понедељак, 09. октобар 2017.

“Linija Vatre” i njeno održanje svim sredstvima

piše: Slobodan Vasković

Oslobađajuća presuda Naseru Oriću je očekivana, što ne može ni na koji način umanjiti njenu jezivost.

Međutim, nije Orić optužio sam sebe, sudio sam sebi, oslobodio sam sebe…, već mu je sudio Sud BiH po optužnici Tužilaštva BiH. Koja je, kako stvari stoje, bila neargumentovana, nepripremljena, površna, bez dovoljno dokaza…

Nije prva takva koja je otišla pred Sud BiH, nažalost nije ni poslednja.

Ovakva presuda je očekivana i zbog drugih stvari - dalje politizacije žrtava rata i njihove zloupotrebe u političke svrhe; Ovakva presuda, sem Oriću lično, itekako interesno odgovara političkom vrhu i Bošnjaka i Srba, nikako i Bošnjacima i Srbima, kao narodima.

Nikog od narečenih zaista ne interesuju žrtve i njihove porodice, pravo i pravda, ali ih maksimalno interesuje politička korist što se izvlači iz ovakvih epiloga. Nije prvi put, a nije ni poslednji.

Ovakva presuda učvršćuje “Liniju Vatre”, Omogućava nastavak rata političkim sredstvima, među kojima je Pravosuđe BiH postalo najjače oruđe.

Političke elite Srba i Bošnjaka, svaka za sebe, likuju: Apsurdno je, ali likuju na istom akcentu - oslobađajućoj presudi Oriću, s tim što svaka likuje iz svog ugla! 

Srpska politička elita dokazuje da je “BiH nemoguća”; Bošnjačka politička elita dobija novu energiju za nastavak sveopšte politike viktimizacije. Hrvatska politička elita zadovoljno trlja ruke, jer dalje rastakanje BiH, sada i po ovom šavu, smatraju dobrim korakom ka ostvarenju sopstvenih ciljeva. Interesnih.

Svi narodi dobijaju još jedan u nizu isfingiranih obračuna, kojima elite čuvaju same sebe, uništavajući, pri tom, sve narode, beskrupulozno trgujući i žrtvama rata; Svako svojima!

“Slučaj Orić” je u postratnoj BiH samo još jedna epizoda rečenog; Istina znatno dramatičnija nego prethodne, ali, ipak, samo epizoda.

Kreatori sapunice što sada likuju istim akcentom, iz različitih uglova, su prezadovoljni; Odbranjeno je njihovo neprikosnoveno nametnuto pravo dalje zloupotrebe svega, čak i žrtava, samim tim i makijavelistička odbrana ličnih interesa.

Nikakva preagresivna retorika ne može to prikriti!

I nema tu razlike; Danas pričati o “devet godina pritisaka na svjedoke”, “nestajanju svjedoka”, a svih tih devet godine ne učiniti baš ništa da se istraži, procesuira, dokaže i presude Oni koji su te svjedoke “držali pod pritiskom i prijetnjama”, “uklonili svjedoke” jeste aplaudiranje oslobađajućoj presudi za Orića; Nikako njeno osuđivanje!

Da je bilo ikakve istrage, po nekim od navedenih tema, lako bi se utvrdilo ko je sve to činio; Još lakše bi se dokazalo da su među počiniocima i lica srpske nacionalnosti, a ne samo bošnjačke. Niko ne želi o “javnim tajnama”, jer svakoj od elita odgovora upravo ovakva presuda. 

Oni su je i produkovali, jer političke elite, Srpska, Bošnjačka i Hrvatska, njihovi najdominantniji predstavnici (u pravilu i najekstremniji i najrigidniji u izjavama i kvalifikacijama) kontrolišu zajedno (i to kapilarno) pravosuđe BiH.

Zato bi bilo kakva druga presuda bila neočekivana, zapanjujući razvoj događaja i dokaz da dejtonska BiH može funkcionisati. Takav dokaz onim koji su danas najglasniji, na svim stranama, potpuno je nepotreban; Štaviše, učinili su uvijek sve da svaki mogući takav dokaz, koji god slučaj da je u pitanju, efikasno eliminišu!   

Ako je nekom, nakon svega, interesantno, od tri člana Sudskog vijeća koje je donijelo oslobađajuću presudu za Orića, dva su srpske nacionalnosti. 

Oslobađajuća presuda donesena je jednoglasno.

Tužilac u ovom predmetu je srpske nacionalnosti.

Ako i nakon ovih činjenica ima daljeg interesovanja, treba se znati da su četiri svjedoka srpske nacionalnosti promijenili svoje iskaze i, samim tim, značajno pomogli da se Orić oslobodi. Ima još toga, ali je dalje nabrajanje sličnih činjenica sasvim nepotrebno.