субота, 24. октобар 2015.

Poruke iz Podgorice

Piše: Slobodan Vasković

Milo Đukanović odlazi. Činio se vječnim taj ubjedljivo najinteligentniji političar na ovim prostorima. Sa raskošnim osjećajem za pravi potez u pravom trenutku, ali i još raskošnijim talentom za sistemsko uvođenje totalitarnog režima, polumeke tiranije, snažno omeđene, podvučene, koruptivnim i kriminalnim metodama vladanja i poslovanja.

Đukanović je plutokratsko uređenje u Crnoj Gori doveo gotovo do savršenstva; održavao ga vještim vođenjem spoljne politike, uspio se neokrznut izvući iz ratova, osamostaliti zemlju, preživjeti sve promjene u regionu... da bi na kraju bio suočen sa bijesom sopstvenog naroda, spremnog da ga, kako stvari stoje, ukloni po svaku cijenu.

Višegodišnje vanredno stanje, garnirano i održavano stalnom proizvodnjom unutrašnjih i spoljnih neprijatelja, došlo je do svog kraja, koji je i sam, logično, vanredan način mijenjanja stvari. Đukanović je žrtva sopstvene doktrine, a društvo satrulo od korupcije, nepotizma, kriminala, zločina... više nije moglo trpiti Svemoć jedne Porodice i Nemoć većeg dijela naroda i svakog pojedinca, koji nije dio Familije. Društvo se urušilo i Đukanović je ostao nezaštićen. I sam.

Neizbježna su poređenja sa Miloradom Dodikom, koji već gotovo deceniju kopira Đukanovićev pristup, ali je, za razliku od njega, poslednjih godina loše procjenjivao. Zato je Dodikova vlast osuđena na odlazak i propast, a da nije dostigla ni polovinu trajanja Uzora.

Ode li Milo, Milorad treba odmah sam da se pokupi i ide, jer nema šta čekati. Milo se imao čime i pohvaliti – nezavisnost Crne Gore; Dodik nema ništa pozitivno što bi predstavio kao sopstveni uspjeh i krunu devetogodišnje vladavine.

Dodik nije Đukanoviću ni do gležnja, u odnosu na njega on je politički patuljak; Loša kopija, koja kraj Đukanovića izgleda kao kreatura. Đukanović je zli genijalac, Dodik bahati, opaki primitivac.

Na Balkanu sve djeluje po sistemu spojenih posuda, zato će se dešavanja iz Crne Gore preliti u RS. To je nezaustavljivo i samim tim neophodno da bude politički kontrolisano i kanalisano. Anarhija nikom nije dobro donijela, čak i kada odnosi Neprijatelje naroda. Što Dodik i njegova vlast jesu.

Sam Dodik je na dan najvećeg Đukanovićevog iskušenja bio na Političkom groblju, gdje je poodavno ukopan Momčilo Krajišnik i prateći mu hor isluženih, nikom potrebnih, ultramarginalaca; satrulih političkih lešina, koje je odbacilo i prostor i vrijeme. Traženje iskre na deponiji političkih strvina svojevrsna je, krajnje perverzna, samoubistvena predstava, koja i sam čin političkog suicida čini patetičnim i gadljivim.

Opozicija, Savez za promjene, mora tražiti odlazak Dodika, jer on je najveća prepreka Republici Srpskoj i Srbima uopšte. Taj zahtjev mora biti jasan, bespogovoran, ultimativan; Nikakve smjene Vlade RS ne znače ništa, tek puki nastavak iste agonije sa drugim setom statista.

Šta bi uopšte značila smjena Željke Cvijanović, uz ostanak Dodika u Palati predsjednika? Ništa. Jer je Cvijanovićeva Ništa. Nula. Dodik je taj koji vlada, svi ostali su poluge. Tu jeste uspio do kraja iskopirati Đukanovića.

Nije Cvijanovićeva predložila „Izdajničke Presude“, već Dodik; Nije Cvijanovićeva naložila skupštinskim androidima da ih usvoje, već Dodik; Nije Cvijanovićeva naložila formiranje Udbe unutar MUP-a RS za obračune sa nepodobnima, već Dodik; Nije Cvijanovićeva RS pretvorila u mafijašku državu, već Dodik; Nije Cvijanovićeva getoizirala RS već Dodik...

Njegovim odlaskom ona nestaje, jer je nebitna. I ne samo ona, već čitava plejada polusvijeta, sjecikesa, gangstera, pervertita... koj čini Cvijet Vlasti u RS. Crn kao noć.

Tražiti smjenu Vlade RS, a ne i Dodika, je bijeg od odgovornosti, nespremnost za neophodne promjene.

Opozicija u RS još uvijek nema jasan zajednički plan šta dalje; Svako ima svoje pojedinačne projekte, koji su, nerijetko, u koliziji jedan sa drugim. Nosilac smjene Režima može biti samo SDS, jer oni to jedino mogu organizaciono iznijeti. Ali da bi se Režim i smijenio, neophodno je donijeti i odluku za to. I početi je sprovoditi.

A ona unutar Saveza za promjene još nije jasno izrečena! A Dodik, sigurno, neće sam otići.

Dodatak: Crnadak
Igor Crnadak i njegovi istupi paradigma su nepostojanja čvrstog i odlučnog stava Saveza za promjene o smjeni Režima. Štaviše, oni su vrlo loš znak da u vrhu te grupacije važne pozicije zauzimaju osobe potpuno nedorasle situaciji.   

Crnadak je, četiri dana nakon što je Narodna skupština RS pretvorena u gubilište, usvajanjem Zaključaka o „Izdajnicima“, izjavio da te zaključke nije ni pročitao.

Zaista moraš biti kompletan politički debil i izreći jednu takvu strašnu glupost, pokazati javno koliko si nedorastao trenutku i koliko ti uopšte nije stalo do institucija RS. Da je Crnadak politički odgovoran, on bi iznio svoj jasan stav o zaključcima i dok nisu usvojeni u parlamentu; Saopštio bi šta to znači za skupštinu, u kolikoj mjeri je to njeno devastiranje i poniženje; Rekao bi šta to predstavlja po Ustav RS etc. Ali on je postupio potpuno drugačije, demonstrirajući da mu bahatost nije strana, da mu ne predstavlja ništa rušenje entitetskih institucija i da u maniru ne postoji nikakva razlika između njega i androida koji su Zaključke usvojili.

Crnadak je bio i ostao beskorisni politički idiot Mladena Ivanića, a njegove bijedne opservacije nanose najveću štetu upravo opoziciji i direktna su uvreda za sve one koji su se našli na meti Zaključaka. Sa takvima kao što je on, Savez za promjene može smjene Režima gledati samo na TV-u, nikako u njima i učestvovati.