четвртак, 3. новембар 2016.

Sasvim kratak akademski razgovor

piše: Slobodan Vasković

Dobar dan za šišanje. 

Ulazim u salon, dočeka me pitanje prisutnog kandidata za šišanje ima li šta novo na blogu od jutros?

Nema ništa!

Pogledam udesno, kad već pod siperkom Slobo Stanković, Akademik Građevinske Mafije.

Uljudno pozdravim, uljudno on pozdravi i mene.

“Hvala ti što me popularišeš u svojim tekstovima, baš sam čitao onaj od juče”, kaže mi Akademik
“Nema na čemu, nastaviću. Hoćemo li da se slikamo”, odgovorim.

“Obavezno”, reče AGM.

Slikam, objavljujem sliku, razgovor teče uljudno.

Konstatujem da Akademik sasvim dobro izgleda, na šta on odgovori da se i ja dobro držim.

“Ovi tvoji su me uvoštili, pa se ne mijenjam, ne stižem”, konstatujem.
“Vidiš da ono što ti smatraš lošim ima i svojih dobrih strana”, mudruje Akademik.

“Hoće li se Mile vratiti iz Kine”?, pokušavam isprovocirati, ali Akademik samo prećuta pitanje. 

Kao i konstataciju da mi se čini da će on jedini nadživjeti Režim.

Sa susjedne stolice, posvećeni SNSD-ovac dobacuje da će se “Mile vratiti”, ali se ne predstavlja. Samo da je sa Petrićevca. I da, kako kaže, baš voli Mileta.

Niko nije idealan, konstatujem lakonski. Na šta on lakonski kaže da on jeste idealan, što se tiče ljubavi prema Miletu.

“Al će biti priče o ovome”, zaključi Akademik.

Frizer mi traži da mu proslijedim sliku, završavam sa šišanjem, Akademik ostaje da uredi i brkove. 

Pozdravljamo se.

Dan teče dalje; U njegov ostatak ulazimo naoko uredni.