петак, 07. октобар 2016.

Strpljenje, Kidnaperi, Marsovci i Toplana

piše: Slobodan Vasković

1.
Režim pokazuje da se naučio strpljenju: Strpljivo su čekali da prođu izbori pa da presude Željka Vulića na tri mjeseca zatvora. Vješto prikrivena bahatost, beskrupuloznost i nasilje.

2.
Dok je Režim bio otvoreno bahat, beskrupulozan i nasilan, javno su uništili život Vuliću, javno prebijali njega i djecu, javno oteli zemlju i na njoj podigli objekat koji su prodali Telekomu Srbije. Mile Radišić je tu tek kanal, Vrh Režima je iza unosnog posla - Državna mafija, koju je podržao Aleksandar Vučić. 

3.
Vulić je dobio tri mjeseca zatvora, jer je branio svoju imovinu, a Mićo Kraljević je kažnjen sa 4.000 KM, jer je oteo političkog protivnika Lazu Vidakovića iz Osmaka; Uz pratnju policije ga prebacio u Srbiju, držao ga 11 dana u ropstvu…

Kidnaper Mićo radio je za dobro Srba, RS i Srbije, pa je njegova kazna, izvan svake razumne sumnje, previsoka.

Kraljević je na upravo završenim izborima pobijedio u trci za načelnika Vlasenice; Ko god bude pravio probleme mogao bi na 11 dana do Srbije.

4.
Strpljenje je Režim pokazao i oko štrajkača u parku Mladen Stojanović: mjesecima ti ljudi odvaljuju sami sebi bubrege u tom šatoru, vjerujući da će, uništenjem sopstvenog zdravlja, doći do pravde za sebe. Ništa nisu dobili.

Nakon završenih izbora Komunalna policija odlučila je da ih počisti, kao da su smeće, a ne ljudi.

Nepoznato mi je da li im je Igor R. naložio da to urade, kao i u slučaju “Toplana”, koji slijedi od tačke 15.

5.
Režim pokazuje strpljenje i oko donošenja Zakona o praznicima, u koji bi trebalo da budu utkani plodovi referenduma o 9. januaru. Nikako da se odluče da li da donesu jedan, dva ili tri zakona.

Na ovom mjestu strpljenje bi se moglo nazvati i makijavelizmom, jer Režim se plaši donošenja tog Zakona, a što se tiče referenduma, on je ionako bio prevara naroda i baza podataka na osnovu koje su oteti birači.

6. 
Nakon debakla Saveza za promjene, svi govore o odgovornosti SDS-a i Mladena Bosića, što je i logično, jer je SDS najveća stranka u tom, sada već, potpuno polupanom bloku. I treba/mora ponijeti odgovornost za poraz, a da bi to učinili moraju targetirati odgovorne u sopstvenim redovima. 

SDS će, koliko mi je poznato, ići u detaljno renoviranje, Mladen Bosić će se, po svemu sudeći, povući sa čela stranke, a nakon toga bi novo rukovodstvo trebalo odlučiti šta sa krhotinama Saveza!

7.
Razumljivo je da se o odgovornosti SDS-a za izborni debakl polemiše i da se ta stranka kritikuje, ali je nerazumljivo da im odgovornost isporučuju i nazovi saveznici iz Saveza: lideri PDP-a i NDP-a Branislav Borenović i Dragan Čavić.

8.
U stvari i to je razumljivo, ali samo sa aspekta prikrivanja sopstvene odgovornosti za izbornu katastrofu sopstvenih stranaka. 

9.
Dok se sve jasnije nazire povlačenje Bosića, nigdje ni naznake o mogućem povlačenju Čavića i Borenovića, koji nastupaju kao politički analitičari pali “sa Marsa”, iako su teški politički gubitnici.

Nijedan od njih nije ni u primisli ukazao na Kvislinšku ulogu Mladena Ivanića u Savezu, koji je nanio ključne udarce Savezu i bio vrlo kvalitetan igrač Milorada Dodika što je utirao put ka pobjedi SNSD-a; Još manje su Čavić i Borenović ukazali na sopstvenu odgovornost za debakl PDP-a i NDP-a. Nisu je ni pomenuli.

10. 
Čavić bi, primjera radi, trebalo da pojasni zašto je samo tri dana prije izbora raspustio Gradskii odbor NDP-a u Trebinju i dao dodatno na akceleraciji Luki Petroviću, kandidatu SNSD-a, odnosno zašto taj odbor nije raspustio mjesecima prije izbora i imenovao nekog ko bi, koliko toliko, radio za zajedničkog kandidata, a ne protiv njega?!

Umjesto toga, trebinjski NDP mjesecima je, u režimskim medijima, vrlo uspješno vodio kampanju protiv Slavka Vučurevića i protiv Saveza za promjene. Čavić je ćutao.

