недеља, 24. мај 2015.

Dosje: Nepodnošljiva Lakoća Pljačkanja

piše: Slobodan Vasković

Decenija vladavine Režima mogla bi se u tri riječi opisati kao “Nepodnošljiva Lakoća Pljačkanja”.

I (gotovo) svi pripadnici Režima na visokim funkcijama učestvuju u tome.

I oni snažno istureni u javnosti i oni koje javnost jedva (pre)poznaje.

I u prvom i u drugom slučaju cifre su ogromne.

Kao pokaznu vježbu Nepodnošljive Lakoće Pljačkanja uzeću primjer Mladena Milića, direktora Fonda PIO, koji se rijetko, gotovo nikad, ne pojavljuje u javnosti. I vrlo male cifre koje se kradu, ali koje u zbiru daju ogromne količine novca.

Ovdje je riječ samo o Miliću, i krađi na dnevnicama, gorivu, noćenju u hotelima, kao i na nenaplaćivanju usluge servisiranja računa.

Iznosi kojima se oštećuje budžet RS  su od 1 KM do 106 KM, a ukupan zbir štete je strašan.

I odnosi se samo na Milića, a takvih kao on je u RS na hiljade. Pa vi sami, nakon čitanja, zaključite zašto nema više para ni za šta. I ko ih je pojeo.

Marka po marka - hiljade
Analitički izvještaj o isplatama raznoraznim funkcionerima za period od 01.01.2013.-28.02.2014. godine, koji je Vladi RS dostavio njen Generalni sekretarijat (objavio sam taj dokument u februaru ove godine), svjedoči da Mleden Milić ima mjesečna primanja od cca 4200 KM. To je zvanično. Nezvanično su mu primanja mnogo mnogo veća.

Mladen Milić je, prema pomenutom dokumentu, funkcioner u upravi PREF-a gdje prima 400 KM mjesečno i u upravi JU „Agencija za informaciono društvo“, gdje prima od 152 do 800 KM mjesečno.

Potom je profesor na PIM-u (privatnom fakultetu iza kojeg stoji Zoran Tegeltija), gdje, prema dokumentu, prima od 60 do 240 KM, što nije realno. U upravi Banke Srpske prima nadoknadu od 500 KM i direktor je Fonda PIO, gdje mu je plata od 2187 do 2419 KM.

Vrijedan čovjek, nema šta; Nije mu mrsko raditi ni za 60 KM.

Kad smo već kod tih 60 KM, odnosno kod Milićevih primanja na Tegeltijinom PIM-u, koja su u dokumentu prikazana u rasponu od “60 do 240 KM”, treba imati u vidu da Milić živi u Bijeljini. Što znači da je na gubitku svaki put kada dođe na predavanja u Banjaluku, gdje se PIM nalazi. Ili u Trebinje, gdje ima istureno odjeljenje.

Hiljade KM štete zbog PIM-a
Doc. dr Mladen Milić predaje na PIM-u dva predmeta: “Marketing” i “Ponašanje potrošača”. Predaje već nekoliko godina, a čini to i danas.

Nije realno da Milić zaradi samo 60-240 KM, a drži dva predmeta. Realno je da zaradi najmanje hiljadu maraka mjesečno. Koje, očito, ne prikazuje. Bar ih nema u Analitičkom izvještaju o isplatama.

Na taj način, Milić izbjegava plaćanje poreza, ali i njegov poslodavac Zoran Tegeltija. Ti porezi išli bi u Fond zdravstva i Fond PIO, čiji je Milić direktor.

Predajući na Tegeltijinom fakultetu, Milić svjesno krade od Fonda PIO, čiji je direktor. Ovo je moguće samo u Republici Srpskoj i nigdje više.

Idemo dalje. Miliću trebaju određena sredstva da dođe iz Bijeljine do Banjaluke. I treba mu automobil, a i hotel u kojem će prenoćiti.

Milić u 2015. godini drži predavanja svaki drugi utorak, što znači da je najmanje dva puta mjesečno u Banjaluci.

Da dođe iz Bijeljine i vrati se nazad potrebno mu je najmanje sto KM goriva, plus 106 KM za jednokrevetnu sobu u Hotelu “Bosna”. Treba mu i najmanje 40 KM za hranu za jedan dan, a kako noći to je već 80 KM.

Sračunajmo sad: Milića jedno predavanje na PIM-u košta najmanje 286 KM. Kako dva puta mjesečno predaje samo u Banjaluci to je 572 KM.

Profesori su slobodni samo jedan mjesec – avgust – što znači da Miliću treba 11 puta po 572 KM; Godišnje to iznosi 6292 KM (računao sam i dolaske na ispite). Realno je da Milić ostalim utorcima predaje na PIM-ovim isturenim odjeljenjima, što 6292 KM poduplava.

