субота, 06. јун 2015.

Okolčavanje BiH

piše: Slobodan Vasković

Papa je čitav dan proveo u Sarajevu kako bi pokazao da je BiH pod Zapadnom jurisdikcijom. Nikako Ruskom ni Pustom Turskom.

Tako je Zapad izbio na Drinu, a i preko Drine će, sudeći po oduševljenosti Vašingtona Vučićem.

Papu je od prejakog sunca štitio NATO kišobran, pa je i Papa popodne djelovao svježe kao i Papa od prije podne. NATO kišobran je pokrio i BiH, samo to niko neće da otvoreno prizna. Iz kvazipolitičkih razloga, koji nemaju veze sa realnošću.

BiH treba u NATO, kao i Srbija. Tako će izbjeći bar jednu opasnost: novog međuetničkog sukobljavanja. Ostale nijanse su stvar umješnosti.

Rusi se zbog BiH neće puno nasekirati, nikada je i nisu doživljavali kao ruski nacionalni interes. Za razliku od teritorije Srbije, gdje jačanje uticaja SAD vide kao kolac u srcu.

Ali, Hladni rat je i trajaće još desetinu godina: valjda narodi sa ovih prostora imaju bar jednom šansu da se ne nadju na „ničijoj zemlji“, što se, u pravilu, doživljava kao „na svačijoj“. I one koji se sukobljavaju na visokom nivou tjera da ničiju zemlju zatrpaju svim i svačim. Sukobima, osiromašenjem, progonima...

Uvažavam Rusiju, poštujem Putina, cijenim snagu i uticaj te velike zemlje, ali red je da Srbi jednom probaju i sa Zapadom. Da vide kako ide i sa tom drugom stranom. Ovako je vijekovima jednoobrazno: Rusi uvijek jaki, Srbi uvijek najviše stradaju. Posebno Srbija.

Kad smo već kod svih ovih geo struja, Turska mi se čini najpogođenijom Papinim boravkom u Sarajevu i njegovim okolčavanjem BiH.

Nakon gubitka uticaja u arapskim zemljama, gdje su pokrenuli proljeća, a nisu doživjeli ni rane jeseni, nakon propasti Kalifata, projektovani turski mostobran u EU završio je na dnu mora novootomanskih carskih snoviđenja.

Znao je to Erdogan prilikom nedavne posjete Sarajevu, gdje je javno izvrijeđao domaćine nudeći im sadaku, tretirajući ih kao raju.

Neostvareni sultan nabijen je u granice Turske, koja je izgubila gotovo svaki uticaj u muslimanskom svijetu, što kod tako velike zemlje izaziva grč, anksioznost, frustraciju i konfuziju. Potpuni gubitak uticaja u BiH dodatno će pojačati sve te političke emocije. I represiju na Bosforu.

Lokalni političari raširenih su ruku dočekali Papu. Ivaniću se baš posrećilo: nakon Putina Papa; u PDP-u ga već proglašavaju Blaženim.

Ni Bakiru nije Papa loše legao, dobro mu dođe pozitivna priča sa njim, kako bi pomogao da se lakše svari Erdogan. Koji Zapadu liježe kao kamen u želucu. A Bakiru kao kamen oko vrata. Koji sve teže nosi. Postkongresni SDA potresi su EKG kamena. Vrlo loš. I uznemiravajući. Predinfarktni.

Što se Čovića tiče, on na Papu gleda kao na kolegu: Čović se ponaša i djeluje kao Papa (iako se tako ne oblači). Stalno šalje poruke mira, a okolčava Herceg Bosnu. Kolegi u Bijelom baš se i ne čini mudrim i pametnim. Zbog Hladnog rata, Turske, Kalifata, Drine i Istočne granice Srbije. I Zapada.

Očekujem da Čović promijeni ploču, da ne bi bio promijenjen. Odijelo ne mora, uvijek mu je dobro skrojeno.

Za razliku od Čovića, Dodik nema šta promijeniti.

On je izgorio na svim stranama svijeta. Iako je godinama pokušavao dokazati da je „veći katolik od ovdašnjeg Pape/Čovića“, kojeg je čak proglasio za predstavnika/branioca interesa RS u Predsjedništvu BiH.

Nakon što Papa odleti, uslijediće dan odmora. A od ponedeljka dalje čišćenje i asfaltiranje zapadnih puteva. Na kojima i nema velikih prepreka.

Ima sujeta koje se već tretiraju kao prošlost. Njene aveti.