среда, 26. август 2015.

Mur u ulozi spasioca Režima; SzP u komi čekajući Sipoa

Piše: Slobodan Vasković

Džonatan Mur, šef misije OSCE u BiH, otac je mrtvorođenčeta - nove koalicije na nivou BiH, koju je trebalo da čine SDA, HDZ, SBB i SNSD.
Mur je intenzivno radio na formiranju nove vlasti u BiH i garantovao priznanje toj vlasti i u Vašingtonu i u svim centrima EU.

Na taj način Mur je OSCE uveo u novu fazu djelovanja u BiH, pretvarajući ovu organizaciju u instrument lokalnih lidera i koristeći svoju poziciju na njenom čelu za lične lobističke ciljeve.

Mur je, jednostavnije rečeno, privatizovao OSCE, stavio ga u funkciju svojih ličnih interesa i potpuno uvukao u blato i obračune lokalnih političkih elita.

Nije to nikakva novina kada je Mur u pitanju, odavno je on lobista Dodikovih i Čovićevih interesa. Kada je već tako bilo bi mnogo poštenije da je osnovao lobističku kuću, javno naplatio svoj rad, a ne koristio OSCE za prekomponovanje vlasti u BiH i na taj način potpuno kompromitovao rad ove organizacije.

Ima li Mur podršku zvaničnog Vašingtona za svoj „ručni rad“? Naravno da nema, jer da Stejt department podržava prekompoziciju vlasti u BiH, izvjesno to ne bi radio preko OSCE-a i Mura.

Mur je pao u mulj i njime bi trebalo da se pozabave njegovi šefovi na svim nivoima, a BiH se nalazi pred novim iskušenjem koji se zove Mehanizam koordinacije, čiji prijedlog stavlja kantone u ravan entiteta i države.

Usvajanjem Mehanizma u kojem kantoni imaju pravo veta, kao i entiteti, Republika Srpska bi bila dovedena u situaciju da, na primjer, o njenom obrazovnom, policijskom... sistemu, potom prostornom uređenju, izgradnji autoputeva i njihovim trasama... odlučuje Zapadnohercegovački kanton. Na taj način bi se dodatno ojačao Dragan Čović koji bi preko predstavnika kantona u Mehanizmu odlučivao o svemu u BiH, koristeći veto.

Biće interesantno vidjeti da li će tzv. Savez za promjene prihvatiti svođenje entiteta na nivo kantona i kako će se na Savjetu ministara izjasniti o ovom pitanju?! I ne samo tzv. Savez, već i SDA i DF. Što se tiče HDZ-a, oni će snažno podržati svoj novi Mehanizam opstrukcije.

Nije toliko problem šta HDZ radi, već što tzv. Savez ništa ne radi.

„Savez“ je Prazan skup bez kakvih ideja, ali i bez kapaciteta da iznese neke značajnije promjene.

Potpuno su nezainteresovani za promjenu vlasti na nivou RS, a, nažalost, nezainteresovani su i za obavljanje vlasti na nivou BiH. Jedino su veoma zainteresovani za očuvanje pozicija.

Sva njihova „strategija“ svela se na čekanje novog direktora Sipe, kao da će on, ma ko bio, čarobnim štapićem razriješiti sva pitanja i sve probleme. Neće, niti je to njegov posao.

Sipa jeste bitna, ali Sipa nije Društvo. A Društvo je ovdje na umoru; Društvo je satrulo, jer nijedan od njegovih sistema ne funkcioniše. Između ostalog i zbog nespremnosti „Saveza“ i stranaka koje ga čine da budu išta više sem Biroa za zapošljavanje najsrećnijih stranačkih kadrova.

SDS, PDP i NDP već mjesecima nisu zadali nijedan ozbiljniji politički udarac satrulom Režimu Milorada Dodika, koji je tek biljeda sjenka onog Dodika od prije izbora.

Ipak, ta Sjenka je u političkoj ofanzivi, stalno izbacuje nove „hitove“ za odvlačenje pažnje od groznih problema u kojima se RS nalazi, pokušava na sve načine osvojiti vlast u Sarajevu, slijepo udara i desno i lijevo ne bi li „izboksovao“ bilo kakvu podršku, a sva „politika“ SDS-a, PDP-a i NDP-a svela se na eskiviranje udaraca koji dolaze iz Režimskog Sektora. Nema tu ni k od kontranapada.

Režim jeste dezorjentisan, ali su stranke tzv. Saveza u komatoznom stanju od nerada, nehtijenja, bježanja od odgovornosti, politikanstva, hedonizma, zadovoljenja osvojenim funkcijama, trulih kompromisa, međusobnog nepovjerenja...

Zato Bosićeva najava „vruće političke jeseni“ djeluje poput nesuvislog buncanja komatoznog političara, koji ispaljuje sve što „naiđe“. Isto toliko „ozbiljna“ djelovala bi i njegova najava da će u narednih sedam dana vrijeme biti umjereno oblačno, a da se ratari spreme za oštru zimu.

SDS je najviše energije (ako se to energijom uopšte može zvati) u ovoj godini potrošio na sudski duel Bosića sa Dodikom, po tužbi za klevetu lidera SNSD-a. Nije taj proces nevažan, ali je u odnosu na stvarne probleme u RS/BiH, o kojima bi SDS trebalo da govori i, što je još važnije, da se suprotstavi, on apsolutno minorna činjenica. A to je, kada je SDS u pitanju, u najviše navrata bila Centralna tema. Bave se marginom, da se ne bi bavili bitnim.

Sporadični istupi Pandurevićke, Govedarice, Šarovića, Bjelice i Mektića samo su incidenti, koji ne uspijevaju skriti prazninu politike SDS-a.

Može li se očekivati da PDP uzrokuje „vruću političku jesen“? Možda u nekom nama nepoznatom Univerzumu, ali u ovoj Galaksiji svakako ne.

Sva Ivanićeva politika svela se na nezamjeranje Režimskim medijima, a njegov strah od Dodika i njegove mašinerije opipljiv je golom rukom.

U izboru između „pozitivnog tretmana“ u Režimskim medijima i oštrijeg startanja na Režim, Ivanić će uvije izabrati tretman. Godi, a ne boli.

Uopšte ne treba začuditi ukoliko Ivanić kalkuliše sa približavanjem SNSD-u u „datom momentu“ (ako bi neki od Dodikovih murova uspio da ga uvede u vlast u Sarajevu), a njegove „radikalne izjave“ kako će spriječiti prekompoziciju Savjeta ministara i ulazak SNSD-a u sarajevsku vlast ne treba uopšte uzimati za ozbiljno. Jer je riječ o floskulama, ispraznim parolama, a nikako o promišljenom i čvrstom stavu.

Što se tiče NDP-a, oni se bore za goli opstanak, pa o drugim borbama teško i da mogu razmišljati. A i zalud je, jer su premali.

Režim treba da ode, to je notorno. Ali ko da ga zamijeni? Možda Džonatan Mur, koji nema nikakvog pametnijeg posla u OSCE-u, pa se stiže baviti i osvajanjem vlasti u BiH.