Računica (minimalne cifre) kaže da Milić samo na odlaske na predavanja potroši godišnje 12.584 KM. Kako ima vozača (V.C.), koji, takođe, mora spavati i jesti, onda se ova brojka još jednom poduplava i iznosi 25.168 KM.

Tegeltijine profesore plaća Budžet
To je suma koju bi Tegeltija, kao vlasnik PIM-a, trebao da isplati Miliću i njegovom vozaču V.C. samo za dolaske na predavanja.

Naravno, to Tegeltija ne plaća, već sve troškove Milićeve profesure na PIM-u snosi Fond PIO.

Milić, kao direktor Fonda PIO, piše sebi i vozaču službeni put za Banjaluku/Trebinje, a onda u tim gradovima drži predavanja. Na taj način u 2013. i 2014. godini, plus pet mjeseci 2015. godine, Milić je Tegeltiji uštedio preko 60 hiljada KM. I najmanje za toliko oštetio Fond PIO.
   
Pri tom, Milić nije prikazao najmanje 30 hiljada KM zarade na koju bi trebalo da plati poreze, što štetu značajno povećava.  

Nije tu kraj priče.

Već sam ob javio da je Fond PIO Republike Srpske u potpunoj funkciji Zorana Tegeltije i Mladena Milanovića Kaje, koji stoje iza mikrokreditne organizacije „Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ d.o.o., specijalizovano za davanje kredita penzionerima.

Mladen Milić, direktor Fonda PIO, ustupio je ovom zelenaškom društvu bazu podataka Fonda, što je krivično djelo.

Gubitak desetina hiljada KM na besplatnim uslugama Zelenašima
Fond skida kreditne rate penzinerima, koji su se zadužili kod Društva, a ne Banke, preko kojih primaju penzije.

Prema pouzdanim podacima, samo u februaru mjesecu 2015. godine, Fond PIO izvršio je obustavu dijela penzije kod čak 2690 penzionera koji su se kreditno zadužili kod Tegeltijinog i Kajinog zelenaškog Društva.

Ukupan iznos koji je Fond skinuo od penzionera i prebacio na račun Tegeltijinog i Kajinog Društva iznosi cca 280.000 Konvertibilnih maraka.

Mladen Milanović Kaja
Fond Pio je očito inkasant dvojice lihvara.

Fond PIO direktno skida rate od penzija zaduženih penzionera, a za tu uslugu ne naplaćuje ništa.

Banke uslugu vođenja računa naplaćuju 1,5 km mjesečno.

U februaru 2015. godine Fond je servisirao račune 2690 penzionera, koji su se kreditno zadužili kod Tegeltije. Ako bi pretpostavili da Fond bude jeftiniji od Banaka i za usluge obustave novca, uzme samo jednu marku (po računu/penziji), to znači da je šteta 2690 KM mjesečno u 2015; Puta pet mjeseci, to iznosi 13.450 KM samo u ovoj godini.

Fond je, besplatnim uslugama prema Tegeltijinom i Kajinom zelenaškom društvu, izgubio 13.450 KM. Na godišnjem nivou to će biti cca 30.000 KM. Ukupna šteta je daleko veća, jer Fond besplatno radi  za druge mikrokreditne organizacije. Samo po ovom osnovu Fond PIO će izgubiti najmanje 50.000 KM u ovoj godini. I nikom ništa.

Treba uračunati i gubitke u prošloj i pretprošloj godini, što je već blizu 150.000 KM, samo po osnovu besplatnog vođenja računa.

Nevjerovatna ekspanzija
Tegeltija je Društvo napravio 2012. godine i njegovi osnivači su i profesori sa PIM-a.

Odmah je pokrenuta akcija sa Milićem.

Interesantno je vidjeti ekspanziju kredita Društva.

Preko Fonda PIO, u korist Tegeltijinog i Kajinog Društva u februaru 2013. godine obustavljeno je 47 kreditnih rata sa 47 penzija, u ukupnoj visini od 5000 KM.

U februaru 2014. godine broj obustava preko Fonda PIO popeo se na 900 (89.000 KM), da bi u februaru 2015. ta brojka dostigla 2690 obustava (280.000 KM). Fenomenalan uspjeh, nema šta. (Posjedujem sve dokumente).

Zelenašenje
„Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ kreditira penzionere, dajući im male iznose od par hiljada KM, ali sa godišnjom kamatom 20%. Istovremeno, Društvo od Banaka i drugih firmi, na koje Tegeltija ima uticaj, uzima kredite sa sopstveno poslovanje, ali sa znatno nižom kamatom-do 7%.

Razlika u kamati od plasiranih sredstava u vidu kredita i pozajmljenog novca od banaka je čista dobit za Društvo. (Što ne reći Kriminalno koje čine Tegeltija, Milanović i ostali koji učestvuju u ovoj prljavoj raboti.).

