уторак, 06. септембар 2016.

Odlazak kameleona

piše: Slobodan Vasković

Očekivalo se da će Veterinarski institut “Dr Vaso Butozan” promijeniti ime u Veterinarski institut “Dr Drago Nedić”, jer je djelovalo da je njegov dugogodišnji direktor i "vlasnik" Drago Nedić nesmjenjiv. A i nekažnjiv, uprkos brojnim dokazima o nezakonitim radnjama.

Nedić prolazi nekažnjen i kada izazove saobraćajnu nesreću sa tragičnim posledicama, sve zahvaljujući činjenici da je Alfa i Omega veterinarskog dijela Režima.  

Međutim, prije nekoliko sedmica (10.08.), Nedić je konačno uklonjen sa direktorske pozicije, a postavljen je Željko Sladojević, nakon sprovedenog konkursa. 

Činilo se da je to nemoguća misija, jer se konkursom manipulisalo samo da bi Nedić ostao na poziciji vršioca direktora ove javne ustanove, bez obzira na to što je MUP RS protiv Nedića i pomoćnice ministra poljoprivrede za veterinarstvo Radmile Čojo podnio krivične prijave u vezi sa slučajem “Pekabesko”. Za razliku od Nedića, Čojo je još uvijem nesmjenjiva.



MUP Republike Srpske podnio je krivičnu prijavu protiv pomoćnice ministra poljoprivrede Republike Srpske, Radmile Čojo, direktora instituta "Vaso Butozan" Dragea Nedića i radnice instituta, Biljane Pećanac, zbog slučaja "Pekabesko".

Čojo je optužena da je zloupotrijebila službeni položaj stavljajući van snage svoju prvobitnu odluku o zabrani prometa "Pekabeskovih" proizvoda.Na teret joj se stavlja i da je omogućila sticanje protivpravne koristi preduzećima iz Sarajeva i Bijeljine, jer nije zabranila promet namirnica preduzeća "Banat" Alibunar iz Srbije i "Vindije" iz Hrvatske, iako je znala da su zdravstveno neispravni. 
Vlada Republike Srpske je Dragu Nedića 25. februara ove godine (Službeni glasnik RS 14/16) postavila na mjesto v.d. direktora Veterinarskog instituta “Vaso Butozan” u Banjaluci, uprkos istrazi koja se vodi protiv njega. (RTRS, 04.08.2015.)

Zbog ove afere, ali i drugih nečasnih radnji koje je počinio, među kojima je i uslovna kazna od šest mjeseci zatvora, Nedić nije mogao biti ponovo imenovan za v.d. direktora JU Veterinarski zavod “Vaso Butozan”. Tako je bar nalagao Statut Instituta, u kojem je ranije decidno bilo navedeno da direktor ove Javne ustanove ne može biti osoba koja je kažnjavana i protiv koje se vodi krivični postupak.

Međutim, po nalogu političkih moćnika, Statut je promijenjen i Nedić je imenovan na poziciju v.d. Veterinarskog instituta, na kojoj se nalazio do prije petnaestak dana. 

Nedić slovi i kao politički kameleon, pa niko sa sigurnošću ne može reći da li je on kadar Demokratskog narodnog saveza ili Saveza nezavisnih socijaldemokrata, ali se zna da su njegovi politički pokrovitelji visoki funkcioneri vladajućeg SNSD-a – Nikola Špirić i Dušanka Majkić. 

Pomoćnica ministra poljoprivrede Radmila Čojo koja nije dozvoljava da Nedić bude pomjeren sa te pozicije, jer joj je on jedan od najbližih saradnika, konačno je poražena. 

Milorad Dodik i Željka Cvijanović dali su zeleno svjetlo za Nedićevu “eliminaciju”, a Čojo je štitio Nebojša Radmanović.

Vrlo su interesantna dešavanja koja su prethodila imenovanju Sladojevića: Prvo je članovima Komisije za izbor direktora bilo naređeno da se Nedić boduje najviše (najbolje), a onda je stigla instrukcija da on ne smije proći, pa je konkurs trebao poništen. 

Stvar je u tome što se pokušavalo dobiti na vremenu, kako bi Nedić ostao, jer se išlo na  raspisivanje novog konkursa, a slijedili su godišnji odmori, pa izbori…, tako da bi Nedić i dalje ostao prvi čovjek Instituta. Ipak, to se nije desilo i Nedić je pokleknuo početkom avgusta.

