четвртак, 16. јул 2015.

Referendum: Dodikov veliki korak ka novom ratu u BiH

Piše: Slobodan Vasković

Reaktiviranjem odluke o referendumu o Sudu i Tužilaštvu BiH, što je učinjeno u parlamentu RS, Milorad Dodik otpočeo je secesiju Republike Srpske.

Sud i Tužilaštvo BiH samo su prva očica bh. džempera koji Dodik namjerava oparati svojim avanturističkim potezima. Ove dvije institucije ne postoje same od sebe i zbog sebe, već je niz drugih veoma bitnih agencija naslonjeno na njih. To su SIPA, Državna granična služba, OSA, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u BiH, Služba za poslove sa strancima… i sve one gube smisao postojanja eventualnim ukidanjem Suda i Tužilaštva BiH.

Naravno, deplasirano je, u situaciji poništenja Suda i Tužilaštva BiH i agencija naslonjenih na njih, i postojanje Ministarstva bezbjednosti BiH.

To, samo po sebi, vuče i rašivanje Uprave za indirektno oporezivanje, RAK-a i, shodno tome, Savjeta ministara BiH i ostalih bh. institucija.
Uz sve to, Dodik direktno ruši bezbjednosni sistem, radikalizuje ekstremno uzavrelu situaciju, pravi krupne korake ka međuetničkim sukobima.
“Između ostalog, ne samo različite bosanskohercegovačke političke snage, ali i mnogobrojne predstavnici međunarodne zajednice priznaju njegovu neefikasnost. U vezi s tim smatramo da je neophodno prije svega prevazilaziti razloge problema, a ne umjesto toga usmjeravati sve snage za borbu protiv njihovih vidljivih posljedica”, navedeno je u saopštenju ambasade Ruske Federacije.



Dodikov referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH projekat je osuđen na propast, ali njegove posledice imaće katastrofalan ishod po Republiku Srpsku. 

Dodikov postupak, kao i svih onih koji su glasali za referendum, duboko je neprijateljski prema BiH, prema RS, a najneprijateljskiji prema interesima Srba u ovoj zemlji.

Lider SNSD-a raspakovao je Dejton i Republiku Srpsku uveo u potpuno neizvjesnu situaciju u kojoj nema podršku nikoga na Svijetu. Paradoks je da će Dodik svojim avanturističkim projektom doprinijeti jačanju BiH i znatnom slabljenju RS.

Entitet će iz ovog procesa izaći mnogo slabiji nego što je u njega ušao.

Dodikov grandomanski zahvat, potpuno neutemeljen u realnim okvirima, crvena je linija koju više ne mogu tolerisati ni najsnažnije zemlje svijeta, prije svih SAD, što BiH doživljava kao jedan od svojih najvećih spoljnopolitičkih uspjeha u poslednje dvije decenije. A potom i EU, koja prati SAD u tim zaključcima.

Dodik je bacio rukavicu u lice svjetskoj eliti moćnih i njihov odgovor biće, izvan svake razumne sumnje, brutalan i silovit. Sve izvan toga i ispod toga je nerealno za očekivati.

Bos ovdašnje krim oligarhije, koja referendumom želi sačuvati stečene pozicije i nezakonito stečena bogatstva, jeftinim populizmom pokušava prevariti javnost da su samo Ambasadori Zapadnih zemalja protiv njegovog secesionističkog referenduma. Insistiranje na ambasadorima je varka kojom se želi predriblati mnjenje i ostaviti u uvjerenju da protiv secesije nisu najjače zemlje Zapada.

Nevješt potez Dodika, koji ima određenu dnevnopolitičku dobit, ali i koji je osuđen na propast: nisu ambasade u BiH nikle same od sebe i proglasile se centrima moći već vrlo vjerno sprovode politiku svojih vlada – od Pariza, Brisela, Berlina, Londona, pa sve do Vašingtona.

Dodik nema ni Rusiju iza sebe u svom suludom secesionističkom zahvatu.

Iz ambasade te zemlje su naveli da im je poznato da postoje ozbiljne zamjerke prema pravnom sistemu u zemlji. 

