субота, 05. септембар 2015.

Promjena Dodikovog odnosa spram SAD-a: Od primitivnog vulgarnog nasilnika do pihtije

Piše: Slobodan Vasković

Kvazinacionalna politika koju Milorad Dodik vodi najveću štetu nanosi upravo RS i ne dozvoljava srpskom faktoru u BiH artikulaciju nacionalne politike i interesa. Braneći ličnu poziciju i privilegije male grupe oligarha, upravljajući plutokratskim društvom po principima mentalne pornokratije, Dodik je ušao u sukob sa gotovo cijelim svijetom i nastavlja da radi na pretvaranju ovog entiteta u gulag. To su samo neki od brojnih razloga zbog kojih Dodik mora odmah da ode.  

Promjena njegovih stavova i posebno ponašanja spram državne politike SAD-a i njenih zvaničnika u samo mjesec dana pokazna je vježba potpune dezorjentisanosti, političke izgubljenosti, nepostojanja ikakvog, čak ni jednodnevnog, čvrstog stava o bilo čemu; Svjedočanstvo da smo zarobljenici osobe čiji sve češći padovi iz grandomanske mitomanije u surove katakombe propale/potrošene/pogrešne politike, koja je ostala bez ikakve podrške, prijete da u crnu rupu nestanka zauvijek povuku kompletan narod.   

Milorad Dodik se za samo mjesec dana (31.07.-05.09.) u odnosu spram Američke administracije i njenih zvaničnika od političkog nasilnika/primitivca/bahatog siledžije pretvorio u političku pihtiju bez karaktera/stava/kičme.

I u jednom i u drugom slučaju američki zvaničnici su iznijeli svoje stavove spram budućnosti BiH, koji su identični i 31.07. i 05.09., i neće se mijenjati još godinama, dok je Dodik u septembarskom reagovanju na državnu politiku SAD-a u BiH, potpuno promijenio kurs u odnosu na onaj julski.

Morin Kormak, ambasadorica SAD u BiH, i Brajan Hojt Ji, pomoćnik zamjenika generalnog sekretara SAD koji pokriva Balkan i centralnu Evropu, u intervjuu štampanim medijima podvukli su u Sarajevu da Sjedinjene Američke Države podržavaju Dejtonski sporazum, ali da je ideja ovog sporazuma bila okončanje rata, a ne ideja da to bude stalni ustav ili vodilja za BiH, te da je namjera Dejtona bila da se on prilagođava, poboljšava, kako bi se prilagodio modernoj evropskoj zemlji.
“Ne, ne odustajemo od Dejtona. Svaka zemlja koja se pridružila EU morala je prilagoditi institucije, mnoge i usvojiti ustavne promjene. Ne predlažemo promjenu postojanja dejtonskih struktura. Predlažemo da na putu ka Evropi radite s Evropljanima i vidite šta to znači za ovu zemlju” rekla je Kormak. Istakli su da je najavljeni referendum u RS kršenje dejtonskog sporazuma. (NN, 05.09.)


Kormak i Hojt Ji potvrdili su stavove SAD-a koje je američka ambasadorka iznijela u svojoj kolumni, (objavljenoj u NN, 31.07.) pod naslovom “Ustavna reforma potrebna zbog članstva u EU”.

I nema tu ništa čudno. SAD su velesila i ne mijenjaju stavove i politiku decenijama.

Za razliku od Dodika, koji sebe smatra velesilom, a mijenja politiku iz minuta u minut. I stavove. I vokabular.

Dodik je 31.07., na najcrnjim tradicijima primitivizma, teško i vulgarno izvrijeđao Kormakovu, tvrdeći čak da su stavovi koje je iznijela njeni lični, odnosno da je portparol bošnjačkih stranaka.
“Ona nema pojma gdje je došla… Konačno bi nešto trebalo da pročita od svega toga da bi mogla da razumije, ako uopšte može da shvati, i da se ponaša u skladu sa praksom i dokumentima ove zemlje kao što je Ustav, a ne da se na ovakav način pokušava uplesti u unutrašnje stvari jedne zemlje”, rekao je Dodik.
On je napomenuo da je Kormakova od početka prihvatila koncept unitarizacije i da sve što se može čuti od lidera SDA Bakira Izetbegovića može se čuti i od nje – tu nema nikakve razlike.
“Ona konačno mora da postane ambasador SAD, a ne da bude ambasador Bošnjaka u BiH. Ako uspije to da uradi, možda će nešto i naučiti i neće otići odavde ne shvatujući ni zašto je došla, niti gdje je bila”, naveo je Dodik u inervjuu Srni, i istakao da će referendum biti održan. (31.07.2015. godine).

