Radojičićeva dramska karijera - od Licemjera preko Dvorske lude do Pedra

piše: Slobodan Vasković

Dugi niz godina Igor Radojičić bio je najlicemjernija figura na političkoj sceni Republike Srpske, zbog činjenice da je od najperspektivnijeg političara postao oruđe Milorada Dodika i tajkunske oligarhije; Radojičić je bespogovorno u Narodnoj skupštini RS sprovodio naredbe i omogućavao usvajanje brojnih zakonskih akata, koji su odreda omogućavali pljačku ovog entiteta.

Radojičić, za kojeg se ne vežu nikakve kriminalne afere, izrežirao je ozakonjenje brojnih prevara, otimačina, zloupotreba, upakovanih u zakonske akte, što su, nakon silne upotrebe, doveli RS do privrednog, ekonomskog i finansijskog sloma.

Radojičić je svjesno pristao da čini sve u korist Zla, promovišući Primitivizam kao Religiju, stajući čvrsto iza politike laži, prevare, obmane, bezočnosti, bahatosti, neljudskosti, pljačke, progona, prijetnji, ucjena…

Suvereno je Radojičić vladao Skupštinom uz pomoć presuđenih kidnapera, siledžija koji svoje prijateljice izbacuju iz automobila u vožnji, pljačkaša miliona i miliona iz IRB-a… Sve vrijeme se praveći nevješt, pokušavajući da izgradi o sebi priču kao o osobi skromnoj, pravednoj, demokratičnoj, civilizovanoj… Što je, složićete se, potpuno suludo u situaciji kada sa presuđenim kidnaperom izglasavate zakone i za njih tvrdite da su za “dobrobit” naroda.

Sva Radojičićeva “izdanja” najobičnija su laž, jer je riječ o zadnjem karijeristi, neviđenom licemjeru i sitnom malom politikantnu, koji je zbog  fotelje spreman da proguta i mnogo veće smeće od kidnapera; Bacača iz auta u pokretu, osoba koje se dovode u vezu sa brojnim kriminalnim radnjama…

Za Radojičića je i Zoran Zenga Novaković uvaženi borac VRS, iako nikada nije javno prikazao taj svoj vajni staž u srpskoj vojsci. A onaj u vojsci Republike Hrvatske je javan već godinama.

Radojičićev stomak može svariti i četiri fapa i petanest tamića, i četrdeset kraljevića, stanojevića, pet bojni  i ko zna koliko gardijskih (i to bez kisele), ako je cilj tog bolesnog metabolizma vlast.

Zato uopšte ne čudi da je Radojičić spremno prihvatio ulogu Dvorske lude, i to u najcrnjem trenutku po Mračni Dvor, na kojem nikom nije do smijeha. (Treba napomenuti da je kratko vrijeme glumio i meteorologa - 150 litara po metru kvadratnom, 250 litara po metru kvadratnom, Doboj je more, Bijeljina je Panonsko more, Banjaluka je Vrbasko jezero, Nikada nećemo pozvati helikoptere OS BiH, makar se svi podavili...).

I tako u karijeri napravio veliki pomak od licemjera do lakrdijaša. Nažalost, lošeg, neuvjerljivog, toliko otužnog, da mu na kraju predstave, kao nagrada, slijede truli paradajzi.

Samo Dvorska luda može sebi dozvoliti da raspad političkog koncepta SNSD-a i teški unutarstranački raskol u najvećoj vladajućoj stranci, okarakteriše kao “različita mišljenja”. I još dijeli lekcije da od stranaka “ne treba tražiti da budu monolitne formacije”.

To zbori visoki funkcioner stranke, čijeg Statuta se ne bi postidio ni Kim Jong Uno, jer prema tom dokumentu, predsjednik SNSD-a ima sva moguća i nemoguća prava, dok su organi partije tek forma koja se mora zadovoljiti zbog potreba javnog mnenja.

Kakva uopšte “različita mišljenja” mogu biti u stranci u kojoj Dodik može potezom pera poništiti odluke svih organa, a to je nerijetko i činio.

Lakrdijaš Radojičić je novu karijeru “zabavljača” počeo nakon što je u javnosti došlo do otvorenog obračuna Milorada Dodika sa neposlušnim poslanicima te stranke u Predstavničkom domu parlamentarne skupštine BiH. Dodik se ogradio od Milorada Živkovića, Slavka Jovičića, Drage Kalabića i Lazara Prodanovića, koji su podržali donošenje Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti niti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH. Istovremeno, Dodik je podržao Dušanku Majkić i Milicu Marković, koje su bile protiv. Dan poslije, Dodik je učinio suprotno.

Kada su svi uvidjeli da se SNSD javno raspada, naredio je Radojičiću da preuzme ulogu Dvorske lude. Lutak na kanafi nepripremljen je istrčao pred publikum i “razumnim” riječima, crn u licu, drhtavog glasa i oborenog pogleda, nepočupanih obrva, ustreptao i usplahiren, “objasnio” kako je sve samo demokratija i ništa više.

"U zemljama sa malo razvijenijom parlamentarnom demokratijom normalno je da ljudi unutar istih poslaničkih klubova nekada različito glasaju. To se događalo i u Klubu SNSD-a u parlamentu Srpske kada smo se izjašnjavali o pojedinim pitanjima", rekao je Lakrdijaš Radojičić.

Vrlo je upitno otkud Radojičić uopšte išta zna o dešavanjima u klubu SNSD-a u Sarajevu, jer je prije godinu i po, na svom tviter profilu, otvoreno priznao da “mora pitati SDS šta mu radi SNSD u Sarajevu”.

Dvorska luda se izgubila, jer samo neko apsolutno dezorijentisan (hvala Bogu da nije pothlađen i dehidriran), može sebi dozvoliti luksuz da ograđivanje predsjednika stranke od poslanika te iste stranke nazove “različitim mišljenjima”; Samo jadna mala marioneta, poput Lakrdijaša, može “različitim mišljenjima” nazvati međusobno čašćavanje među poslanicima SNSD-a sa tortama “a la kreten”, “a la idiot”, “la budala”, “la pi… ti ma… izdajnička”, “a la je… ti fa…”…

Prvi nastup Radojičića kao Dvorske lude bio je katastrofalan, ali slijede novi, jer “različitih mišljenja” u SNSD-u je napretek, a i demokratija je. 

Međutim, neće se Radojičić dugo zadržati u ovoj ulozi, pošto mu je SNSD-ov glavni Režiser u oktobru namijenio vrlo značajnu ulogu Pedra, u blokbasteru “Neka visi…”. Snimanje počinje 12. oktobra.