петак, 1. мај 2015.

Ciljevi, posledice i zloupotrebe terorističkog napada u Zvorniku

piše: Slobodan Vasković

Teroristički napad u Zvorniku dobro je pripremana akcija, koja je imala za primarni cilj slanje trostruke poruke: „Možemo ubiti kada, koga i gdje želimo“!

Zvornik je izabran za mjesto napada zbog teških ratnih posledica koje su još uvijek itekako prisutne, jer gotovo da nema Kuće u tom gradu (ni srpske ni bošnjačke) u kojoj neko nije izgubio člana porodice ili više njih.

Planeri napada računali su (i još uvijek računaju) na tu činjenicu i dodatni cilj im je bio da ojačaju, najblaže rečno, distancu koja postoji među etnitetima, ne bi li proizveli međuetničke sukobe, kao posledicu terorističkog akta.

Cilj im je i jačanje islamofobije u RS, klaustrofobije i srbofobije kod Bošnjaka koji su manjina u RS i srbofobije u Federaciji BiH, gdje su Bošnjaci većina.

Napali su Policijsku stanicu kako bi pokazali/dokazali nesposobnost Države/Entiteta da zaštiti institucije/stanovništvo i proizveli strah, mržnju, nepovjerenje i paniku u kontinuitetu.

Ciljani napad je gotovo nemoguće spriječiti, jer je, tvrde stručnjaci, nemoguća potpuna odbrana mikro lokacija, što u ovom slučaju jeste Policijska stanica.

Planeri napada računali su i na tešku političku situaciju u BiH/RS, koju je teroristički akt dodatno usložnio.

Političke elite BiH/RS, njihov vrlo značajan dio, poprilično su se neodgovorno ponijele nakon ovog teškog zločina. Takvo ponašanje je vrlo uznemirujuće po sve stanovnike BiH i oba njena entiteta, jer ne garantuje odlučnu borbu protiv terorizma.

Bakiru Izetbegoviću trebalo je više od dana da izađe u javnost i osudi napad u Zvorniku, što je vrlo vrlo zakašnjela reakcija koja nikako nije doprinijela smirivanju stanja.

Izetbegović, kao neprikosnoveni bošnjački lider, je morao biti među prvima koji su osudili napad, a njegova zakašnjela reakcija nije donijela koristi. Dapače.

Izetbegović još uvijek nije otišao u Zvornik, što je jako loša poruka.

Za razliku od njega, Islamska vjerska zajednica reagovala je izuzetno brzo i pravovremeno, čime je, itekako, mnogo učinila na amortizaciji dramatične i uzavrele situacije u Zvorniku, koju je proizveo teroristički akt.

Zapanjujuće je da se MUP Federacije BiH nije oglasio danima.

Srpski zvaničnici u Sarajevu Mladen Ivanić, Mladen Bosić i Dragan Mektić reagovali su pravovremeno, nazivajući stvari pravim imenom, ali i pozivajući na mir, toleranciju i svaku vrstu suzdržanosti.

Srpski vrh iz Banjaluke reagovao je histerično, pokušavajući primarno izvući političke poene iz krvavog akta.

Milorad Dodik i Dragan Lukač bili su perjanice ove katastrofalne platforme.

Svjesno jačanje islamofobije u RS
Dan posle napada, nakon sastanka srpske političke elite u Banjaluci, Dodik i Lukač potpuno su spustili loptu, ali na vrlo određeno vrijeme.

Nije prošlo mnogo, a već je nastavljena stara pjesma o „napadu na Republiku Srpsku“, koja jeste napadnuta, ali je samo segment sveukupne mete i ciljeva organizatora i planera terorističkog akta.

Dodik insistira na ovoj naopakoj izolacionističkoj strategiji, pokušavajući ubrati kratkoročne političke poene i učvrstiti svoju teško poljuljanu poziciju.  

On i njegov prateći orkestar pojačavaju indirektno i vrlo svjesno islamofobiju, u pokušaju da ojačaju radikalnu desnicu u RS, koja je postustala u podršci matičnom mu SNSD-u.

Politika navodne zaštite Republike Srpske, koju trenutno vodi Dodik, najopasnija je upravo po Republiku Srpsku.

Potpirivanje strasti nikako ne ide u prilog borbi protiv terorizma. Ni na svjetskom ni na lokalnom nivou.

Posebno je Dodikovo ponašanje opasno, jer sugeriše da ambasade zapadnih zemalja ignorišu svjesno srpske žrtve terorističkog akta (što je notorna neistina), čime zemlje, koje su vodeće u borbi protiv tog zla, stavlja u istu ravan sa Zlom.

