четвртак, 3. новембар 2016.

Kratka storija o Spasavanju usred Zemljotresa

spasavao: Slobodan Vasković

BN Dnevnik samo što je krenuo, kada je počelo da trese.

Ljilja na fotelji, ja na trosjedu. Zatrese baš jako (a i jesu ga prizivali). Ne prestaje.

Učinilo mi se da ugledah tračak straha u Ljiljinim očima; Ili sam se ja, pak, uplašio. Tek, skočih, viknuh “Bježi”, uhvatih Ljilju za ruku i vuci, vuci, vuci…

“Pusti me, molim te”, viknu moja draga supruga.

Okrenuh se kad ona zapela između fotelje i kuhinjskog stola.

Utom je prestalo i da trese.

Epilog: Ljilja ima lakše povrede članka, koljena, lakta i ramena, nastale kao posledice mog spasavanja, jer je zapela za fotelju, pala na patos i na kraju sam još uspio da s njom udarim u kuhinjski sto.

Ja sam ostao nepovrijeđen.

Naravoučenije: Kad drma nikada ne vuci suprugu sa sobom! 

Ostanite sa mnom.