljan broj ruku u skupštini RS da izglasa šta želi; Opozicija mu tu ne treba, sem kao pokriće za još jednu veliku političku (referendumsku) prevaru. Kao što je bila ona u vezi datuma Dana RS, koja je bila predizborni (antinacionalni i antidržavni) trik Dodika i SNSD-a.

Epilog je da je ubjedljivo dobio lokalne izbore, ali sada pojma nema šta će sa svim tim opštinama, jer je RS “u banani”. I sve njene lokalne zajednice.

4.
Ukoliko bi Opozicija popustila i prihvatila Dodikov “unutrašnji dijalog” vođen “Jezikom mržnje” i podržala bilo kakav referendum, nema potrebe da izlaze na sledeće opšte izbore; Radnje mogu odmah zatvoriti.

5.
Djeluje da je Opozicija shvatila, što Dodika dovodi u vrlo uzak manevarski prostor; Toliko uzak da bi mu se moglo desiti repriziranje katastrofe, što jeste neodržavanje Referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH, koji je skupština izglasala, ali koji se nikada nije desio.

Sasvim je druga stvar što Opozicija uopšte ne koristi Dodikov očiti teški promašaj!

6.
Pitanje je što Opozicija ne insistira na održavanju ovog već izglasanog referenduma i zahtijeva od Dodika sprovođenje skupštinskih odluka, koje on lično stornira?

Pitanje je i što Dodik ne pokaže mišiće NATO, EU, Zapadu… održavanjem tog Referenduma?

7.
Opozicija u RS je vrlo često, prečesto, nedjelotvorna, ne iskorištava čiste šanse i to je odgovor na pitanje 1; Rješenje pitanja 2 je u Dodikovom strahu: On ne smije održati referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH!!!

Da smije, već bi to učinio.

8.
Očito je i da ne smije Sam/Lično zakazati održavanje sjednice Skupštine, zahtijevati izglasavanje (besmislenog) referenduma o NATO i obrazložiti zašto je sve to potrebno!

Očito je i da Dodik igra na dvije karte: Ako Opoziciju prevari da ga podrži oko suludog referenduma, dobio ih je; Ako ih ne privoli, optužiće ih za izdaju. Dežavi koji nema snagu premijere.

Pitanje je da li se ta priča može “jesti” do oktobra iduće godine i prikriti uspješno sve veće razvaline unutar SNSD-a, koje su i interesne, ali i ideološke? Teško!

9.
Na “spoljnom planu” i onom “državničkom”, Dodik ispunjava želje Rusije i pravi od BiH novo bojno polje te sile i SAD-a, supersile.

To je ona Treća runda, koju sam već u tekstovima pominjao, i koja dolazi nakon Crne Gore i Makedonije. Gdje je Rusija izgubila “za dlaku”, ali izgubila.

10.    
“Histerija” oko Referenduma je sasvim dobro pripremljena; Unutrašnji Okupatori, što Dodik&Klika jesu, preko analitičarskih pacera i sluga raznoraznih kalibara, “iz minute u minutu” truju atmosferu, ukazujući na “neophodnost referenduma”, optužujući, izmišljajući, lažući…; Silujući javnost potrebom izjašnjavanja, prijeteći “revolucijama”… samo da bi što jače radikalizovali javno mnjenje, narod dodatno sludili i pripremili ga kao “topovsko meso” za odbranu sopstvenih/sebičnih/uskogrudih i ruskih nacionalnih interesa; Ni jedni ni drugi interesi nisu u ovom slučaju i srpski nacionalni interesi. Dapače, ali Unutrašnji Okupatori ostaju istrajni na pripremi obračuna u BiH, gdje je teritorija RS stavljena ruskim agenturama na raspolaganje, kao nosač sa kojeg će da djeluju: I u BiH i prema Srbiji. Kako bi se spriječilo ostvarenje novog bezbjednosnog plana Zapada, koji bi cementirao mir na ovim prstorima - prvo NATO, pa EU (do sada je bilo obrnuto).

