четвртак, 07. јануар 2016.

Bilbordi pored puta

piše: Slobodan Vasković

Nestao sam prije šest dana, ali umaći ne mogu. Gdje god se pojavim traje borba protiv mene i mog podrivanja i rušenja institucija RS. Za šta sam jedini zvanično optužen.

 
 

Borba je neprestana i vrlo civilizovana. Zasad snajperi ćute.

Dođem u Novi Sad, kad ispred mene niče bilbord i na njemu “Sačuvajmo Republiku Srpsku”. Zvanično, jedini je ja urušavam, i to, sudeći prema javno izrečenim stavovima insitucija, vrlo uspješno, pa bilbord mora da je sredstvo odbrane od mene.

Samo što sam zastao da malo bolje razgledam taj grudobran srpske vlasti s one strane Drine, već me njih nekoliko poprijeko gleda; Malo bilbord malo mene. Stadoše pred bilbord i digoše ruke u vazduh! Pomislih da se predaju, jer djelujem vrlo snažno i efikasno, ali shvatih da nenasilnim sredstvima štite bilbord. Od mene. Malo ih “trznuh”, napravih korak ka njima, Živi Zid se zaljulja, ali ne puče.

Vidim da u Novom Sadu neću lako urušiti RS, tu je sačuvana, pa se uputih ka Beogradu. I tamo bilbordi “Sačuvajmo Republiku Srpsku” i pred  njima branioci: Svi digli ruke u vazduh. Samo me čekaju. Da se predaju. Sorry, to su moje puste želje. Da je odbrane.

Pomalo sam ljut na vlast, jer na bilbordima nema moje slike, pa bi natpis glasio “Sačuvajmo od Vasketa Republiku Srpsku”. Nestavljanjem moje slike udarili su mi na sujetu. Hoće da me isprovociraju, da moj napad oslabe, da u ljutnji zaboravim da podrivam sve institucije redom. Loš pokušaj, previše sam ja dobro obučen za to. A i minus je.

Iz Beograda idem ka jugu; u Prestonicu ću ponovo 8. da se suočim sa “Zavetnicima” i njihovom Deklaracijom protiv mene.

Odlazim da obiđem Bajčetinu, rodno mjesto predsjednika Srbije. Na ulazu u selo ponovo bilbord. Sve me presiječe: neću valjda predsjednika Srbije naći pred bilbordom sa rukama podignutim uvis.

Kad na bilbordu piše “Sačuvajmo Tomu od Ivanića”, iako bi bilo primjerenije da je odštampano “Sačuvajmo Tomu od Nikolića”. I sve to zbog nekog Tominog intervjua datog nakon popodnevnog spavanja. Onako nerasanjen, napričao je štošta, ništa konkretno, pa su se našli prevodioci da saopšte/prevedu “duh Tominog intervjua”. Tumači “Duha” saopštili su da je podržao Dodika, saopštio postojanje Plana, vidio izdaju, iako pred Nikolićem nije bilo Kugle, a u Nikolićevoj riječi ni riječi o svemu tome. Više se vidi u socu na dnu šoljice nakon kafe, nego u Tominom nepočešljanom intervjuu, ali se negdje Ivanić prepoznao. Pa su njegovi sjemeništarci navalili na predsjednika Srbije, sve citirajući Dodika i njegov čuveni manifest “Politički Pobačaj”. Napad je bio toliko žestok da se moglo zaključiti kako je Toma udario na Kostajnicu, i da će ga PDP-ovci zbog toga zatući Čekićima.

Onda se umiješao Ivanić i sve to prekinuo, jer je shvatio da je vro loše da sjemeništarci citiraju Dodika, kao da je neki mislilac, a ne njega - Mladena. Ili bar Bosića. Samo ćutiš deset sekundi i već si Bosića izvrsno citirao. Onda ćutiš deset minuta i već si precizno prepričao sve njegove reakcije na  Režimsko nasilje. Ako ćutiš pola sata, velike su šanse da uđeš u Glavni odbor SDS-a, a sa dva sata neprogovaranja eto te u predsjedništvu stranke. Da bi postao i predsjednik moraš dokazati da si veći celebralni evnuh od Bosića, a to je već nemoguća misija. 

Ivanić je poslao poruke mira, golubova se nije sjetio, nešto je pričao i o ljubavi, premda je bilo primjerenije da progovori koju o samozaljubljenosti. Koja traje vječno bez ikakvog osnova. Ocvala Kim Kardašijan srpske politike.

Tomovaču nisam probao, od Dodikovače me boli glava već deceniju. Stavlja previše šećera. Stari prevarant.

Sad moram podržati njegovog ličnog Preobraćenika, koji je od Režisera spao sa Magarca. I izjavio da bi “Republika Srpska ponovo trebala postati Republika”. Slažem se da je to bolje nego njena sadašnja pozicija Dodikovog ličnog geta. Čiji je on komandant, a Preobraćenik upire prstom ko je sledeći za “tuširanje”.

Dok Biskup Grigorije sve to blagosilja.

Grigorije je, prema sopstvenoj izjavi, Homo sapiens 195 posto. Od čega je Bosanac 95 posto, a Hercegovac 100 posto. Znao sam da je dvostruka ličnost. Šta je sa onih tajnih, neizrečenih i neopisanih 5 posto, čija je specifična težina daleko veća od opisanih 195 posto? U taj procenat spada 1,2 % licemjerstva, 2,8 posto sklonosti ka teškim kriminalnim djelima i 1% debelih laži. Ipak, skloniji sam vjerovati da je Grigorije Homunkulus, u šta me uvjerava njegova duhovita izjava da mu je “najbliža demokratija i da ne podnosi totalitarizam”.

Iz kog li je on psihobrloga pobjegao?! A prije samo šest godina organizovao je Javno Kamenovanje. Nakon toga zalagao se za kanibalizam, predlažući da se ljudi jedu “kao šampite”; Potom je na crkvenim vratima fizički nasrtao na novinare…  Umalo da zaboravim da je Hramove davao pod hipoteke, organizovao Inkvizitorske sudove…

Homunkulus Grigorije vrlo je osebujan nečovjek. Hiljadu posto.

Ljilja pita: Nećeš valjda ovo na Božić objaviti?
Ako Višestruki Grigorije može lagati na Badnji dan, što ja ne bih mogao objaviti istinu na Božić?!