Vlada RS, Grad, Specijalno tužilaštvo RS i Sud štite krivce u aferi „Grand trade“

Piše: Slobodan Vasković

Afera „Grand trade“ sveobuhvatno je svjedočanstvo o beskrupuloznosti aktuelnih gradskih i entitetskih vlasti, koji su pogazili i gaze i dalje sve zakonske norme kako bi svom favoritu Miletu Radišiću sačuvali pravo da gradi na cca 27 dunuma zemljišta, što ih je dobio za bagatelu. Ruku na srce, u cijelom ovom pravnom bespuću najmanje kriv je upravo Radišić, koji nije ništa drugo do Glumac/Marioneta u korupcionoj predstavi, dok režiseri iz Grada i Vlasti RS vuku sve konce. Radišić čini samo ono što mu se naredi i ništa više od toga. Stvarni negativci su Dragoljub Davidović, Slobodan Gavranović, Srebrenka Golić..., koji su ignorisali sve zakone i dodijelili „Grand trade“ potrebne dozvole za gradnju mega objekta u takozvanom Picinom parku. Naravno, u cijeloj priči je i Milorad Dodik, Radišićev kum bez čijeg se aminovanja ništa od navedenog ne bi ni desilo.

Da gradska uprava i Vlada RS poštuju zakone odmah bi naložili zabranu dalje gradnje u Picinom parku, jer se radovi izvode na zemljištu stečenom krivičnim djelom. To znači da je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, na čijem čelu je Srebrenka Golić, moralo da suspenduje Djelimično Rješenje o odobrenju „za građenje investitoru Grand trade doo Banjaluka za izgradnju faze A1 podzemnih etaža, bruto površine 12.450m2...“, izdatom 03.05.2012. godine.

Zašto? Zato što je 16.07.2012 Posebno odjeljenje Okružnog suda u Banjaluci osudilo Ratka Stamenića, bivšeg generalnog direktora Medicinske elektronike, na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe ovlašćenja u slučaju dodjele cca 900 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta firmi "Grand trejd", koja je vlasništvo Mile Radišića. Istom presudom osuđen je i Zoran Blaženović, bivši predsjednik Upravnog odbora preduzeća ME i to na tri mjeseca zatvora. Sudija Vesna Stanković Ćosović navela je da je Specijalno tužilaštvo RS dokazalo navode optužnice da je Stamenić 2006. godine zloupotrijebio ovlašćenja direktora ME i Radišićevoj firmi "Grand trejd" ustupio gradsko građevinsko zemljište, čime je RS oštetio za blizu 250.000 maraka. Prema optužnici Specijalnog tužilaštva RS Stamenić nije smio raspolagati sa zemljištem koje je bilo gradsko.

Nakon ove presude, Golićeva je trebalo da djeluje i povuče Djelimično Rješenje, što ona nije učinila (i sačeka pravosnažnu presudu Stameniću), iako joj je itekako poznato da je onih cca 900 m2 (preciznije 857 m2) zbog kojih je nepravosnažno presuđen Stamenić sastavni dio parcele na kojoj gradi Radišić. To je direktan dokaz da građevinska više ne vrijedi, jer je, zbog odluke suda u slučaju Stamenić, jasno da je stečena na osnovu krivičnog djela.

Posebno pitanje je kako je uopšte moguće da je Stamenić presuđen, a da je Radišić, koji je učestvovao zajedno sa njim u toj transakciji nevin?! I kako je moguće da je Stamenić presuđen zbog, kako je režimski sudija Stanković Ćosović navela, ustupanja gradskog građevinskog zemljišta, kada je to isto zemljište isti taj sud dao Medicinskoj elektronici na raspolaganje i to još 2004. godine. Učinio je to Sud nakon što je ME tužila Grad, jer su onih famoznih 857 m2 nezakonito dodijelili Radišiću, u okviru parcele od cca 27 dunuma, koju su mu prodali za 4,4 miliona KM. Potvrđuje to presuda Okružnog suda u Banjaluci Broj: U-136/03, donesena 10.06.2004. godine. Uz sve to, onih cca 27 dunuma Grad nikako nije mogao 2003. godine prodati ne samo Radišiću nego nikome, jer Rješenje o izuzimanju zemljišta od ME u trenutku dodjele nije bilo pravosnažno. Kasnije je Sud presudio da je bilo i nezakonito, te je prodaju zemljišta (svih 27 dunuma) trebalo poništiti i raspisati novi tender. I to ne samo zbog presude Okružnog suda, već i zbog činjenice da je nakon nje nastalo novo stanje koje kaže da parcela od 27 dunuma umanjena za onih 857 m2 daje potpuno novu parcelu, što opet za sobom povlači kompletno ponavljanje zakonom predviđenih radnji.