Takvo Dodikovo djelovanje svakako ne ide u prilog ni Srbima ni Republici Srpskoj ni Srbiji.

Pitanja 1
Razmotrimo Dodikove zahtjeve/prijedloge u detalju.

Primarno njegov zahtjev  da je RS neophodna sopstvena bezbjednosna služba.

Da li bi ta služba bila jednonacionalna? Ukoliko bi bila, onda bi to predstavljalo segregaciju Bošnjaka, koji bi bili njene mete.

Tako koncipirana služba ne bi imala saradnike i saveznike u drugim službama. Niti bi se mogla infiltrirati u redove potencijalno opasnih grupa.

Da li bi ta služba bila višenacionalna? Pa takvu već imamo na nivou BiH, čemu praviti istu na nivou RS.

Ukoliko bi se, recimo, dozvolilo RS da i pored navedenih loših strana sopstvene službe, istu ipak organizuje, postavlja se pitanje otkud novac za podizanje entitetske agencije? Vlast RS nema žute banke, a pričaju o formiranju institucije, za šta je potrebno desetine miliona KM i godine rada.

Šta bi se desilo ako i ta služba napravi propust i dođe do terorističkog napada? Da li bi to značilo pravljenje opštinskih udbaških organizacija?!

Nijedan odgovor na ova i slična pitanja iz Režima nismo čuli. Razlog je jednostavan: Oni i ne razmišljaju o odgovorima, niti bilo čemu ozbiljnom, jedino misle kako zloupotrijebiti „Zvornik“ i ubrati poneki politički poenčić!

Pitanja 2
Vrh vlasti RS moraće, prije ili kasnije, odgovoriti na nekoliko vrlo konkretnih pitanja, koja se tiču aktuelne situacije sa bezbjednosnom službom i ostalim agencijama sa nivoa BiH.

SNSD je osam godina bio u vlasti na niovu BiH i imali su punu kontrolu i nad OSA i nad SIPA.

Sada tvrde da je OSA nesposobna agencija, iako je o njoj vodio računa Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD. I iako su njene čelnike birali SNSD-ovci.

Pitanje glasi: Ako je tačno da je OSA takva kakvom je sada predstavlja SNSD, kolika je odgovornost SNSD-a za to, s obzirom da su u navedenom periodu bili najjača stranka na nivou BiH?! I da je OSA u sastavu koji je formirao/stvorio/produkovao SNSD.

Pitanje glasi: Da li SNSD-u, koji je pokazao da ne zna uspostaviti kvalitetnu obavještajnu službu, (jer sada tvde da ona, na čiji rad su imali ogroman uticaj, ništa ne valja), treba pružiti šansu da prave novu? I šta ćemo ako ponovo uprskaju?!

Pitanje glasi: Zbog čega je SNSD protiv Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma?

Pitanja 3
Umjesto objašnjenja, sada iz Režima tvde da slijedi napad na MUP RS!

Pitanje glasi: Ko će napasti MUP RS?

I kako je moguće da Režim već deset godina zna da je RS napadnuta, a da ništa ne preduzima da je odbrani? Na primjer, mogli su od para zarađenih prodajom Telekoma, 150 miliona KM usmjeriti na nabavku oružja, opreme i ostalih sredstava potrebnih MUP-u RS, umjesto što su te pare usmjerili u džepove tajkuna; Da su to učinili danas ne bi imali situaciju da policajci nose pištolje stare 45 godina, da nemaju nikakvu opremu niti kredibilnija sredstva za borbu protiv bilo kakvog iole opasnijeg protivnika.   

Pitanje glasi: Zbog čega je dozvoljeno da u MUP-u RS bude potpuno uništena analitika, o čemu postoje validni dokumenti istog tog MUP RS (vidi vezani tekst)?

I da li bi, možda, napad u Zvorniku bio spriječen da analitika u MUP-u još postoji?

Najvažnije pitanje za Dodika glasi: Zbog čega je na čelo MUP RS postavljena osoba koja ne može vladati sobom, a kamoli institucijom? I ko će biti odgovoran ukoliko ta osoba, svojim neodgovornim/amaterskim/suludim djelovanjem izazove teške incidente i krize?!

Dodik nema nijedan odgovor na postavljena pitanja, nije čak racionalno ni promislio o nekoj od navedenih tema (a ima ih još, itekako); On jedino razmišlja kako da opstane politički, ne pitajući za cijenu. Čak i u situaciji kada bi ta cijena mogla biti toliko visoka i štetna, da bi se mogla nazvati istorijskom greškom ovog naroda, za koju nema popravke!

Vezani tekst: MUP RS godinama dezinformiše javnost o broju počinjenih i riješenih krivičnih djela; Analitika u MUP RS ne postoji