петак, 22. мај 2015.

Reforme: Reketiranjem protiv sive ekonomije

piše: Slobodan Vasković

U tekstu - „Reforme“: Parama MMF-a do secesije; Reketiranjem protiv sive ekonomije – kojisam objavio još 11. aprila 2015. godine, detaljno sam u dijelu “Reketiranjem protiv sive ekonomije” naveo šta su stvarni ciljevi takozvanih “Reformskih zakona”, nazvanih “Akcioni plan za suzbijanje sive ekonomije”.

Ti zakoni, nažalost, usvojeni su u nacrtu u Narodnoj skupštini RS, 21.05.2015. godine.

Jedino mi preostaje da još jednom ukažem na njihovu pogubnost, emitijući ponovo dio teksta iz aprilam ove godine.

Najstrašnije u svemu je i u što u potpuno devastiranoj ekonomskoj i finansijskoj situaciji, uticajni pojedinci iz vrha Režima vide isključivo lični interes i ugrađuju ih u zakonske projekte.

Akcioni plan za suzbijanje sive ekonomije, koji je u aprilu predstavio ministar finansija Zoran Tegeltija, a NSRS usvojila mjesec i po dana kasnije, je, u stvari, plan za reketiranje privrednika, njihovo stavljanje pod Tegeltijinu punu kontrolu i, svojevrsno, privatizovanje kompletne (preostale) privredne aktivnosti.

Prema tim Zakonima, koje Vlada RS naziva reformskim, a suštinski su alati za reketiranje, predviđeno je, između ostalog, da inspektori imaju pravo “da zatvore preduzeće na 15 dana, ukoliko  u toku kontrole otkriju nedozvoljene aktivnosti”.

Ovom odredbom stvoren je širok prostor za reketiranje: “Ako nećeš da te zatvorim, daj 5.000, 10.000… KM”. 
Nije li bilo logičnije kazniti privredni subjekt sa pet ili deset hiljada KM, od čega bi budžet imao koristi, a ne zatvarati ga i tako ostaviti radnike na ulici, a firmu bez posla i državu bez para?!

Naravno da je bolje, ali Tegeltija tada ne bi imao ključni uticaj na svaku firmu i njeno poslovanje.

Druga zamka je Odbor za žalbe, kao drugostepeni organ, koji imenuje Vlada RS, čitaj Tegeltija.

On na taj način prisvaja sebi ogromnu moć i može da kontroliše rješavanje žalbi, odugovlačeći ga unedogled. I na taj način favorizujući svoje “igrače”.

“Sertifikacija inspektora” je treća zamka, jer će se taj posao, vremenom, prepustiti nekoj od Tegeltijinih firmi.

Ukoliko ovaj set prođe i format prijedloga, Tegeltija će zagospodariti privredom RS: u džepu će držati sve inspekcije i inspektore, institute koji odlučuju o žalbama, i tako sebe nastaviti politički graditi, po principu: Ako si sa mnom - radiš, ako si protiv mene onda - ideš pod led!

Gdje je borba bila do sada
Pitanje je zašto se Tegeltija do sada nije borio protiv sive ekonomije, rada na crno i otvorenog varanja države?

Primjera radi, u firmama njegovog štićenika, tajkuna Mladena Milanovića Kaje, gotovo svi radnici, koji su prijavljeni, primaju platu (u prosjeku) od 350 KM. To se odnosi i na njegove direktore, ekonomiste, inženjere… u firmama Tržnica, MG Mind, Mrkonjić putevi…

Naravno da nije realno da baš svi primaju primaju tako malu platu, a prema mojim saznanjima, ona je u tim fimama u prosjeku 700 KM.

To znači da Milanović prijavljuje pola plate koju daje radnicima, a pola isplaćuje u kešu (na crno). Na tih “crnih 350 KM” država gubi 210 KM po zaposlenom na ime poreza i doprinosa.

Ovaj Tegeltijin tajkun u svojim firmama ima oko hiljadu zaposlenih, što znači da mjesečno utaji poreza u visini od 210.000 KM.

To je na godišnjem nivou 2,5 miliona maraka. Samo u proteklih pet godina, koliko je Tegeltija ministar finansija, Milanović je, po ovom osnovu, oštetio RS za 12,5 miliona KM.

Uz to se nikome od njegovih zaposlenih ne plaća prekovremeni rad, na koji su prisiljeni.

U njegove firme ne smije da dođe niti dolazi bilo kakva inspekcija, jer Tegeltija pod kontrolom drži Poresku upravu, inspekcije i inspektore.

Nakon svega, jasno je da je Akcioni plan brobe protiv sive ekomije, u stvari, plan borbe protiv Milanovićeve konkurencije. Koju će Tegeltija pomesti!