11.
Srbija je poslednja runda; Dodik, kao i obično, radi Vučiću o glavi, ali i Vučić ima za njega, uskoro, par vrlo neprijatnih iznenađenja!

12.
Opozicija bi sve ovo trebalo da kaže, predstavi javnosti stvarne Dodikove namjere; Mane se hinjenog rusofilstva i zaštiti interese sopstvenog naroda, kojeg Unutrašnji Okupatori nemilosrdno vode u propast.

13.
Vukota Govedarica se jasno suprotstavio, Branislav Borenović se sakrio iza Milka Grmuše, koji jeste odličan, obrazovan, obaviješten i temeljan mladi političar, ali je tek odnedavno član PDP-a!

Samim tim, neophodno je bilo i Borenovićevo izjašnjenje. I Čavićevo. O potrebi izjašnjenja Ivanića o svemu rečenom ne treba ni polemisati; Posebno nakon što se ponovo samokandidovao za člana Predsjedništva BiH!

14.
Umjesto izjašnjenja, kao i sto miliona puta do sada, Ivanić je nestao u plavim dubinama, zaronio; Sa brojnim bocama kisika. Na neodređeno vrijeme.

Toliko o karakteru. I opravdanosti kandidature.

15.
O svemu ostalom tek će biti riječi, a stvarni sudari tek slijede.
x

субота, 19. август 2017.

Taze referendum i činjenice o NATO u BiH

piše: Slobodan Vasković

NATO/EUFOR na Manjači-oktobar 2016.
1.
Nesporno je da Milorad Dodik ima negativne političke stavove o ulasku BiH u NATO; Sporno je što sve druge, koji ne dijele njegove poglede, karakteriše “podanicima Zapada”! I tako vrlo opasno targetira, jer Dodik obavlja (bar bi trebalo) značajnu funkciju i krajnje je degutantno njegovo javno blaćenje onih koji ne podržavaju njegove politike. Ali, to nije ništa novo. Dapače.

2.  
Kad smo već kod podanika i podaništva, nije zgoreg upitati se, zbog gorenavedenog, šta je sa Dodikovim, svojevremenim, podaništvom upravo prema Zapadu (NATO alijansi), koji sada demonizuje; Odnosno, šta je sa njegovim aktuelnim podaništvom Rusiji, koju sada idealizuje, kao što je to ranije radio sa Zapadom?!

3. 
Dodik je, kada se sva navedena podaništva saberu, Zadnji koji može bilo koga optužiti za Podaništvo, a što se tiče osiromašenog uranijuma, sjeća li se Dodik ko je tada imao ulogu Glavnog Lokatora?!

4.
Na ovom mjestu Digresija ka najavljenoj “Deklaraciji o očuvanju srpskog naroda, koju će pripremiti Srpska i Srbija” i koja “neće biti puko slovo na papiru, već program za dugoročno sistematsko djelovanje u korist srpskog naroda”, kako je taj dokument u (valjda) nastajanju opisao upravo Dodik nedavno u listu “Politika”.

Da li će se Deklaracija o očuvanju odnositi samo na Srbe koji su protiv ulaska u NATO i, naravno, njihovo Očuvanje, dok će se zalagati za Neočuvanje onih drugačijeg mišljenja?!

Šta će biti sa ovim drugim i da li će Dodik zahtijevati, pošto RS učestvuje u pripremi, da se svi oni koji ne dijele njegove stavove Ne očuvaju na određene načine, koji će se precizirati podeklarativnim aktima?!

5.
Vratimo se Dodikovoj borbi protiv nekadašnjih Gospodara (Zapad/NATO), čiji Podanik više, kako tvrdi, nije.

Tu nas već čeka najnoviji, taze, referendum: O ulasku u NATO, što ga najavljuje, a ko bi drugi, već Dodik.

Takav pristup je još jedna, potpuno besmislena i nikom potrebna, avantura, koja će dovesti do daljeg izolovanja Republike Srpske; Ne ulazi (eventualno) Republika Srpska, kao samostalna država, u NATO, jer to RS nije, već bi pristupila BiH.