Mjesec dana kasnije (05.09.), u reakciji na iste stavove američke administracije, iznesene kao i u julu, Dodik je bio mekši od pamuka, “priznao” je da su Hojt Ji i Kormakova predstavnici američke administracije i da iznose stavove SAD-a, a ne svoje lične.  

Dodik je napomenuo da se sada nastoje očuvati sva nametnuta rješenja u BiH na način da je dovoljno samo da neko dođe i kaže da se krši Dejton i da to drugi treba tako da prihvate.
On je dodao da se najveće kršenje Ustava desilo pod patronatom međunarodne zajednice, koja je vršila i podržavala pravno i političko nasilje visokih predstavnika.
"Sada bi tvrdnjama olako datim o kršenju Dejtona htjeli da sačuvaju ta antidemokratska, anticivilzacijska i antipravna ponašanja. Visoki predstavnik je masovno kršio Dejtonski sporazum i kao takav bio je podržan od većine zemalja koje su činile Savjet za provođenje mira i razumljivo je da te iste zemlje sada kao fetiš brane bilo kakvo pokretanje pitanja nepravnog ponašanja visokog predstavnika", dodao je Dodik.
On je podsjetio da se Dejton tumači po Aneksu 10, a ne po stavovima određenih vlada u svijetu, pa taman to bila i vlada SAD, te dodao da jučerašnji govornici nisu ti koji imaju pravo da tumače Dejtonski sporazum.
Prema njegovim riječima, činjenica je da BiH ni 20 godina nakon rata nije uspjela da napravi zajednički konsenzus oko ustava, niti se nazire da bi to mogla da učini u budućnosti. (NN, 05.09.)

Nigdje one julske osionosti, nigdje teških optužbi na račun Kormakove i Hojt Jija da su u funkciji bošnjačke politike, nigdje nipodaštavajućih stavova i vulgarnih uvreda. I nigdje ni riječi da će referendum biti održan!

Čak je Dodik izjavio da “nije sporno da se neke stvari prilagode”, čime je, bar u minimumu, potvrdio stavove američke administracije. (Nije li to, iz njegove vizure, veleizdaja!).

Postavlja se pitanje kakva je to politika koja za samo mjesec dana negira državnu politiku sile, koja ostvaruje najveći uticaj u BiH, karakterišući njene zvaničnike najpogrdijim i najvulgarnijim uvredama, a potom se „dosjeti“ da nije sam na Planeti i da su te iste SAD itekako uticajne ne samo u BiH, već diljem Zemnog šara? To nije politika, to je antidarvinizam.

Dodik je priznao krah svoje jeftine šibicarske populističke lažive politike, kojom je osvojio pokoji dnevnopolitički poen: godinama je lokalnoj javnosti pokušavao da predstavi/dokaže da američki zvaničnici u BiH iznose svoje lične, a ne državne stavove. Osvajanje jeftinih dnevnopolitičkih poena na lokalnoj sceni značilo je siguran i ubjedljiv poraz na međunarodnoj. Dodik je doživio debakl.

SAD su, bez ikakve pompe, vike, prijetnji..., najjednostavnijim političkim sredstvima, zajedničkim presom Hojt Jija i Kormakove, natjerale Dodika da fundamentalno omekša stavove i promijeni ponašanje od nasilnika do pihtije. Da sam skoči salto u kojem mu puca kičma. I to javno.

I pri tom ga još snažno ošamare, stavom da nemaju namjeru da se sretnu sa njim.

A šamaranje tek slijedi.