субота, 09. јануар 2016.

Dan Republike: Vučić pregazio Dodika; Opozicija ponovo pregazila samu sebe; Zavjet sektašenju i primitivizmu

piše: Slobodan Vasković

Aleksandar Vučić je politički trijumfovao u Banjaluci: Budućnost - Brzina razvoja, 3D štampači, kvantni računari, podrška BiH i RS unutar nje, Jedni sa drugima…; Vučić ima viziju; Ako ne, uspješno prezentuje da ima nešto što nema. Izvjesno je odlučan da Srbija napusti sve zamrznute ratove i sve omraze. I da se Srbija pokrene ka budućnosti. Zbogom Oružje. 
foto Tanjug
Vučić nijednim znakom interpunkcije nije stao na stranu razarajuće antisrpske politike Milorada Dodika; nijednim slovom nije povrijedio nikoga u BiH. Vučić je dominirao, što i nije bilo teško u opštem olovnom sivilu, koje je prevlađujuća boja/raspoloženje/emocija u Republici Srpskoj.

Njegov trijumf je očekivan, tim veći, jer je pozvan kako bi podvukao snagu i značaj svog “domaćina” Milorada Dodika, a on ga je učinio potpuno beznačajnim. 

Dodikov konfuzni, depresivni, nervozni istup, nakon Vučićeve briljantne verbalne minijature na svečanoj akademiji, pokazao je koliko daleko su u političkom smislu Banjaluka i Beograd. Predaleko. Nikad dalje.

Svjetlosne godine razlike u poimanju trenutka, politike, srpskog nacionalnog interesa i bića, između Vučića i Dodika, iskazane na javnoj sceni su najkvaliteniji dokaz potrebe što skorijeg odlaska lidera SNSD-a sa političke scene. Ultimativne potrebe.

Dodik je mlinski kamen o vratu Srba. 

Vučić to nije rekao, ali je njegov istup više nego jasno to pokazao. Zato je odlično što je srpski premijer došao u Banjaluku i rekao Srbima gdje je i kako izgleda pravi put. Vučić je pregazio Dodika. Ostavljajući ga na stranputici. Kojom Dodik uporno gazi, ali sve teže krči stazu.

Sektašenje i Primitivizam, politički oblici koji su dominirali u danima pred Dan Republike, ali i na sam taj dan, snažno emitovani na svim kanalima Režimskog Medijskog Mehanizma, svjedočanstvo su trulosti, prevaziđenosti i nepotrebnosti aktuelne vlasti; Njene preživljenosti, iscrpljenosti, nesposobnosti.

Svi ti huškački programi, režirani patetični, plitki događaji, rigidni istupi, etiketiranje, targetiranje, omalovažavanje… su Zavjet sektašenju i primitivizmu, nikako Zavjet Slobodi; Bila je to, nažalost, najava teških dramatičnih dana i događaja koji slijede: Sektaši i Primitivci neće se lako predati. Ustvari, neće se predati nikako - boriće se za opstanak i po cijenu žrtava. 

Ovdje bitka za Slobodu tek slijedi; Za Slobodu koju je zarobio jedan nenarodni Režim, koji ne preza ni od najmorbidnijih manipulacija, blasfemije, pornokratije, nasilja. I koji će tek pokazati svoje okrutno zlo lice.

Dan Republike je završio. Teškim Porazom. 

Deveti januar trebao je biti vrhunac Dodikovog spin uzleta, nakon čega bi  uslijedilo pucanje tog prenaduvanog balona punog laži, obmana, manipulacija. Međutim, Dodik je sam izbušio taj balon prije vremena, veče prije Dana, teško vrijeđajući predstavnike RS u zajedničkim institucijama, karakterišući ih “prevarantima, izdajnicima, slugama zagovornika šerijata”! Mržnja je rasejana širom “voljene RS”.

Nevjerovatan izliv Mržnje u Mozak osobe koja bi trebalo da simbolizuje sabornost, ali ne i neočekivan. Dodikova stranputica ima samo jedan pravac: Udar na Savez za promjene; Sukob sa njima i to svim sredstvima. 

Sasvim je druga stvar što to Mladen Bosić, Mladen Ivanić i Dragan Čavić ne žele da vide; Preciznije, ne usuđuju se da vide. Jer bi onda morali donijeti hrabre i čvrste odluke i suprotstaviti se Nasilniku/Primitivcu/Nečovjeku konkretnim načinima, a ne politikantskim cviljenjem. I kapitulantskim djelovanjem.

Nakon najstrašnijih uvreda na njihov račun, Bosić, Ivanić i Čavić, umjesto da se pojave samo u Hramu na liturgiji i tako iskažu poštovanje Danu Republike, ali i politički stav zbog Dodikovog govora mržnje, ukazali su se na svečanoj akademiji. Gdje su bili dodatno uvrijeđeni, jer nijedan od predstavnika RS u institucijama BiH, koji su redom iz njihovih stranaka, nije dobio priliku da govori. Poniženje bez presedana, sa jasnom porukom: Niste dobrodošli!

“Savezni” Trojac sopstveni politički mazohizam, koji se već može smatrati ozbiljnom perverzijom, izvjesno će braniti Danom Republike, njegovim značajem, dolaskom kao otporom “Stranim sudijama” (kad smo već kod stranih sudija, što niko ne pominje domaće stranačke), što je samo još jedna karika u predugom nizu dokaza neadekvatnosti, nekompetentnosti, bezidejnosti, kukavičluka i beskičmenjaštva opozicije. Opozicija se sakrila iza Dana Republike. I to Dodikovog Ličnog. Kakva blamaža.


Njihov problem je što nemaju kud! Dodik će uporno i sve jače i jače udarati na njih i po njima, pošto ni on nema kud. Krajnje je vrijeme da te ovejane opozicione političke ljušture preduzmu nešto konkretno, premda bi najbolje, najefikasnije i najkonkretnije bilo da svoje pozicije ustupe drugim, spremnim da se suprotstave Nasilnoj Pljačkaškoj Primitivnoj Sekti.