Referendum bi trebalo da raspiše BiH, a ne RS, ali to Dodiku nije kurentno nešto više od godinu pred opšte izbore.

Igra mu ponovo referendum, o bilo čemu; Vidjećemo da li će Opozicija ponoviti onu gigantsku grešku od lani?!

6.
To je pred nama, ali određene činjenice o NATO i BiH/RS su već decenijama sa nama. 

7.  
Na osnovu njih uopšte nije problem zaključiti da je pristup srpskih političara pitanju NATO integracija neprincipijelan i nije u skladu sa srpskim nacionalnim interesima u BiH. I to se odnosi na sve, a ne samo na Dodika.

8.
Za početak, bilo bi jako dobro da prestanu sluđivati narod izjavama o nepristupanju NATO, jer je BiH već suštinski u NATO.

9.
Oružane snage BiH obučavaju se po programima NATO, vježbaju ih oficiri NATO, učestvuju u NATO vježbama, u misijama sa NATO vojnicima…

NATO je, izvan svake razumne sumnje, sveprisutan u BiH - od štaba do vojske.

NATO vojnici Imali su vježbe na Manjači u oktobru prošle godine, a u Banjaluci u novembru, lani! 

10.
Navedeno su notorne činjenice, koje ni na koji način ne umanje to što BiH nije formalno u NATO, jer suštinski jeste. 

11.
Treba li BiH biti i formalno u NATO? Treba, jer je to interes i RS, zbog garancije unutrašnjih granica u BiH!

12.
Takav akt značio bi prekid permanentnog vanrednog stanja (“RS je stalno napadnuta, samo što nije uništena”), koje je, kao posledicu, proizvelo Plutokratsko društvo - prebogatu malobrojnu Oligarhije, koja ne trpi drugačije mišljenje i svođenje kompletnog naroda na nivo najsiromašnijeg u Evropi.

13.
Budimo realni, interesi RS i naroda trebalo bi da su iznad emocija u ovom slučaju.

14.
Politički kukavičluk je vezivanje formalnog ulaska BiH u NATO sa stavovima Srbije; To nije nikakav patriotizam, već bježanje od odgovornosti ovdašnjih političara i njeno prebacivanje na Beograd.

To je kontraproduktivno i po Srbiju i po Republiku Srpsku.

Posebno, jer je Srbija potpisala IPAP, sporazum kojim je NATO preplavio Srbiju. 

15.
Srpski političari u BiH jednostvano nemaju hrabrosti da javnosti saopšte faktičko stanje. A ono kaže da je BiH u NATO i da je NATO u BiH.

Tu notornu činjenicu omogućili su upravo srpski poltičari svojim potpisima. 

15.
Jasno je zašto se Dodik ponaša kako se ponaša; On nema kud; Nejasno je zašto drugi ćute o navedenom?!


петак, 18. август 2017.

GMO-prenos nadležnosti u režiji SNSD-ovih ministara iz Vlade RS

piše: Slobodan Vasković

Najviši funkcioneri SNSD-a svakodnevno ispaljuju brojna imena “izdajnika”, koji, kako tvrde, rade na prenosu nadležnosti sa entiteta na nivo BiH, dok, istovremeno, ćute o tome kada ministri iz Vlade RS, samoinicijativno, pokrenu i realizuju derogiranje Zakona RS u korist podzakonskih akata, koje donose institucije BiH.

Tako je i Stevo Mirjanić Metuzalem, Ministar poljoprivrede u Vladi RS, svojim djelovanjem uspio da potpuno derogira entitetski Zakon o GMO, inicirajući izmjene Pravilnika Agencije za bezbjednost hrane BiH, koje se tiču stavljanja GM hrane na tržište.

Donošenjem izmjena pomenutog Pravilnika, Mirjanić je sve nadležnosti entiteta po pitanju GM hrane, prenio na nivo BiH. Krenimo redom.

