понедељак, 09. мај 2016.

Destabilizacija RS počela je 2006., Dodikovim dolaskom na vlast

piše: Slobodan Vasković

1.
Milorad Dodik sve češće se obraća direktno Naciji putem Javnog servisa, a jedini efekat koji postiže jeste potvrđivanje nemoći da izrazi jedinstvo Naroda, što je osnovni posao predsjednika RS.  

2.
Dodik nikada nije mario za tu temeljnu vrijednost funkcije koju obavlja i sada mu se taj nemar obija o glavu. I to vrlo dramatično. Međutim, on nastavlja sa Javnim obraćanjima, ne uviđajući svu štetnost potvrde sopstvenog neuspjeha. Štetnosti, koja svakodnevno dobija nove slojeve i veće dimenzije.

3.
Upravo Dodik svojim istupima najviše doprinosi daljoj destabilizaciji Republike Srpske, potvrđuje loše stanje u njoj i najkonkretnije argumentuje potrebu javnog izražavanja slobode mišljenja. Protestom. 

4.
Tačno je da istovremeni Protest i Kontramiting znače dalju destabilizaciju RS, ali je tačno i da bi intenzitet tog dodatka poodavno destabilizovanoj RS bio znatno, neuporedivo, manji da je Dodik, bez udara Kontramitingom, dozvolio da se Protest održi; Da je Opoziciji/Građanima/Narodu dao pravo na njihovo osnovno pravo - slobodu izražavanja.

5. 
U takvoj situaciji sva odgovornost bila bi na organizatorima Protesta. Ovako, pokušajima zabrane/prijetnjama/opstrukcijama Protesta, sva odgovornost je na Dodiku, čiji svaki novi istup istovremeno predstavlja i novi korak ka nasilju 14. maja. 

6.
Dodikov Paradoks: Jasno je to Dodiku, kao što mu je jasno i da je Nasilje zadnje što mu je potrebno. Ali, jasno mu je i da mora biti Nasilan, i On i njegova stranačka Milicija, jer se boji, jer je nemoćan i jer nema procjenu/spoznaju šta se zaista dešava: Da li je meta Protesta On, Režim, On i Režim ili je sve, pak, želja Opozicije da pokaže kako je spremna rabiti i druge demokratske načine borbe protiv Režima, osim dosadašnjih ultrastereotipnih/beskrvnih/bezidejnih/luzerskih?!

7. 
Postoji još jedna dimenzija, vrlo značajna. Ne pravi Dodik Kontramiting samo zbog Protesta, već i zbog SNSD-a, kako bi njime natjerao stranku i njene visoke funkcionere da stanu uz njega; Da ga ne “prodaju”, “puste niz vodu”, “ispregovaraju”…

Dodik se panično boji Protesta, ali se panično plaši i Svojih. Kojim ništa ne vrijedi da budu Ovo ili Ono, dok god je Dodik na čelu SNSD-ove kolone; Iz prostog razloga što im Dodik može sve to (još uvijek) oduzeti malim pokretom najmanjeg prsta.

8.
Za Dodikove je osvajanje SNSD-a stvarna meta (sami tim i on sam), jednako promjeni Režima, koju preferira Opozicija.  

9.
Dodik je svjestan da je SNSD, njegov funkcionerski sloj, evoluirao iz “Mi smo bez Dodika Ništa” do “Ako Dodik ostane na čelu SNSD (još neko vrijeme) postaćemo Ništa”!

10.
Nije Dodik neinteligentan i slijep, pa da ne uočava da ga gotovo niko od njegovih ne brani. I da svaku takvu (vrlo vrlo rijetku) odbranu mora debelo platiti. U Interesima. 

11.
Kad već plaća, red je i da ponešto traži zauzvrat, pa prisiljava SNSD da podijeli njegovu sudbinu. Kakva god bila. 

Tipičan kockarski Dodikov potez, ali ova partija nije sa malim ulozima. On je u nju ušao i bez strategije i bez taktike. Nevelike šanse su mu da je dobije. Kratkoročno on može uzeti nekoliko “žetona”, srednjeročno gubi (vrijeme se mjeri malim brojkama: od par nedelja do nekoliko mjeseci).  

12. 
Protest i Kontramiting hoće značiti destabilizaciju RS, ali dodatnu; Nikako njen početak.

RS je već uveliko destabilizovana ponašanjem vlasti. Tu su stvarni uzroci, jer se Dodik već godinama upliće u sve kučine, svakodnevno ih čineći zamršenijim i zamršenijim; Toliko zamršenim da ih više niko ne odmrsi. Ni kučine, ni njega iz kučina. 

13.        
Početak destabilizacije RS korespondira sa početkom decenijske vladavine SNSD-a: To je oktobar 2006. godine.

Tada je Dodik počeo sa preuzimanjem ingerencija institucija, njihovim isisavanjem, stavljanjem u sopstvene i ruke Oligarhije, kojom se okružio. 

Dok je preuzimanje trajalo, destabilizacija RS nazivana je raznim imenima: Društvo Jednog lica, Diktatura, Režim…; Nazivana je i “Bolji dio BiH”, “Ljepša Srpska”, “Bolja Srpska”…, ali kako god da je nazivana, bila je i ostala samo jedan proces - Destabilizacija Republike Srpske! 

Okidač za “razgolićenje” destabilizacije RS, njeno jasno uočavanje kao decenijske konstante (što je vremenom dobijala sve više i više na specifičnoj težini), bio je gubitak vlasti na bh. nivou, kada je postalo jasno da Dodik više ne može da upravlja cijelim sistemom (i BiH i RS), kada je sveden na RS, a potom je njegova politička snaga postala nedovoljna i za upravljanje cijelom RS.

14.
Njegovo ponašanje tokom ovih potprocesa sve više mu uskraćuje i politički legitimitet da upravlja bilo čim. U šta spada i SNSD.

15.
RS je teško destabilizovana već cijelu deceniju, Protest i Kontramiting su samo dio njenog vrhunca.

16. 
Te činjenice nemoguće je sakriti petparačkim populističkim parolama/izmišljotinama o Dva Britanca, Tri Turčina i Hrpi Turskih Lira plus Davutoglu, šta god da je rekao. 

To je notorno, jer Dodik, po nagovoru svojih savjetnika i nazovianalitičara, već godinama ispucava Obojene Revolucije, “Ukrajine”, “Makedonije”, “Montenegrine”, “Petokolonaše”… kao na traci. 

Potpuna inflacija “revolucija” je dovela do potpunog nepovjerenja u njihovo kreiranje/postojanje. Takve informacije vrednosno su nulirane. I da se dešavaju, niko ne bi povjerovao u njih. Ali, ne dešavaju se. 

17.
Dešava se Narod, njegovo Nezadovoljstvo bijednim načinom života, nedostojnim ponašanjem onih koji ga vode, prezirom kojem je od vlasti izložen, i vjera da može i bolje i drugačije. U toj vjeri je Dodikov najveći problem.

18.
Za kraj: Dodiku bi mnogo bolje bilo da su mu “analitičari” proteklih godina, umjesto šupljih obojenih priča, permanentno predočavali kako su završila sva Plutokratska društva, poput ovog koje je on stvorio od RS, u prošlom i ovom vijeku! Bio bi to posao, ali i spoznaja, vrijedna ne Kilu, već Tovar Zlata.