субота, 09. мај 2015.

Dodikov rat: Ko je spreman dati svoj život za Milu..., Budu, Ranka...

piše: Slobodan Vasković

Prije četiri godine, Visoki Funkcioner Dodikove Familije mi je, tokom kafanskog razgovora (sto do stola) i rasprave o mom načinu tretiranja Režima, rekao: „Slušaj Vaskoviću, ja bih dao život za Milu“!

„Ti i treba da daš život za Dodika, jer ti je omogućio da dođeš do miliona i privilegija kakvih se nisi usudio sanjati. I koje svakako ne zaslužuješ, jer do 2006. si jedva preživljavao, a sada se razbacuješ milionima“, odgovorio sam na njegovu konstataciju.

To je jedina stvar oko koje smo se složili, a po svim ostalim pitanjima svako je ostao na svojim pozicijama, koje nisu promijenile ni njegove produžene viljamovke, a ni moje kratke kafe.

Od tada me kopka pitanje ko je spreman da žrtvuje život za Dodika?

Danas je to pitanje aktuelnije nego ikad i mnogo kompleksnije nego prije četiri godine, jer ono u punom obimu glasi: Ko je danas spreman da žrtvuje sopstveni život za Dodika, Budu Stankovića, Mileta Radišića, Slobu Stankovića, Miću Kalderu, Ranka Škrbića, Mladena Milanovića Kaju, Dragana Vasiljevića, Dragana Đurića, Ljubu Ćubića, Dragana Čičića, Zorana Tegeltiju, Nikolu Špirića, Zdravka Cvjetinovića, Braću Čolović, Aleksandra Džombića, Miloša Čubrilovića Čubrija, Velibora Šotru, Zorana Stevanovića... brojne druge što su razorili Republiku Srpsku i njene ekonomske, privredne, finansijske... potencijale?    

Danas je odgovor na to pitanje urgentan, jer, izvan svake razumne sumnje, Dodikova politika „izazivanja kriza“ vodi direktno u teške incidente, koji ne isključuju upotrebu oružja.

Od lanjskih oktobarskih izbora do danas Dodik svakodnevno insistira na razvaljivanju BiH, njenih institucija, na rušenju Dejtonskog sporazuma, na stvaranju Trećeg entiteta, na otcjepljenju, a spinovi tipa džaferović, ugrožena bezbjednost, svakodnevno otkrivanje, stvaranje i promovisanje novih neprijatelja, SNSD-ova Deklaracija o slobodnoj i samostalnoj RS..., samo su gorivo za održavanje permanentne Krize visokog nivoa.

Kriza i krize neophodni su Dodiku za potvrđenje sopstvenog statusa, zaustavljanje pada rejtinga, odvlačenje pažnje od opšteg siromaštva, besperspektivnosti, beznađa... prouzrokovanih temeljnom pljačkom.

One su posebno opasne, jer su uspostavljene na vrlo vrlo osjetljivim međuetničkim tačkama dodira, gdje se svjesno izazivaju, kako bi imale što razorniji efekat.

Održavanje Krize in continuo jedina je konstanta Dodikove politike, sve ostalo je u rusvaju, adhok, jeftina improvizacija i satruli populizam.

Od svih SNSD-ovih politika preostala je jedino ova rušilačka koja najteže posledice ima upravo po Republiku Srpsku, iako je, navodno, usmjerena protiv BiH.

Dodik svojom politikom “Teške Krize” šalje poruku Zapadu: “Prihvatite me ponovo i opet mi dajte pare ili ću Vam napraviti velike probleme”!

On, jednostavnije rečeno, pokušava ucijeniti Zapad, što je van pameti i dokaz njegove potpune političke izgubljenosti.

Zapad je nemoguće ucijeniti sa pozicija jednog entiteta, čak i sa pozicija države. Posebno je to nemoguće učiniti u bilo kojoj situaciji, a tek nije u ovako užarenoj globalnoj, koja je dovela do velikih vatri nedaleko od granica BiH.