Urgencija  
Metuzalem, (najveći uzročnik višegodišnje krize u agraru Republike Srpske, gori po njega i od ovogodišnje suše), urgirao je da Agencija za bezbjednost hrane BiH, na osnovu Pravilnika o izmjeni i dopunama Pravilnika o uslovima i postupku izdavanja odobrenja za stavljanje genetički modifikovane hrane i hrane za životinje i zahtjevima koji se odnose na njihovu sljedivost i označavanje, („Sl.gl.BiH“, br. 62/2015. od 04.08.2015.godine), donese odobrenja za stavljanje GM hrane (prvi put) na tržište BiH. 

Za određeni broj subjekata u poslovanju sa hranom, Agencija za bezbjednost hrane BiH izdala je odobrenja za stavljanje na tržište, što je i objavljeno na web stranici Agencije. Odobrenja su izdata i za određeni broj subjekata iz Republike Srpske.

Ovim izmjenama Pravilnika promijenjen je sadržaj dokumentacije koja se podnosi za odobravanje; To je iskorišćeno kao pravni osnov kojim je, praktično, derogiran i osnovni Pravilnik, ali i Zakon o GMO BiH, koji ne poznaje niti uopšte sadrži mogućnost da se GMO odobri na ovakav način. 

Navedeni Pravilnik donesen je na Metuzalemov zahtjev; Na osnovu zaključaka sa ministarskih sastanaka, koje je sam inicirao, da bi taj dokument, kao prijedlog, Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske poslalo Agenciji za bezbjednost hrane BiH. 

Prenos nadležnosti
Ono što je najgore jeste činjenica  da je Metuzalem prekršio zakone RS, jer je pokrenuo i podsticao uvođenje GM hrane u BiH, zanemarujući i entitetski Zakon o GMO, (Sl.glasnik RS 103/08), kojim je potpuno zabranjeno unošenje i sve druge radnje oko GMO, osim da budu odobreni u naučno-istraživačke svrhe (član 3). 

To je ne samo prenos nadležnosti već prihvatanje da se podzakonskim aktom, koji je donijela institucija BiH, potpuno derogira Zakon RS.

Postavlja se pitanje Metuzalemove odgovornosti kao ministra, ali i fitosanitarne inspekcije RS?! Ponašanje ministra i inspekcije je, najblaže rečeno, protivzakonito! 

Jasno je da Inspektorat RS ne smije ništa da radi bez odobrenja Ministarstva poljoprivrede, a direktoru Inspektorata Predragu Tomiću, od svega je važnije koliko će GMO - derivata istresti u sebe!

Bez odgovora
Kako stvari stoje, niko iz Režima RS neće da odgovori kako je prošao ovaj Pravilnik za stavljanje GM hrane na tržište, (pod alinejom 4), koji je očigledno suprotan Zakonu o GMO BiH/RS i ko je sve odgovoran za predlaganje i donošenje takvog pravilnika?! 

Pitanje je i kako je sve ovo moglo da prođe pored sadašnjeg i budućeg direktora Poljoprivrednog instituta Vojislava Trkulje koji je, iz Republike Srpske, član Savjeta za GMO? Kako je to prošlo pored njega? 

Zato što je to Metuzalem naredio!

Ni Trkulja, kao ni Tomić, ne smije da pisne od Metuzalema, ali zato redovno prima barem petnaest ličnih dohodaka, zbog obavljanja raznih funkcija, dok su radnici Poljoprivrednog instituta i dalje na ivici biološkog opstanka, jer su im plate toliko niske da je nejasno kako uopšte uspijevaju preživjeti?!

Metuzalem je vrlo vješt u prikrivanju svojih mutnih, radnji, ali je nerealno da premijerka Željka Cvijanović i njen šef Milorad Dodik o ovome nemaju pojma, budući da tvrde da baš sve o svemu znaju. 

Bez sumnje su upućeni i da Metuzalem uveliko sprema osnivanje Društva agrarnih ekonomista BiH, što je, u ovim vremenima punim SNSD-ovih lista “izdajnika”, zaista krajnje kontroverzno. 

