субота, 29. август 2015.

Suze u SNSD-u

Piše: Slobodan Vasković

Snežana Vujnić, direktorica IRB-a, nedavno se dobro isplakala. U Tužilaštvu BiH, odgovarajući na pitanja istražilaca. Poput: Zbog čega ste držali novac na računima Bobar banke, a znali ste da će propasti; Kako je moguće da IRB za samo 24 časa odobri i isplati pet miliona KM osobi, koja je kao kolateral dala baš ništa...?

Vujnićka je plakala. I samo plakala. Plakala je i na pitanje: Da li vam je neko naredio sve te kriminalne transakcije?

Vujnićka će tek imati priliku da plače. U pritvoru, gdje će, izvan svake razumne sumnje, uskoro završiti. Mjesec, dva, nije dugo za čekati. Do tada će propasti i Banka Srpske i u njoj 60 miliona KM IRB-a. Koji se već mogu smatrati oplakanim.

Vujnićka, saznajem, ne plače samo u Tužilaštvu BiH. Već i doma i na poslu, pa mi, valjda, zbog njenih krokodilskih suza iz IRB-a nisu htjeli odgovoriti na pitanje da li su dali milion KM kredita Tegeltijinom Prvom penzionerskom mikrokreditnom društvu? Kako bi nastavio svoje zelenaške poslove. I otimao od penzionera. I mrtvih i živih, jer taj ne bira.

Izvjesno jesu, čim mi ne pišu. Osim ako razlog nije brisanje suza Vujnićki. Pa ne stižu pisati.

Vjerujem da oči orosi i Slavica Injac, šefica Agencije za bankarstvo RS. Čim pomisli na prugaste brendove. I dnevne i noćne.

Ni nju, kao ni Vujnićku, čak ni referendum ne može spasiti. Od apsa. A jesu i žandarale, dok je trajalo.

Ubijeđen sam da plače i Željka Cvijanović. Od sreće. Jer je Radojičića sahranila živog. I to stojeći. Kvantitet bezvezarija, što Cvijanovićka jeste, sa lakoćom je savlado kvalitet bez karaktera, što Radojičić jeste. Nije baš sve na Planeti evolucija. Dokazuje to i ovaj očit slučaj degeneracije SNSD-a, uslovljene kontraevolutivnim procesima.

Ko zna, možda doživimo da se vrh SNSD-a vrati na Drvo. Ako su sa njega uopšte i silazili.

Nije ovdje kraj uplakanim u SNSD-u.

Samo što je završio Središnji odbor te stranke, brojni zaplakaše nad kadrovskim rješenjima. I za Igorom. Kukali bi, ali se boje da ih čuju. Tek bi onda oplakali.

Plaču u sebi i tvrde da sa „ovim rukovodstvom dolazi mrak i tama“. Ti baš znaju nijansirati Crno. Koje je u toj stranci temeljna boja.

Baš plaču za Igorom. Ridaju. Ima li šanse da se pokrene, da makne, da udari..., šapuću šmrkljajući.

Nema, rezolutan sam. I nemam više maramica za njih.

Posebno ne za Stašu Košarca, koji vrišti od bola, a suza suzu stiže. Jer ga je pomeo nekakav anonimus. A toliko je Stašesku poltronisao Dodikesku. Do suzesku.

Poltronisao je i Pantelija Ćurguz. Pa sada suze roni. Jer je Dodik dao Darku Banjcu da upravlja strankom u Dubici. A Ćurguza prepustio truljenju. Kakva zagrebancija.

Plače ih još kamara. I to povelika. Na buljuke. Strah koji ledi krv u žilama izvorište je svih tih suza. Što je potvrda demokratske atmosfere u redovima SNSD-a.

Ko bi rekao da su donedavni bahati Gospodari Života i Smrti tolike Šmizle?!     

Dežurni meteorolozi tvrde da je toliko suza u SNSD-u, da ne mogu izbjeći Potop. Prijatno osvježenje na ovoj vrelini.