Nema dileme da Rusija ne podržava referendum. Bar ne javno i zvanično.

Dodik i grupa ostrašćenih avanturista koja ga prati ostali su sami protiv svih. Sa jednom novom dimenzijom: Dodik je od danas i zvanično veliki problem Zapada, a ne samo problem BiH/RS i Srba kao naroda.

Dodik se drznuo da krene u urušavanje Dejtona, iza kojeg stoje najveće svjetske sile, i kao takav krenuo je na njih. Zapadnjaci više ne mogu bježati od te činjenice i sve svoditi na ispranu floskulu da je on od naroda izabran i da bi oni koji su ga birali trebali da ga se i riješe. Iz prostog razloga što ga niko nije birao da uruši kompetan bezbjednosni sistem i time ugrozi živote svih u BiH/RS, niti ga je iko birao da otpočne procese koji bi mogli vrlo lako dovesti do novog rata u ovoj zemlji. Rata koji je za mikrosekundu izbjegnut nakon kamenovanja Aleksandra Vučića u Potočarima.

Da se kojim slučajem desilo da Vučić strada u Potočarima, danas bi u BiH bjesnio najžešći rat. I da se ne lažemo: ne bi u Potočarima, u hipotetičkoj situaciji, stradao samo Vučić, već i delegacije drugih zemalja, brojni predsjednici i premijeri, a i narod koji je taj dan došao. Niko to i ne pominje, a riječ je o notornim činjenicama.

Izglasavanjem referenduma Dodik pokušava održati dramatične, potencijalno smrtonosne, događaje iz Potočara u žiži i nametnuti ih kao novi način življenja u cijeloj BiH. Dodik sije strah i svjesno ide na izazivanje sukoba kako bi se pokušao održati na vlasti, koja je satrula, bez para, bez projekata, bez vizije, bez ikakve nade u sutra.

Ukoliko Zapadne zemlje ne reaguju, ponovo će emitovati/ojačati privid da ga podržavaju, da je sve igra Njih i Njega i na taj način ga ojačati. Desi li se to i ovaj put, kao što se dešavalo proteklih godina, Zapad će direktno biti suodgovoran za nimalo prijatna dešavanja koja će uslijediti u BiH.

Dodika ne podržava ni Srbija. Bar ne njen premijer Vučić. Dodik svjesno urušava kredibilne napore Vučića da se konačno u regionu izađe iz faze “zamrznutog rata” u mir. Sve vrijeme lider SNSD-a pokušava da Srbiju i njenu politiku stavi u svoju suludu agendu, čiji je jedini cilj očuvanje njegovih pozicija i oligarhije koja je uništila i budućnost i sadašnjost Srba u BiH. A sada namjerava da im uništi i prošlost.

Svojim antisrpskim postupcima Dodik direktno radi za Bakira Izetbegovića i one koji su kamenovali Vučića u Potočarima.

Dodik i Izetbegović najveća su bezbjednosna opasnost ne samo po BiH, već cijelu regiju.

Ovaj dvojac namjeran je da zapali BiH, kako bi se spasili od odgovornosti za brojna nepočinstva i uništenje sopstvenih naroda.

Na lomače koje pale kerozin donosi i Dragan Čović, sprečavajući rasturanje kriminalnog jezgra u bezbjednosnim strukturama BiH.

Lažni očevi nacije, što Dodik, Izetbegović i Čović jesu, namjerni su da otvore arterije sopstvenim narodima. I učiniće to ne stane li im se na put.

Važna dimenzija u cijelom ovom političkom blatu, što ga Trojac stvara, jeste da Savez za promjene nije podržao Dodikovu ratnu stazu. To je veliki poraz lidera SNSD-a i vođe grupe avanturista spremnih da zapale sve.

Odluka o nepodržavanju referendum sigurno nije bila laka za stranke Saveza, ali ovo i jeste vrijeme teških odluka, kako bi se Dodik spriječio da izazove rat i uništi narod. Koji je već na granici, iscrpljen nemaštinom, sirotinjom, bijedom…