среда, 11. фебруар 2015.

Ključno pitanje bez odgovora: Da li će SNSD zajedno sa Džaferovićem podržati Izjavu u Parlamentu BiH

piše: Slobodan Vasković

Posebna sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojoj je  jednoglasno podržana Izjava Predsjedništva BiH o evrointegracijama, najbesmislenije je zasjedanje ovog Doma od njegovog postojanja do danas.

Već ranije su sve stranke podržale Inicijativu i ovjeriće taj stav u Parlamentu BiH. Sjednica NSRS sa tog aspekta bila je potpuno nepotrebna, jer stranke koje dominiraju ovdašnjim parlamentom, ključne su i u skupštini BiH.

Kada pogledate Zaključke NSRS, kojima se od vlasti RS i srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH traži da ne pristanu na promjenu Dejtonskog sporazuma, shvatite da ne vjeruju sami sebi. Jer sami sebe obavezuju da poštuju nešto na šta su se zakleli i što je sastavni dio njihovih stranačkih programa i na čemu već dvije decenije grade kampanje….

Mentalni kič.

Ismijavanje NSRS, u kojem su učestvovali i vlast RS i opozicija RS.  

Skupština je pretvorena u jefitini bircuz, gdje se svraća kada su sve kafane zatvorene. I bistri politika otupljenih refleksa.

Vlast RS je sazvala besmislenu skupštinu kako bi pokušali sakriti podvijanje repa pred EU; Opozicija je pristala na besmislenost, kako ne bi bili optuženi da su previše za BiH, a premalo za RS. Iako se i stranke ovdašnje vlasti i stranke ovdašnje opozicije krve već mjesecima oko radnih mjesta na nivou BiH.  

Spretniji su bili iz Saveza za promjene, osvojili su radna mjesta u Sarajevu i konačno bi bio red da prestanu da štrecaju na svaki kilavi spin Režima, ponašajući se kao da su učinili nešto ilegalno. Ili da su počinili neki zločin protiv Republike Srpske.


Mjesta koja su osvojili jesu srpska kvota u zajedničkim institucijama i nisu nikakva matematika, niti fizika, a ni hemija.

BiH pripada i Srbima i što prije se počne doživljavati kao svojina, a ne kao arhetip neprijatelja, nametnut kako bi se Republika Srpska što efikasnije opljačkala, šanse za uspjeh i napredak su izvjesnije.

Uostalom, ako je BiH arhetip neprijatelja, zbog čega se svi političari iz Republike Srpske međusobno istrebljuju oko radnih mjesta u tamošnjim institucijama?!

Ako je BiH arhetip neprijatelja za Srbe, zbog čega niko od srpskih političara nije pri odlasku u Sarajevo, od potpisivanja Dejtona do danas, u mesićevskom stilu rekao “Idem u Sarajevo da rasturim BiH”???

Nije to rekao svojevremeno ni Momčilo Krajišnik ni Živko Radišić ni Mirko Šarović, a ni Nebojša Radmanović. Nije to rekao ni Mladen Ivanić. Ali jesu svi rekli da idu u Sarajevo da “štite RS”. Štitili su je proteklih decenija tako da je danas na prosjačkom štapu.

Nije ni Milorad Dodik nikada rekao da je Radmanovića poslao u Sarajevo “da rasturi BiH”, a proteklih godina je svakodnevno najavljivao referendume o otcjepljenu. Sve i jedna njegova najava o tome završila je u korpi za otpatke.

Red bi konačno bio da neko od srpskih političara kaže da ide u Sarajevo “da gradi i RS i BiH”, jer se preko BiH može učiniti mnogo za Republiku Srpsku. I jer bi na taj način značajno pridonio kraju postdejtonskog rata u kojem su svi teško preteško stradali.   

Red je bio da Opozicija u RS Režimu saopšti da je besmisleno zasjedanje NSRS posledica teške frustracije Milorada Dodika i njegovog Raštimanog Orkestra, koji su ostali bez pozicija u toliko im mrskoj BiH. I koji su pojeli sopstveni jezik, a i mnogo šta gore, tvrdeći da Predsjedništvo BiH i Parlament BiH nemaju nikakvu nadležnost za bilo kakve Izjave, pa ni onu o evrointegracijama. A onda su priznali supremaciju i Predsjedništvu i Parlamentu BiH. I to u NSRS.

Umjesto da im to opozicija saopšti, lažno su sa njima demonstrirali jedinstvo, koje ne postoji, i prihvatili iživljavanje nad institucijama RS, što ih čini saučesnicima sa predumišljajem u potpunom slabljenju ovdašnjeg parlamenta.

Samo politički diletanti su mogli otćutati uvodnu riječ Milorada Dodika o Izjavi, koja je bila toliko konfuzna i rastočena, da je ne može sašiti ni bataljon vrsnih krojača.

Rado bi Izjavu Dodik odbio, ali ne smije. Zato i jeste izgubljen.

Dodik je sijao paranoju i strah od „prikrivenih namjera EU“, potom  prezentovao u lajt formi BiH kao neprijatelja, vrlo oprezno EU kao neprijatelja, pa je naglasio da je „Izjava karikatura“, pa se bavio štampanjem para i jednim citatom Pedija Ešdauna, kojeg ponavlja već godinama kao papagaj, pa rekao da će pomoći „BiH na evropskim putu“ i da će prihvatiti Izjavu...

Teror besmislicama.

Govorila je i Željka Cvijanović. Šta, niko ne može dokučiti.

Mladen Ivanić je mljeo demagogiju, bez ikakve energije.

Radovan Višković je mljeo gluposti.

Neki iz SDS-a, sa Grand-ambicijama,  su našli zamjerke Izjavi u dijelu koji govori o reformama, „a ne precizira ih“ i tako doveli u pitanje kompetentnost te stranke, koja je čvrsto stala iza tog dokumenta.  

Svi su bili nepripremljeni. Mučno ih je bilo gledati, a mučno je i njima bilo svemu prisustvovati.

NSRS svučena je u mulj i blato Dodikovih frustracija, strahova, paranoja i pokušaja da promijeni neumitno – da više nije faktor. Čak ni F!

SNSD i Dodik nisu dali odgovor na ključno pitanje: Kako će i na koji način podržati Izjavu u Parlamentu BiH, kojim predsjedava Šefik Džaferović?

I da li će, kao i obično u poslednje vrijeme, u slast polizati ono što su popljuvali?