Ništa od toga nije učinjeno, a Radišić Geodetskoj upravi 06.08.2004. godine podnosi „Zahtjev za knjiženja prava zemljišta radi građenja u korist firme Grand trade doo Banjaluka“.

U tom zahtijevu, Radišić istovremeno traži i da se ne knjiži parcela od 857 m2, zbog „presude broj U-136/03“, čime priznaje da je riječ o potpuno novoj parceli. Pri tom je Radišić Geodetskoj upravi dao kopiju uplatnice kojom je potvrdio da je platio sve dažbine gradu. Geodetska uprava je prihvatila kopiju, premda to nije smjela učini, a Specijalno tužilaštvo je utvrdilo da je ona falsifikovana. Međutim, nisu uopšte smatrali potrebnim da bilo koga iz gradske ili geodestke uprave procesuiraju, iako su počinili nedjelo prihvatajući kopiju i to falsifikovanu, već su ih poštedjeli svake odgovornosti. Uz to, prava poslastica je da iz ove institucije tvrde da je Radišić sam umanjio naknadu za zemljište, jer mu to grad nije učinio nakon sudske odluke o onih 857 m2, te drugih sudskih odluka kojima su takođe oduzete neke parcele iz komadine od 27 dunuma! Ali mu je zato grad izdao novo Rješenje, iako je morao raspisati tender.

Nije ovdje kraj priče o famoznih 857 m2, zbog kojih je Stamenić presuđen na šest mjeseci, a glavni razlog je da ta presuda posluži vlastima da građane prisile da od drveta ne vide šumu, odnosno nezakonitu dodjelu cca 27 dunuma.

Stamenić u svojstvu direktora ME tokom 2006. godine potpisuje Ugovor/Sporazum sa „Grand trade“ kojim toj firmi ustupa pravo raspolaganja na onih 857 m2, a zauzvrat je Radišićev doo bio dužan da u korist ME uradi neke projekte.

Nakon ovog akta Radišić ponovo ima onu parcelu koju je imao prije presude iz 2004. godine i on je, kao i svih ostalih cca 27 dunuma, uknjižava 2009. godine. Tri godine kasnije, Stamenića presuđuju, iako je svima jasno da tu nikakve štete nema, jer bi Grad svakako uzeo tu parcelu, u skladu sa novim zakonskim aktima, i dodijelio je Radišiću. Kao što je to uradio i 2003. godine, ali tada je to učinjeno mimo zakona.

Sada se postavlja pitanje: Kako je moguće da Stamenić bude presuđen zbog 857 m2, a niko iz Gradske uprave ne odgovara za 27 dunuma, iako je Sud, koji je presudio Stamenića, istovremeno presudio da su postupci odgovornih ljudi iz uprave grada nezakoniti. S tim, što je poništavao njihova rješenja, ali funkcionere koji su ih donosili nije privodio pravdi. Kao što to nije učinilo ni Specijalno tužilaštvo RS, već ih je zaštitilo od progona.

Da nije tragično, bilo bi, dozlaboga, smiješno. Najsmješnije od svega je što bi Grad ponovo morao da raspiše tender za to isto zemljište. Koliko sutra.

Nije naodmet posjetiti da je sudija Vesna Stanković Ćosović oslobodila Mileta Radišića i ostale u aferi sa nezakonitom prodajom akcija ME. Prije toga ova režimska sudinica odbila je da prihvati svjedočenje Nikice Bajića protiv Radišića&co. Bajić se nagodio sa Specijalnim tužilaštvom da svjedoči, a zauzvrat je dobio 4 mjeseca zatvora. Na toliko je presuđen i Boja Golić, koji je vansudskom nagodbom prihvatio nesavjesno poslovanje na mjesti direktora IRB-a u slučaju akcija ME?! Šta je bilo nesavjesno niko nikada nije saznao, jer je Stanković Ćosović presudila da je sve čisto. (nastaviće se)