недеља, 02. август 2015.

Kad Volovi utihnu

Piše: Slobodan Vasković

Stratezi, taktičari i analitičari Milorada Dodika proglasili su BiH cijelim Svijetom. Što implicira da je Republika Srpska 49 posto Planete. Samo u takvom ambijentu moguće je da je Dodik baš veliki, nikako mrva, a da su ambasade stranih zemalja posebni entiteti unutar BiH, bez ikakve podrške sa strane. I da vode neku svoju politiku, koja ne odgovara polovini Planete.

U vizuri psihopatoloških tipova čiji je Dodik portparol, Američka ambasada je malo veća zgrada u Sarajevu, iz koje se pokušava pružiti otpor PoluPlanetarnoj politici Dodika. Koji prijeti da će Planetu raspolutiti.

Zato se Dodik ostrvio na Morin Kormak, koja se usudila založiti za funkcionalnu BiH i njene federalne jedinice.

Čini mi se da njeno zalaganje za funkcionalnost nije razljutilo Dodika koliko ubjeđenje gospođe Kormak da BiH/RS nije sama na svijetu i da postoje još neke zemlje. Kao Sjedinjene Američke Države, na primjer. Koje Kormak predstavlja. I koje se ne nalaze u drugom Sunčevom sistemu. U šta su ubijedili Dodika pripadnici njegove menažerije.

Sada je Dodik u velikom problemu: Ako odustane od Geografskih projekcija svojih psihopatoloških analitičara, pade mu u Okean sva politika; Ako nastavi sa Imperijalističkim Planetarnim Akcijama, možda se ta Amerika i pojavi. I pokaže se vrlo ozbiljnom Državom. Koja stoji iza svojih Ambasadora, jer rade, djeluju i govore u njeno, a ne svoje lično ime.

Za razliku od Dodika koji govori u ime grupice psihopatoloških tipova, spremnih da za realizaciju svojih bolesnih ambicija žrtvuju cijeli narod. I na odličnom su putu da to učine.

Oko Dodika je sve više praznog prostora. Djeluje mi kao sanitarni koridor. Koji je svakim danom sve širi. I širi. A on sve usamljeniji i usamljeniji. I primitivniji. I potpuno van sebe. Jer su mu u stranci sve Kolumbo i Vespuči. Koji su poodavno otkrili Ameriku. I njenu snagu. Pa zbrisali u potpalublje svog Ukletog broda.

I ostavili Dodika samog na Jarbolu. Sa nadom da će ga, kada izađu iz utrobe, ugledati kako Visi.

Dok su Dodikovi u potpalublju, Ivanić i njegovi obilaze oko Grmeča. Sa bikovima. Hoće da ih pobodu. Ali im to ne dozvoljavaju federalne vlasti. Što je zaista van svake pameti. I ispod svakog nivoa.

Kao što je van pameti da se Ivanić ovih dana primarno bavi Grmečkom koridom, a ne onom Dodikovom u kojoj Razjareni Bik ruši sve pred sobom.

Izbor koride za javnu upotrebu tipičan je za Ivanića: U onoj velikoj, Dodikovoj, od njega bi se očekivalo da Volu rep iščupa, u ovoj Grmečkoj od njega se ne očekuje ni da ga u stražnjicu ubode.

Tu je zaobadani Crnadak. Ministar spoljni koji diplomatske vještine bode na Koridi. Ne u Španiji, već ovoj našoj nesretnoj.

Kad već Ivanić ne smije da se pobode sa Dodikom, pitam se što uzmiče mlađani Jablan. Pa paradira i praši oko Grmeča za Ivanićem, a ne kopa papkom ispred Palate izazivajući Rudonju. Da ga nabije. Na rogove.

Nema on Rogova za takvo što. A ni ostalih alata. Isti tata Mladen.

Sjeća li se još iko Mladena Bosića? To je poslednji predsjednik SDS-a. Zvani Duh. Pojavi se s vremena na vrijeme, tek da pokaže da ga egzorcisti nisu istjerali. Sa političke scene.

Odakle je istjerao sam sebe. Pa se nalazi u svojevoljnom progonstvu. Od svakog političkog rada težeg od kile.

Ukoliko se Bosić ne pojavi u naredna 24 časa zamolio bih MUP RS da pokrene potragu za njim. I sve ostale agencije. Lako će ga prepoznati. Isti Duh.

Tražeći Bosića možda pronađu i Čavića.

Opozicija nam je itekako potrebna. Kao dokaz beznađa.