Ta bitka je unaprijed izgubljena. Ne bi bio problem što je Dodikovo ponašanje politički suicidno, kada bi se ticalo samo njega.   

Kvaka je u tome što Dodik teritoriju i narod RS drži kao taoce u svojoj konfrontaciji sa gotovo cijelim Svijetom. I spreman ih je žrtvovati za trenutak kada će ući u avion i pobjeći odavde. A sva njegova politika Krize vodi ka tome. Uz opasku da će iz aviona vidjeti velike vatre koje je svojim suludim ponašanjem zapalio.

Dodik je svjestan ove činjenice, ali neće odustati od Krize, jer nema kud.
Potvrđuje to i njegov udar i pokušaj puča u SDS-u, preko Ološa i Ostataka najcrnje udbaške aure u toj stranci.

SDS je Dodiku potreban kao “ljudski štit”, koji će žrtvovati u svom ratu sa Svijetom i nemilosrdno ga, ako mu dopadne, potrošiti u minskim poljima nakazne politike koja je lično zasijao.

SDS je potreban Dodiku da bi produžio vrijeme do ulaska u avion, pošto je ostalo još ponešto za uništiti.

Da budem potpuno precizan: Za Dodika ništa ne znači šest, sedam poslanika koji bi napustili SDS i pridružili mu se; Njemu je neophodan kompletan SDS kako bi (nada se) otklonio mogućnost političke artikulacije sve većeg nezadovoljstva građana preko te stranke, kako bi pokušao ući u vlast na bh. nivou i stavio ponovo agencije gonjenja pod kontrolu i spriječio njihov rad na djelima privrednog kriminala, kako bi se pokušao dočepati nekog novca iz Zapadnih fondova za kupovinu socijalnog mira… Sve u cilju očuvanja enormnog bogatstva koje posjeduju On&Familija.

Ono što Dodik ne razumije je da njegovu vrlo vrlo lošu poziciju ne bi popravilo osvajanje SDS-a i ovladavanje tom strankom preko projektovanih marioneta. Samo bi joj ojačalo odavno obuvene betonske čizme.

Nije čudno Dodikovo nerazumijevanje, jer njegovi postupci svjedoče o neprihavatanju mnogo puta na ovim prostorima potvrđene istine da generatori Kriza uvijek izgube mogućnost upravljanja njom i da se Kriza, u pravilu, okrene protiv onih što su je produkovali. Tu nema izuzetaka, pa neće biti ni sa Krizom kojom (sve manje) upravlja Dodik.

To nas dovodi do pitanja koliko je daleko trenutak “Ulaska u avion”?

Zavisi od svakog ko živi u RS/BiH i odgovora na jedno drugo pitanje: Ko je  spreman da žrtvuje sopstveni život za Dodika, Budu Stankovića, Mileta Radišića, Slobu Stankovića, Miću Kalderu, Ranka Škrbića, Mladena Milanovića Kaju, Dragana Vasiljevića, Dragana Đurića, Ljubu Ćubića, Dragana Čičića, Zorana Tegeltiju, Nikolu Špirića, Zdravka Cvjetinovića, Braću Čolović, Aleksandra Džombića, Miloša Čubrilovića Čubrija, Velibora Šotru, Zorana Stevanovića... brojne druge što su razorili Republiku Srpsku i njene ekonomske, privredne, finansijske... potencijale?   

Oni, bez ostatka, računaju na živote svih u RS/BiH i nikako na sprečavanje puta ka Avionu.

Umjesto nuđenja odgovora, zaključak: Što se tiče Visokog Funkcionera Dodikove Familije, ubijeđen sam da ni prije četiri godine, (a ni danas) ni u snu nije ozbiljno pomislio da bi „dao život za Milu“. Iz njega je govorila viljamovka, a iz Glave Familije odavno govori samo Zlo!