Dodik i Cvijanovićeva razvezuju BiH javno, a preko Metuzalema je uvezuju tajno.










































SPREMITE DOKUMENTE: Prijedlozi za nove nazive trgova, ulica i gradova u BiH

Piše: Eldin Karić (zurnal.info)
Vrijeme je da se oslobodimo bremena prošlosti iz perioda socijalističke diktature, kada niko nije imao ništa, a imali smo sve. Prvi korak je čišćenje memorije.

Inicijativa da se Titova ulica preimenuje u Ulicu Alije Izetbegovića je dobar početak ali to neće biti dovoljno. Zašto se ne riješiti svih tragova vakta prije nego što je demokratija kročila na ove prostore?


Evo nekoliko prijedloga novih naziva trgova, ulica i gradova u Bosni i Hercegovini.

TRG ŽRTAVA SDA
Nakon što se Josip Broz Tito skroz izbaci iz naziva ulica a na njegovo mjesto postavi Alija Izetbegović, red bi bio da se njegova ostavština ovjekovječi.

Tako bi dio ulice Alija Izetbegović mogao da se zove Ulica palih industrijskih divova, u znak sijećanja na uništene firme kao što su UNIS, Famos, Šipad, Energoinvest, UPI... A, ako već glavna ulica u gradu dobije ime po Aliji, bilo bi neukusno da se i trg po njemu zove, pa bi se on mogao preimenovati u Trg žrtava SDA. U tom slučaju i Muzej Alija Izetbegović bi mogao dobiti novu funkciju i ime, pa da se zove Muzej korupcije, kriminala i nepotizma.

Za zasluge u, bukvalnom, razvaljivanju zaostalih komunističih urbanističkih navika, kao i nemjerljiv doprinos u izgradnjih tržnih centara u glavnom gradu BiH, red je i da Alijin potomak stekne besmrtnost. U skladu sa njegovim zaslugama u urbanističkoj destrukciji treba predložiti da se Sarajevo zove Bakirovo. Ipak je on neko ko je nazaslužniji za dovođenje Zare na ove prostore.

Bakirova ljepša polovina već se izborila za neizbrisiv trag u razvoju medicine na prostorima gdje je SDA odgovorna za zdravlje ljudi i životinja. Gledajući na posljedice menadžerskog djelovanja po Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu (gdje nema srpskog življa mnogo), logičnim se nameće da se on ubuduće zove Klinički centar dr. prof. sup. B.I. Sebija Izetbegović.

SEBIJIN SINDROM
Međutim, to je preskromno u odnosu na razmjere posljedica njenog menadžerisanja i doprinosa u razvoju medicine. U najmanju ruku, zaslužila je da se jedna grana medicine nazove po njoj. Ako baš ne može grana medicine, možda da neka bolest ponese to časno ime. Na primjer da se narcisoidni poremećaj nazove Sebijin sindrom.

Opis dijagnoze narcosidnog poremećaja zaista zaslužuje da ponese njeno ime: “Zahvaćene osobe imaju prenaglašeni osjećaj superiornosti i očekuju da se prema njima ponaša s poštovanjem. Njihove veze su obilježene potrebom za divljenjem, te su osobito osjetljivi na kritiziranje, neuspjeh ili poraz. Kad su suočene s neuspjehom da ispune vlastito pretjerano mišljenje o sebi, mogu postati ljuti ili jako depresivni i samoubilački raspoloženi. Često misle kako im drugi zavide. Mogu iskorištavati druge jer smatraju kako njihova superiornost to opravdava.“ 

Posljedice demokratije na razvoj obrazovanja u Bosni i Hercegovini ravne su posljedicama uragana Katrina. Odluka SDA kadrova da Osnovna škola u Doglodima dobije ime po fašisti Mustafi Busuladžiću najbolji je način da se SDA ostavština zauvijek zabilježi kroz nazive škole i fakulteta.
U tom maniru treba predložiti da se jedan od univerziteta u Travniku do podne zove Univerzitet Alija Izetbegović, a popodne Univerzitet “Možda i nije Alija Izetbegović”, kao sjećanje na mudrost i konzistentnu politiku prvog bošnjačkog predsjednika.