Evo još nekoliko crtica iz živopisne poslovne biografije Drage Nedića, tokom koje je uvijek poslove radio tako da prvenstveno bude dobro njemu i ljudima koji su mu bliski i odani. 

U vrijeme kada je bio pomoćnik ministra za poljoprivredu, Nedić je bio u prilici da odlučuje o raznim donacijama koje su stizale u Ministarstvo. Nešto od pristigle opreme je poklanjao samo onima koji su bili uz njega i za njega. Uvijek je mislio na sebe i na svoju budućnost. Dosta laboratorijske skupe opreme je zadržao za sebe i grupaciju okupljenu oko njega. Pod tuđim imenom je otvorio laboratoriju „Teolab“ u Bijeljini. Kao pomoćnik ministra usmjeravao je gdje će se vršiti laboratorijska ispitivanja. U velikom luku je zaobilazio Veterinarski institut “Vaso Butozan” i ispitivanja povjeravao “Teolabu”, mada je u banjalučkom Institutu bio evidentiran kao saradnik i svaki mjesec je dobijao veću naknadu nego stručnjaci u samom Institutu. To je trajalo sve od 1994. do 2008. godine. Nedić je odlučivao ko će biti direktor i koliki će mu honorar biti. Direktor je uvijek bio njegov prijatelj, koji misli Nedićevom glavom. To se nikada nije smatralo sukobom interesa.

Kada je otišao na mjesto direktora Kancelarije za veterinarstvo BiH, posao se nastavlja, jer je na toj poziciji odlučivao o sudbini graničnih inspektora. U milosti su bili oni koji su uzorke usmjeravali u njegovu  laboratoriju „Teolab“. Na mjestu direktora laboratorije „Teolab“ postavljena je Novalina Mitrović, koja je dugo godina radila u Ministarstvu poljoprivrede. Nedić je zaposlio kao svog saradnika, a onda je dodatno ubacio i na mjesto šefa Zavoda „Dr Vaso Butozan“ u Bijeljini. Niko nije postavljao pitanje kako pomoćnik ministra može raditi u isto vrijeme na dva radna mjesta.

Dotična je na teret Instituta završila specijalizaciju, upoznala klijente, dogovorila njihov prelazak u „Teolab“ i onda napustila Institut. Ni tu se niko nije bavio sukobom nadležnosti i interesa.

Svi veliki projekti koji su se radili sa strancima išli su preko Kancelarije za veterinarstvo BiH. Voda je ponovo išla na Nedićev mlin: Vakcine za određene programe (bruceloza, svinjska kuga, bjesnilo i mnoge druge bolesti) nabavljale su se preko njegovih jarana, bez obzira na cijenu koja je, u pravilu, uvijek bila najviša. Sa firmom „BOSNAVET“ Nedić je konstantno imao dilove, još iz vremena dok je bio na čelu Kancelarije za veterinarstvo BiH. Sa tom firmom sarađuje i Veterinarski zavod “Vaso Butozan”. 

Navodno je ta firma uvijek najpovoljnija, što ne čudi, jer su i članovi tenderske komisije Nedićevi “jarani”. 

Iako je Veterinarski institut državna firma, Nedić je, dok je bio gazda, tretirao kao privatnu. Zaposlenim stručnjacima je smanjivao plate, a dizao onima kojima je predavao na privatnom banjalučkom fakultetu “Apeiron”. Svi oni su sa 40 i više od 40 godina starosti završili fakultet, a nakon što su završili studije na privatnom fakultetu izjednačio ih je sa doktorima veterinarske medicine, koji su studirali državni fakultetu trajanju od 5 godina (9 semestara, sa 300 ECTS „bolonjskih“ bodova). Drago Nedić radi na Fakultetu vererinarske medicine u Beogradu, Tehnološkom fakultetu u Zvorniku i “Apeironu”.

Za odlaske u Beograd i Zvornik koristio je automobile Instituta, koji mu je plaćao i gorivo i dnevnice, hotelski smještaj. 


U priči o Dragi Nediću ima i nepotizma. Svoju suprugu Valentinu, koja je završila “Apejron” na kojem je Nedić profesor, zaposlio je u Institut za javno zdravlje preko direktorice tog Instituta Janje Bojanić. Zauzvrat je on zaposlio Bojanićkinog zeta u Veterinarski institut.