петак, 14. август 2015.

Stereotipi Režima

Piše: Slobodan Vasković

Ljetnu letargiju mi ne razbijaju ni fizičke prijetnje visokih funkcionera Režima. Prvo mi obećaju da će me prebiti, a onda mi se izvinjavaju. Stereotip.

Takvo ponašanje ukazuje na prekratke živce, strah od nadolazećeg, tjeskobu i klaustrofobičnost mišije rupe u koju se Režim sve više zavlači, a da ih niko nije ozbiljnije ni potjerao. Ali vide i oni da se valja Cunami problema, da je taj razorni talas sve veći i veći, a obala slaba; Teško će izdržati udar. Nikako.

Ne boje se oni mene, bilo bi to i pretenciozno i netačno. Plaše se onog što su počinili, a to je baš veliko zlo. Zato su prijetnje meni dokaz njihovog straha od posledica sopstvenih djela. Što su prijetnje jače, strah je veći.

Izvinjenje je trenutak razuma, koji se, kada su oni u pitanju, nažalost, vrlo vrlo rijetko javlja kao put. U pravilu kao stranputica. Nerazum je način njihovog djelovanja. Zato se i desilo da su uništili Izvore Nacije i da se sada moraju suočiti sa posledicama.

Od kojih im se ledi krv u žilama. Pa sijeku jedni druge, kao na Sokocu;  Gaze automobilima bivše djevojke i njihove nove momke; Dižu jedni drugima vozila u vazduh, kao što je to slučaj sa prijedorskim inspektorom; Prijete listom i svojima i nesvojima...

Na korak su od ubistva. Koje će, kada se desi, biti produkt prevelike nervoze što ih trese, ogromnog straha od posledica počinjenog, svijesti da je došlo vrijeme da odu i da je ta situacija nepromjenjiva, bez obzira na svu impotentnost, nekreativnost, nekompetentnost takozvane opozicije.

Ni ubistva ni prijetnje tu ne pomažu. Ni privatne Udbe. Ni najavljeni Kontramitinzi... Sve je to uzalud. Nagledali smo se toga u bliskoj prošlosti. Svaki put je završilo isto – slomom Režima.

Prijetnje, Udbe, Kontramitinzi... samo su bili nepotrebni, krvavi, nasilni folklor dotrajalih trulih Režima kojim su dodatno pečatili već opštepoznatu stvar da moraju ići. Da su gotovi. I sa i bez folklora.

Vrijeme bahatosti Režima je prošlo. Živimo trenutke njihovog straha i panike. Svaki put kada me neko iz tih redova nazove i zaprijeti mi nikako me ne uplaši, već mi potvrdi izrečeno.