NOVA PASMINA KONJA
Ni životinje u Bosni i Hercegovini nisu ostale pošteđene politike vladajućih posljednjih dvadeset najtežih godina. Zato je red da se jedna pasmina konja nazove Amir Zukić, kao pomen na tragično nastradalog konja generalnog sekretara Stranke demokratske akcije. Inače, teško se oteti dojmu da su ostale neprimjećene zasluge ovog mladog i perspektivnog političara.

Zbog nemalih zasluga u borbi protiv nezaposlenosti bilo bi lijepo da se sektor za zapošljavanje u Elektroprivredi BiH nazove Zukić, Sarajlić i ostali. 

Njihov suučesnik u tim aktivnostima, pardon partner Mirsad Kukić, kao nekrunisani kralj rudnika i cnog zlata zaslužio je da se po njemu zove Podzemlje Tuzlanskog kantona. Ipak je to njegova zona odgovornosti. A, red bi bio da se i BHTelecom zvanično preimenuje u Zelena transferzala.

Kao priznanje za predan rad na razvoju slobode medija aktuelnog ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH, treba predložiti da svi oslobođeni mediji dobiju prefiks Aljošino. Tako bismo imali Aljošin Faktor, Aljošin Stav, Aljošina Televizija Bivša FTV...

Ni ostali dokazani kadrovi SDA ne bi trebali biti zaboravljeni u predstojećoj akciji izmjene naziva gradova, ulica i trgova. Tako bi trebalo da se na mjestima gdje su nekad bile fabrike, a propušteno je da se na tom placu izgradi nova džamije, postavi bista Edhema Bičakčića kao najzaslužnijeg SDA kadrovika u procesu pretvaranja državnog i društvenog vlasništvo u imovinu nekoliko odabranih porodica. Tako bismo dobili stotine trgova “Edhem Bičačkić”.  

Zgrada poznata kao Importane zaslužuje da ponese naziv Nedžad Branković, kao i dio naselja Poljine. Barem onaj dio koji nije pod kontrolom novih stanovnika Sarajeva, porijeklom iz arapskih zemalja.

MITALOVO, TIGROVO, SAFINO
Ni drugi gradovi u BiH ne bi trebalo zadržati stare nazive koji podsjećaju na tamno doba industrije i crne metalurgije. Tako treba predložiti da se Zenica zove Mitalovo, a međunarodni indeks zagađenosti da dobije naziv Zenica. Peking bi mogao da se pohvali kako je, na primjer, jučer zablježen rekordni nivo zagađenosti od 0,25 Zenice...

Tuzlanski kanton bi i zvanično trebalo preimenovati u Bajrino, samo još da se to u gruntu provede. Bihać neka se zove Tigrovo, a istočni dio Mostara neka bude Safina prćija. Drugi dio se komotno može nazvati Sokolana Dragan Čović, mada je koeficijent da se tako nešto desi 2,14. Ipak član Predsjedništva BiH Dragan Čović igra na gostujućem terenu Dinke Slezaka.

Što se tiče Republike Srpske već sada se može tipovati da će na referendumu sa 120 posto biti prihvaćeno da se ovaj entitet zove Republika Srpska Milorad Dodik, svim gradovima da se doda Dodikovo, a glavni grad bit će Dodikovi Laktaši i Dan RSMD više neće biti 9. januar nego 12. mart.

Svi oni, koji su u ličnim dokumentima promijenili nazive prebivališta, pa im umjesto Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Bijeljina..., sada piše Munchen, Stuttgart, Bonn, Stockholm..., pošteđeni su novih troškova izmjena ličnih karata. Ali, nije ni njima lako, tamo gdje su sada nema ovakvog meraka i ovakve demokratije.

Spremite vaše dokumente, molim.