уторак, 02. јануар 2018.

Kandidatska izborna kombinatorika: Radojičića “ukida” diskriminacija manjina; Dodik “mora” u Sarajevo; SzP čeka Pavića, a Pavić Dodika…

piše: Slobodan Vasković

Igor Radojičić, prema tvrdnjama iz SNSD-a, odnio bi ubjedljivu pobjedu u trci za predsjednika Republike Srpske.

Te tvrdnje, vjerovatno, nisu bez osnova, ali Radojičićeva kandidatura (iako unutar SNSD-a ima mnogo zagovornika), praktično, je nemoguća, jer je izborni zakon diskriminatorski.

Radojičić, zbog aktuelnih zakonskih propisa, ne može da se kandiduje za predsjednika RS (ni za člana Predsjedništva BiH), jer je po nacionalnosti Crnogorac; Istina, postoji teoretska mogućnost, ali to bi značilo da se Radojičić u prijavi CIK-u, za lokalne izbore 2016., izjasnio kao Srbin, što je gotovo pa nevjerovatno. 

Radojičić se uvijek, kako je izjavio u intervjuu “Večernjim novostima” 19.06.2016. godine, izjašnjavao kao Crnogorac.

Ja se izjašnjavam oduvijek kao Crnogorac. Učesnik sam otadžbinskog rata četiri godine i tri mjeseca. Imam odlikovanje Sabora srpske pravoslavne crkve. Bio sam devet godina uspješan predsjednik Narodne skupštine RS”, rekao je tada Radojičić.

Izborni zakon BiH insistira da predsjednik RS može biti samo iz reda konstitutivnih naroda, što znači Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Zbog nacionalne strukture stanovništva RS, u skladu sa ovakvim pristupom, predsjednik RS je uvijek Srbin, a potpredsjednici Hrvat i Bošnjak. 

Niko iz reda Ostalih nema nikakve šanse da osvoji ijednu od ovih funkcija.

Nema šanse čak ni da se kandiduje, jer se, prilikom prijave CIK-u BiH, mora navesti nacionalna pripadnost, pa bi takva kandidatura bila odbijena.

Odluka Ustavnog suda BiH “na čekanju”
Ustavni sud BiH usvojio je Apelaciju Željka Komšića i Odlukom (broj U-14/12 od 26.03.2015.) proglasio je neustavnim odredbe iz poglavlja 9 Izbornog zakona BiH i odredbe člana 12 tačka 3 Izbornog zakona BiH. 

Osporene su riječi da se predsjednik RS bira “iz reda svakog konstitutivnog naroda”.

Međutim, Ustavni sud BiH nije donio nikakvo rješenje o sprovođenju te odluke, koje bi imalo vremenski rok, već je ostavio da se to pitanje riješi zajedno, u paketu, sa pitanjem “Sejdić-Finci”, koje se, opet, uprkos presudi Suda za ljudska prava u Strazburu, ne sprovodi godinama.

Mogućnost da se Radojičić kandiduje, u skladu sa važećim zakonskim propisima, postoji ukoliko se on, kada se kandidovao za gradonačelnika Banjaluke, izjasnio da je po nacionalnosti Srbin i to naveo u prijavi CIK-u BiH (ti podaci su skriveni, jer su lični).

Prema odredbama CIK-a moguće je mijenjati ovu odrednicu, ali nakon svakog punog izbornog ciklusa, znači svake četiri godine! 

Kako je Radojičić na polovini mandata Gradonačelnika, ako se izjasnio kao Crnogorac 2016., onda se 2018. ne može izjasniti kao Srbin. Samim tim ni kandidovati za funkciju bilo predsjednika RS bilo člana Predsjedništva BiH.

Njegova kandidatura bila bi moguća ukoliko bi se implementirala Odluka Ustavnog suda po apelaciji Željka Komšića, kojom je omogućeno da i oni građani BiH koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda mogu biti izabrani za entitetske predsjednike i potpredsjednike i u tom dijelu bio izmijenjen Izborni zakon BiH.

Interesantno je da Ustav RS po ovom pitanju nije eksplicitan i da se, na osnovu članova koji se tiču izbora predsjednika RS, može zaključiti i da građani, koji nisu pripadnici tri konstitutivna naroda, mogu biti izabrani za predsjednika RS, ali ne mogu za potpredsjednike, jer je isključiv stav da oni moraju biti iz reda konstitutivnih naroda.

