субота, 17. мај 2014.

Samo Nebo zna

piše: Slobodan Vasković

Vratili smo se na nivo prvobitne ljudske zajednice. Gledamo u Nebo i očekujemo Milost. I Spas.

Kada dodatknete dno, kao što se to desilo sa ovom Zemljom, samo vas Nebo može spasiti. A ono i nije uvijek tako milostivo. Kao što to ovih mračnih dana osjećamo na vlastitoj koži. Moleći se Bogu da popusti.

Naši lokalni, nametnuti nam bogovi, pokazali su se lažnim, nemoćnim, izgubljenim, nesposobnim, laživim, nespremnim, nejakim... Nebitnim.

Svaki čovjek u ovoj zemlji postao je drama za sebe; Svaka kuća je kamerna scena u kojoj se odvija po nekoliko drama.

Brojne su i tragične. Borhesovi svijećnjaci u kojima se gase životi.

Svaki grad u ovoj Zemlji je Tragedija. I to velika.
U kojima je zaplet na vrhuncu.

 A rasplet? Njega samo Nebo zna.