Tako je u 2014. godini Društvo za pljačkanje penzionera imalo prihode od kamata po osnovu kredita i provizija po osnovu kredita (koje su dali penzionerima) u visini od 961.079 KM, dok su 300.370 KM dali za rashode po osnovu provizija i kredita (koje su digli od Banaka). Čista zarada na zelenašenju je 660.709 KM.

Neto dobit Društva u odnosu na kapital firme je nevjerovatnih 74,5%. I to u 2014. godini, jednoj od ekonomski najtežih u Republici Srpskoj.

Tokom 2014. godine eksplodirali su poslovi Društva, pa su dali kredita u visini od 3.981.913 KM, dva i po puta više nego 2013. kada su plasirali svega 1.529.488 KM.

„Prvo penzionersko mikrokreditno društvo“ samo je dokaz bezvremene gramzivosti Zorana Tegeltije i Mladena Milanovića Kaje.

Precizirano je da penzioner može dobiti kredit nakon što donese „ovjerenu administrativnu zabranu na penziona primanja od strane Fonda PIO RS“.

Neto dobit Društva u odnosu na kapital firme je nevjerovatnih 74,5%. I to u 2014. godini, jednoj od ekonomski najtežih u Republici Srpskoj.

Kapital Društva je 500.000 KM, a neto zarada 372.604 KM. Zarada im je u 2014. za čak 300% veća nego u 2013. godini, kada je iznosila 123.118 KM.

Jeftino od Banaka, skupo Penzionerima
Da bi dali sve ove kredite penzionerima, Tegeltija&Co su se zadužili kod Banaka.

I to u visini od 2.699.328 KM. Nema dileme da je Tegeltija iskoristio svoju poziciju ministra finansija da bi dobio ove kredite za Društvo sa malom kamatnom stopom. Nije isključeno da bi forenzička finansijska istraga pokazala da su krediti Društvu garantovani budžetskim polozima na računima u nekim od pomenutih banaka.

Unikredit banka dala je Društvu 455.556 KM kredita, Intesa Sanpaolo 373.431 KM, a Tegeltijinu privatnu kamatarsku firmu kreditirala je i državna Banka Srpske, nekadašnja Balkan Investment Banka.

Banka Srpske je Zelenašima dala 780.968 KM.
 
Imajte u vidu da je Milić u upravi Banke Srpske.

U RS ima para, ali samo za kriminalce.

Tegeltiju je kreditirala i privatna firma “Venera” sa 400.000 KM, kao i trgovci cigaretama “Centrotabak distribucija” sa 683.333 KM.

Mihajlo Đurđević, sin jednog do suvlasnika “Venere”, je pomoćnik ministra finansija Zorana Tegeltije. Tegeltija ga je vodio u Vašington na pregovore sa MMF-om.

Akcijski kapital od pola miliona uložili su Zoran Najdanović-325.000 KM, Ilija Džombić-100.000 KM, Tatjana Đukić-50.000 KM i Marijana Žiravac- Mladenović 25.000 KM.

Kredit Fondu PIO od “UniCredit” banke
Otkako je Tegeltija ministar finansija, isključivo je “UniCredit” dobijao i još uvijek dobija privilegiju da bira koje će projekte finansirati. Podrazumijeva se da njihovo finansiranja Republika Srpska daje garancije.

Zadnji takav projekat vezan je za kredit Fondu PIO od 30 miliona maraka, krajem prošle godine. Kreditori su “UniCredit” iz Banjaluke i Mostara.

Uslovi tog kredita nisu nigdje objavljeni, niti je bilo tendera. Sve je tiho “odrađeno” u strogoj tajnosti.

Banka nema rizika za takav aranžman, jer ima male rezerve zbog garancije države, a kamata je odlična i iznosi preko 6%.

I Milić se “ugradio” u kredit koji je Fond PIO dobio od “UniCredit”-a.
Njegova supruga Snježana postala je direktor poslovnice “UniCredit” u Bijeljini. Prije toga bila je direktor sektora za rizike u “Bobar banci”.

Kako dobro je vodila taj sektor, pokazuje činjenica da je Bobar banka potpuna propala, što je nanijelo štetu od nekoliko stotina miliona KM.

“UniCredit” banka se pojavljuje u gotovo svim poslovima iza kojih stoji Tegeltija i grupacija koju on kontroliše – od tajkuna Mladena Milanovića Kaje do Mladena Milića, direktora Fonda PIO.

Ta Banka kreditira Tegeltijin Klan i direktno je doprinijela njegovoj ekspanziji u protekle tri godine. Odgovornost rukovodstva te finansijske institucije je ogromna, što će pokazati istrage koje su u toku.