Naravno, i ovo pitanje moglo bi se regulisati izmjenama Izbornog zakona, o kojima se raspravlja mjesecima, ali to ne djeluje baš najrealnije.

Ostaje činjenica da je Izborni zakon BiH diskriminatorski u ovom dijelu (i nekim drugim) i da ga je neophodno mijenjati, ali ostaje činjenica i da će se to teško desiti.

Slab izbor kandidata
Pod uslovom da Radojičić nije mijenjao nacionalnu pripadnost, SNSD-u ostaje vrlo malo mogućnosti za kandidata za predsjednika RS: Željka Cvijanović je preslab kandidat, bez obzira na snagu SNSD-a; Siniša Karan je u istraživanjima “slabo vidljiv”, dok Nebojša Radmanović ima gotovo isti rejting (u procentu je razlike) kao i Cvijanovićeva.

Cvijanovićeva ne stoji dobro u istraživanjima, upkos činjenici da je maksimalno prisutna u Režimskim medijima, za razliku od svojih stranačkih protivkandidata.

Praktično to znači da bi ona, u istraživanjima, potpuno pala iza, na primjer Radmanovića, kada ne bi toliko snažno bila promovisana. Ali tu će tek “rata biti”. 

Već sam pisao o mogućem paradoksu: Da SNSD ubjedljivo pobijedi kao stranka, ali da izgubi predsjedničke trke ili bar jednu od njih.

Upravo zbog toga opet se u SNSD-u tvrdi da “isključivo Milorad Dodik mora biti kandidat za člana Predsjedništva BiH” i vrlo teško će moći da odbije tu nominaciju, iako mnogi relevantni faktori, pa i zvanični Beograd, nisu “srećni” zbog toga. Pa ni sam Dodik.

Dodik je, sukobom sa Markom Pavićem, dobro uzdrmao predsjedničke izglede SNSD-a, a oni bi mogli biti potpuno dovedeni u pitanje ukoliko lider DNS-a odluči da se kandiduje za predsjednika RS. Najave iz DNS-a da će imati svog kandidata djeluju, zasad, dosta čvrsto. I dalje ostaju pri tezi da očekuju podršku “koalicionih partnera”, iako je Dodik, prethodnih dana, izjavio u nekoliko navrata da će “SNSD imati svoje predsjedničke kandidate”!

Ukoliko bi DNS kandidovao Pavića, u tom slučaju postoji mogućnost i da Savez za promjene stane iza njega. Tek bi to napravilo pravi izborni rusvaj i izbornu trku, za predsjedničke nivoe, učinilo potpuno neizvjesnom.

Gnječenje “Ljubije” i Pavića
Dodik je, zbog “Ljubije” (morao je, jer mu je naređeno), odigrao hazarderski; Njegovo ponovno insistiranje na prodaji tog rudnika Pavića gura od koalicije, tako da lider SNSD-a pokušava sve da zakrpi tu “rupu” preko kombi stranaka koje je, u protekle dvije godine, formirao. 

Ma koliko u SNSD-u uvjeravali sebe da mogu nadoknaditi biračko tijelo DNS-a biračkim tijelom kombi-partija, to nije realna opcija.  

Nije realna čak ni u situaciji da Dodik krene da gnječi Pavića istragama o poslovanju “Ljubije”/”Arselor Mitala”, u vrijeme dok je lider DNS-a bio član Nadzornog odbora RŽR “Ljubija”, što mu je namjera. I što će se, sasvim izvjesno, desiti - prvo Poreska uprava, pa MUP RS! 

U Savezu za promjene zbog svega rečenog ne izlaze u javnost sa kandidatima. Čekaju na rasplet sudara Dodika i Pavića.

Prema istraživanjima koja su sproveli, najbolji rejting od svih mogućih kandidata za člana Predsjedništva BiH, koji dolaze iz SzP-a, ima Mirko Šarović, dok najbolji rejting za predsjednika RS ima Vukota Govedarica, koji je na tom nivou ispred i Šarovića i Mladena Ivanića i Miće Mićića.