11.
Istina je da u nekim opštinama dijelovi SDS-a ili kompletan SDS (opštinski odbori), nisu podržali kandidate PDP-a ili NDP-a, pa čak ni sopstvene (slučaj Pale), ali je istina da u mnogo većem broju opština PDP-ovci i NDP-ovci nisu podržali kandidate iz reda SDS-a!

12. 
Istina je i da Borenović nije podržao ni sopstvene kandidate u Banjaluci i da je svjesno, sistematično i snažno rušio Zorana Talića, predsjednika Gradskog odbora PDP-a Banjaluka.

Uz to, nikakve komunikacije nije bilo između Borenovića, tzv. predsjednika PDP-a i GO PDP BL, osim ako se komunikacijom ne zovu podmetanja Borenovićeve ekipe Taliću, pa je rezultat koji je ostvario Talić još i dobar. 

13.
Borenović bi i zbog sebe, a ne samo izbornog debakla, trebalo da se povuče sa čela PDP-a: On i ne upravlja strankom, već Kvisling Ivanić; Borenović se nije nametnuo nijednom OO/GO PDP u RS; Borenović je napravio ogroman niz teških grešaka pokušavajući se izvući iz sjene ovdašnje inačice stranačkog Kim Il Sunga, doživotnog, stvarnog i još počasnog predsjednika PDP-a. 

14. 
I Čavić i Borenović bi, poput Bosića, trebalo da se povuku sa čela stranaka i oslobode prostor nekim drugim licima. I Milanko Mihajlica bi, konačno, trebao da ode sa čela radikala. Jedino što je uspio u svojoj političkoj karijeri jeste da temeljno uništi tu stranku.

Što se tiče Ivanića, njemu bi, kada Režim padne, trebalo suditi za Veleizdaju Naroda, koji mu je dao povjerenje da se bori protiv Režima, a on učinio sve da ga ojača. 

15.
Režim ne mijenja svoj nasilnički pristup, što svjedoči i “slučaj Banjalučka Toplana”. 

Nadzorni odbor “Toplane” imenovao je direktora; To se nije dopalo Igoru Radojičiću, budućem gradonačelniku, koji je to i javno rekao i zatražio da imenovani odstupi, a onda su režimski mediji objavili da je Nadzorni odbor poništio imenovanje?!

16. 
Ako režimski mediji ne izmišljaju, onda je to čisto nasilje i derogiranje institucija, jer osoba, koja još uvijek nije zvanično potvrđena za gradonačelnika Banjaluke, prisiljava institucije da djeluju mimo zakona.

Nebitno je ko je direktor “Toplane”, bitno je da je NO u dva dana donio dvije potpuno različite odluke; Drugu pod javnim pritiskom Radojičića.

17.  
Možda su se članovi NO uplašili Radojičićevog stranačkog prijatelja Miće Kidnapera, od kojeg se “Moralni” Igor nikada nije ogradio; Shvatili da bi mogli biti u ropstvu 11 dana u Srbiji, pa brže-bolje promijenili odluku.

18.
Režimski mediji su strah NO predstavili kao “Prvu Radojičićevu pobjedu” iako je to njegov Prvi veliki poraz, jer je pokazao da je samo šraf Režima, isti kao i svi drugi, jer je krenuo nasiljem da preuzima vlast u Banjaluci.

Paradoks je da to čini nad stranačkim kolegama, jer je SNSD i sada i proteklih 19 godina vlast u Banjaluci.

19.
U toj “Prvoj pobjedi” uočljivo je i da bi poraženi trebao biti aktuelni gradonačelnik Slobodan Gavranović, za čijeg mandata je NO donio odluku o imenovanju.

Sve to ukazuje da režimski mediji pokušavaju od Radojičića napraviti nekog ko nije kao i ostali iz SNSD-a, iako je on gori od ostalih. 

Igor Radojičić je najbrutalniji, najbezočniji i najlicemjerniji Plaćenik Režima; Plaćenik je plaćen funkcijama, a zadatak mu je da ćuti o zločinima Režima i pokriva ih svojom “neupletenošću u afere”, koja ga, kao, čini drugačijim. Blasfemija.

20. 
Plaćenik Igor zato i jeste podržao Kidnapera, ćutao o uništenju građanina Vulića, ubistvu građanina Vukelića, presudama protiv građanina Savića, otimanju stanova u režiji građanina Cvijanović…; Plaćenik Igor u svom (širem) timu (za koji on navodno ne zna) ima plaćenike koji pozivaju na likvidacije, koji utjeruju dugove, koji trpaju u gepeke, koji čine sva moguća zlodjela…

Plaćenik o tome ćuti. Ne izjašnjava se.

21.  
Plaćenik Igor ima i ogledalo - kada se pogleda u njega vidi Najkorisnijeg Idiota Milorada Dodika! 

22.
Ovaj blog do sada je imao 18.346.854 posjete. U proteklih 30 dana blog je imao 1.113.164 posjete.