среда, 02. септембар 2015.

Promaja u SNSD-u, jer Radojičić nije imao hrabrosti da zatvori prozor

Piše: Slobodan Vasković

Sjednica novog saziva Glavnog odbora SNSD-a bila je komemorativni skup na kojem su članovi tog tijela ćutke ispratili stranku u istoriju i ćutke prihvatili interese nekoliko moćnih klanova, izniklih u proteklih deceniju i po pod skutima te partije, kao nespornu „političku“ platformu.

Ta sjednica GO SNSD označila je i kraj privatizacionog procesa u toj stranci i ona je sada u potpunosti privatno vlasništvo. Ne Milorada Dodika, on je samo jedan od akcionara. I to manjinski. Većinski vlasnici stranke su Nebojša Radmanović i Zoran Tegeltija.

Ovaj dvojac stvarni je pobjednik unutarstranačkih izbora u SNSD-u; Milorad Dodik je „preživio“, jer Radmanović i Tegeltija trenutno nemaju bolje rješenje za portparola/agenta njihovih interesa. Nikola Špirić i Slavko Mitrović predstavljaju slab i neuspješan Dodikov pokušaj da javnosti predstavi sopstvenu  snagu unutar SNSD-a; Radovan Višković je nebitan, Željka Cvijanović popunjava ekipu, a mladi Marko Vidaković je demonstracija i potvrda novostečenog Radmanovićevog položaja najsnažnijeg čovjeka unutar stranke. Luka Petrović je nus proizvod/kontraindikacija stvarne bitke za većinski paket akcija SNSD-a, koji su odnijeli Radmanović i Tegeltija.

Shodno tome, najveći gubitnik unutarstranačkih izbora jeste Milorad Dodik, koji će igrati dok to Radmanović i Tegeltija hoće. I kako oni hoće.

Da bi ovaj dvojac ovladao SNSD-om bile su potrebne i žrtve, pa su zajedničkim snagama u temelje svoje nove firme ugradili Igora Radojičića.
Tegeltija prljavom kampanjom, koju vodi protiv Radojičića već godinu dana, a Radmanović finim natenane davljenjem, koje je otpočeo početkom godine nakon što je uvidio da njegov štićenik ima ličnu ambiciju. Vrijeme je pokazalo da Radojičić zaista ima ličnu ambiciju, a ne i dovoljno hrabrosti da je sprovede, ali Radmanović ga je udavio „za svaki slučaj“.

Radojičić i dalje ima šanse da napravi samostalnu karijeru; Ona bi (ukoliko pronađe sopstveni karakter) polučila znatno slabije rezultate od situacije da je „konačno progledao“ krajem juna ove godine.

Šta će Radojičić dalje učiniti nije previše bitno, ali nije ni nebitno, jer mali brojevi ovdje su često odlučivali konačan ishod velikih igara.

Novi GO SNSD popečatio je i potpunu marginalizaciju Rajka Vasića, jednog od najznačajnijih funkcionera, zahvaljajući čijem radu je ta stranka dospjela do neslućenih visina. Koje su sada prošlost, ali jesu istorijska činjenica.

Vasić je bio jedna od ključnih osovina SNSD-a, koju je Dodik polomio; Ne toliko sopstvenim htijenjem, koliko pod pritiskom drugih što im je smetala njegova matrica da je Stranka iznad svakog Pojedinca. Posebno iznad svakog stranačkog hohštaplera, a takvih je već ogroman broj u dresu SNSD-a. I sada vode ključnu riječ.

Vasić je u januaru ove godine istupio u javnost sa strateškim dokumentom pod naslovom “Dodik više ne treba da bude predsjednik SNSD-a”, u kojem je precizno objasnio da (zašto) SNSD juri u propast i načine da se stranka sačuva.

Ništa od Vasićevih prijedloga nije usvojeno, ali se obistinjuju njegove najcrnje prognoze o SNSD-u.

Vasić je uklonjen, potpuno marginalizovan, sveden na jednu decimalu, a Luki Petroviću je dodijeljen zadatak da održi infrastrukturu SNSD-a. Što je nemoguća misija, jer Petrović je materijalista, za razliku od Vasića koji je esenesdeidealista.

Vasić je u januaru javno saopštio da je SNSD pod Dodikovim vođstvom “postao poligon za individualno političko okorištavanje bez organizacionog pokrića i soliter sa sobama punim promaje”. Unutarstranački izbori su potvrdili da su se članovi te stranke većinski odlučili za promaju, koja je oduvala Vasića. I Radojičića, koji nije smogao snage da zatvori nijedan prozor.

Komemoracija unutar SNSD-a nije završena sjednicom GO, već je nastavljena. Donedavno vodeći funkcioneri stranke, koji su zaobiđeni/oduvani u izbornoj igri (mahom dugogodišnji pripadnici SNSD-a, osnivači, brojni lokalni i regionalni lideri…) lagano se povlače sa prve linije političkog fronta i sav prostor prepuštaju Dodiku. Koji nema više snage da ga ispuni.

To je proces koji traje i koji će tek uzimati maha.

Stoga će teška erozija snage SNSD-a biti sve vidljivija i vidljivija i neće je biti moguće više prikrivati ni pred anesteziranom javnošću, nespremnom za bilo koji i najbanalniji izazov što podrazumijeva sopstvenu glavu i njeno korištenje.

Dodik je preslab, izlizan, nejak, a samo ga nespremnost opozicije da to i prizna još uvijek drži na nogama. Nespremnost koja je posledica nevjerice u sopstvene snage i saznanja o nemanju nijednog rješenja za situaciju Šta i kako posle Dodika. Ta situacija je već počela, jer je Dodik neodrživ. Ma koliko svi ćutali o tome.