субота, 03. октобар 2015.

Sapunica Dodik kontra Radojičića – Druga sezona


Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik užurbano sprema smjenu Igora Radojičića sa pozicije predsjednika Gradskog odbora SNSD-a Banjaluka.

Dodik na toj poziciji vidi Gorana Talića, direktora zavoda „Zotović“ ili Dragana Lukača, ministra unutrašnjih poslova RS.

Lukač je u nekoliko navrata odbio Dodikovu ponudu, jer ne želi ići u sukob sa Radojičićem, dok ni Talić nije baš presretan ponudom.

Dodiku se žuri da ukloni Radojičića, jer je krajnji rok za to Nova godina; Nakon toga smjena na čelu GO SNSD Banjaluka bila bi politički idiotizam.

Radojičić zna da će biti uklonjen i, što je interesantno, ništa konkretno ne preduzima da spriječi Dodika u toj namjeri.

On sa Dodikom vodi lični rat unutar stranke, to je svojevrsna igra živaca, ali je deplasirana, jer se Radojičić davi u detalju, dok se sve oko njega ruši.

On ne čini ništa da to spriječi, što, samo po sebi, može biti cilj. Urušavajući Dodika na ovaj način, Radojičić urušava i sebe, pošto je njegovo (pre)oklijevanje da povuče konkretan potez u ovom sukobu, njemu samom nanijelo ogromnu štetu.

Konkretan potez u ovom slučaju značio bi, u najmanjem, otvoreno (na dnevnom nivou) suprotstavljanje Dodikovom demoliranju SNSD-a, vidljivom kroz inauguraciju nesposobnih, nekompetentnih, neobrazovanih poltrona na uštrb kvalitetnih kadrova.

I najpovršnije poređenje strukture vlasti 2006. i 2015., kao i poređenje strukture ključnih ljudi SNSD-a u tom vremenu, pokazaće da su prije deset godina ta stranka, a i vlast, bili „Akademija nauka“ spram današnjeg „Krda primitivnih, nekompetentnih, bezidejnih poslušnika“.

SNSD je deevoluirao, samim tim i vlast; Dodik jeste najveći krivac, ali su krivi i oni koji su ćutali dok je on stranku pretvarao u klijentelističku hordu, a klijentelizam u religiju.

Ćutao je i Radojičić, potom krenuo u tviter-revoluciju, koja je kulminirala 01.06. ove godine njegovim istupanjem iz Kluba poslanika SNSD-a i još bržim vraćanjem u njega.
“Za sve koji me hvale/kude prethodnih dana: Politika se ne vodi i ne shvata na dnevnom nivou. Ozbiljan pristup je dugoročni cilj i akcija”, tvitnuo je/izjavio Igor Radojičić tog 02. juna, dan nakon što su i Dodik i on ponaosob ozvaničili sukob unutar SNSD-a, pa potom sjeli da pokušaju “spustiti napetosti i pronaći rješenja”.

Nije došlo do spuštanja napetosti, a sva rješenja idu ka daljoj marginalizaciji Radojičića, koji se još dublje povukao u tihovanje, jer su prestale i “otporaške” tviter epizode.

U prethodna četiri mjeseca ni nazrijeti se nije moglo Radojičićevo poimanje politike i “ozbiljnog pristupa”, a on lično, kao i sam Dodik, početkom oktobra na političkoj vagi višestruko manje teži nego početkom juna.

“Ova sapunica već predugo traje”, rekao je krajem maja Dodik, komentarišuću sukob sa Radojičićem i naveo da se sapunica mora završiti.

I početkom oktobra stoji ta ocjena, što je najjasnija slika stvarne nemoći i dezorijentisanosti aktera unutarrežimskog bratoubilačkog rata.