петак, 15. април 2016.

Dan kada je Referendum preminuo

piše: Slobodan Vasković

1.
Milorad Dodik doživio je politički debakl na temu Referenduma o ukidanju datuma Dana Republike. Debakl je sadržan u činjenici da, u poziciji prvog čovjeka RS, nije uspio da okupi lidere političkih stranaka, vladajućih i opozicionih.

2.
Nakon propalog sastanka, Dodik je i zvanično postao “Predsjednik Grupe Građana”, što je oduvijek i bio, ali je greškama Opozicije dosada koliko-toliko uspijevao da prikrije tu činjenicu.

3.
Opozicija je konačno pokazala kičmu i Dodika ostavila samog na vjetrometini nepotrebnih i štetnih adhok akcija, kao što je i ova o Referendumu o ukidanju 9. januara, budući da postoje pravna sredstva da se Odluka Ustavnog suda BiH ospori. I do nove Odluke stavi van snage.

4.
Opozicija nije ponovila grešku od 29.11.2015. godine, kada su nepripemljeni, navođeni kanalisanom ultradramatizacijom odluke Ustavnog suda BiH, Dodiku “pali u šake” i pristali na njegove nepotrebne i štetne prijetnje/ultimatume referendumom. Ako je neodlazak kod Dodika (15.04.) znak da je Opozicija konačno počela da promišlja politiku, onda je to dobar znak; Ako je bilo šta izvan toga, onda je to samo incident u rijalitiju o nekompetentnosti.   

4.
Poseban problem za Dodika predstavlja i spoznaja da na sastanak nisu došli ni Marko Pavić ni Petar Đokić, njegovi koalicioni partneri. Razlozi njihovog nedolaska su manje bitni od slike Usamljenog Dodika u cijeloj ovoj priči. To nije nimalo ugodna pozicija pred nadolazeću političku buru, čiji dio će biti i Protesti, koje je najavila Opozicija za 14. maj.  

5. 
Dodikovo igranje referendumima, plašenje mečke rešetom, na kraju mu se obilo o glavu. Posebno neprovođenje skupštinske odluke o sprovođenju Referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH. 

6.
Dodik teški poraz u ovoj referendumskoj priči pokušava opravdati nedostatkom konsenzusa za njegovo sprovođenje. Zaista je takvo opravdanje preplitko za jednog tako iskusnog političara kao što je Dodik. Konsenzus, da mu je stalo do njega, trebao je tražiti prije izglasavanja Referenduma u parlamentu RS, a ne nakon što je donio Odluku. 

7.
Najmanja bi šteta bila da je Dodik derogirao samo institut referenduma; Ogromna je šteta što je Dodik derogirao parlament RS. Jer se njegove Odluke ne sprovode. Na taj način Dodik je urušio najznačajniju instituciju RS, kojoj je pretpostavio svoju volju: I to da donese Odluku o Referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH i da tu istu Odluku ne sprovede!

8.
Nakon propasti prvog referenduma i propasti dogovora oko drugog, Dodik je izgubio vrlo značajnu političku ravan na kojoj je dugi niz godina brao velike poene. Nema zakrpe za tu rupu, iako će Dodik nastaviti da jaše na propalim referendumima, optužujući druge za njihovo neodržavanje. Ali to je već jahanje odavno lipsale rage. 

9.
Potpuno je bezvrijedno ono što nije korisno nikome, misao je Renea Dekarta. I izvanredno oslikava najavljenu namjeru srpskih stranaka da u Srebrenici dobiju svog načelnika. 

10. 
Ta (eventualna) pobjeda bila bi gora od svih poraza! Valjda ne treba pojašnjavati zašto. Upravo o tome bi trebalo da dobro promisle svi koji se nazivaju srpskim političarima - Od Dodika, preko Ivanića, do Bosića. 

11.
Ćamil Duraković politički je izvanredno radio načelnički posao u Srebrenici. I za Bošnjake i za Srbe. Trebalo bi da i nastavi, jer Ćamil je Kopča. 

12. Dekart: Nije dovoljno samo imati zdrav razum, bitno je da se on kako treba iskoristi.