четвртак, 02. април 2015.

Radojičićeva lista

piše: Slobodan Vasković

Igor Radojičić je zahtijevao od Milorada Dodika da iz SNSD-a isključi odmah Slavka Mitrovića, Željku Cvijanović, Zorana Tegeltiju i Zorana Stevanovića.

Dodik je to odbio, a trenutno je sukob između njih dvojice zaleđen.

Vrlo bitno je sagledati razloge zbog kojih je Radojičić izdvojio baš ova četiri imena, jer tu nije riječ samo o njegovom sukobu s njima, već i o izuzetno preciznom targetiranju funkcionera SNSD-a koji stranci nanose najveću štetu.

Ova četiri funkcionera su, ustvari, najznačajnije poluge kojima Dodik upravlja i strankom i Republikom Srpskom. Premda je ispravnije reći da Mitrović, Tegeltija i Stevanović preko Dodika upravljaju Republikom Srpskom, čiji su oni stvarni gospodari. Željka Cvijanović je samo štetni nus proizvod te situacije.

Slavko Mitrović slovi kao siva eminencija i ideolog SNSD-a. Siva eminencija jeste, ali ideolog nije, jer SNSD nema nikakvu ideologiju. Kompletno djelovanje te stranke je skopčano sa ličnim interesima oligarhije koja njome upravlja.

Mitrović je jedan od glavnih kreatora politika SNSD-a i on je izvršio najveći pritisak na Dodika da se od Zapada okrene ka Istoku. Mitrović je osmislio i brojne privatizacije, koje su listom doživjele kalvarije, a jedan je od najaktivnijih učesnika u prodaji Naftne industrije RS Rusima.

Mitrović ima izuzetno veliki uticaj na Dodika. U javnosti je gotovo nepoznat i nikada ne istupa. Do prije nekoliko godina sporadično se oglašavao kolumnama u “Nezavisnim novinama”, iz kojih su se mogli nazrijeti dalji pravci političkog djelovanja SNSD-a, ali je nakon sukoba sa Željkom Kopanjom, vlasnikom tog lista, prestao i taj način.  
Mitrović je u protekle dvije decenije vodio gotovo sve kampanje SNSD-a i jedan je od stubova te stranke, od čije volje u njoj mnogo toga zavisi.

Njegov poslednji projekat, kojeg se SNSD pridržava kao pijan plota, je slučaj “Džaferović”.

Radojičić i Mitrović su dva pola SNSD-a i sasvim je logičan zahtjev potpredsjednika SNSD-a za isključenje sive eminencije. Radojičić je orijentisan prozapadno i nije pristalica radikalizma koji dominira SNSD-ovom politikom.  

Zoran Tegeltija je blizak Mitrovićev saradnik, jer je sa njim usko sarađivao tokom nekoliko proteklih izbornih ciklusa. Tegeltija je istovremeno i predstavnik “Mrkonjićkog klana” u Vladi RS.
Ta kriminalna organizacija je preko tajkuna Mladena Milanovića Kaje ovladala ekonomskim resursima i nekretninama vrijednim nekoliko stotina miliona maraka. I nastavljaju ekspanziju.

Oni pod svojom kontrolom drže dobar dio Banjaluke, Mrkonjić Grad, Šipovo i kompletnu tu regiju.
Članovi “Mrkonjićkog klana” su i  Nedeljko Kesić, bivši udbaš, a sadašnji direktor HE na Vrbasu. Trenutno ovaj klan radi na prodaji zgrade u Banjaluci, poznate kao “Eurohercova zgrada” (na mjestu nekadašnje zgrade Autoprevoza).  
Taj objekat namjeravaju prodati UIO i za to naplatiti više od 50 miliona maraka.
U toj namjeri ostvarili su značajne korake i posao učinili realnim.

Najznačajnija činjenica u vezi sa Tegeltijom jeste to da on upravlja Vladom RS, a ne Željka Cvijanović.

Tegeltija je pokušao tokom prošle izborne kampanje da uruši Radojičića, a njihov sukob je već mjesecima nemilosrdan i brutalan. U tom sukobu, na Tegeltijinu stranu stao je i Nebojša Radmanović, a uz njega je i Nikola Špirić, koji više u cijeloj priči nije bitan, jer nema uporišta u stranci.

Tegeltija i Radmanović svakodnevno ruše Radojičićev integritet u banjalučkoj regiji, opstruišići realizaciju svake njegove zamisli u najvećoj mogućoj mjeri.

Tegeltija je uz sebe vezao i bankarski sektor, čiju podršku ima. On je osoba koja je dominantna na tom polju. Od njegove volje zavise projekti, poslovi, realizacija planova. Tegeltija uvijek prvo vidi sebe i “Mrkonjićki klan”, pa tek sve ostale.  


Radojičić želi da ukloni Željku Cvijanović, jer je ona bruka za SNSD, uvreda inteligencije i bruka za zdrav razum. I zato što je nekompetentna, nesposobna i nema pojma ni o čemu.

Poslednji na Radojičićevoj listi je Zoran Stevanović, koji je na istoku RS ono što je Tegeltija na njenom zapadu.
Stevanović je šef Zvorničkog klana i njegova moć se prostire od Brčkog do Foče.

Stevanović je i sam tajkun. Za njega se vežu brojni prljavi poslovi sa kriminalnim grupama iz Srbije. On je direktan učesnik u aferi “Birač”, a i u njenom nastavku. Pod njegovom kontrolom je i tajkun iz Foče Gordan Pavlović, vlasnik firme “Pavgord”.

Tegeltija i Stevanović su čvrsto uvezani i ta dva klana vladaju SNSD-om. Stevanović i Tegeltija (pkus Srebrenka Golić) su najozbiljniji kandidati za novog premijera Republike Srpske.

Imajući u vidu sve ovo, postaje jasno da je Radojičić udario na temelje SNSD-a, njegove glavne osovine i da mu je bio cilj da ukloni kreatora aktuelnih politika SNSD-a, što Slavko Mitrović jeste, i kriminalnu osovinu Tegeltija - Stevanović, koja u ovom trenutku najviše razara stranku, ali i RS.

Kada bi, hipotetički, Dodik prihvatio Radojičićeve zahtjeve i uklonio “Horor Četverac”, priznao bi da je godinama griješio i da je on najveći krivac za stanje u kojem se nalazi i stranka i Republika Srpska.

Odbacivanje Radojičića i njegovih zahtjeva, ujedno je i odbacivanje zadnje veze sa realnim svijetom. Što Dodika dovodi u situaciju iz koje nema izlaza.

Šta god da uradi, pogriješiće. I to kadrinalno. Nepopravljivo.

Radojičić je Dodika doveo u potpuno gubitničku situaciju, ali je paradoks da iz tog ambijenta ni sam Radojičić ne može izaći kao pobjednik, čak i u situaciji da lider SNSD-a prihvati njegove zahtjeve.

Jednostavnije rečeno, SNSD je razbijena vojska, fragmentiranje je uveliko otpočelo, a do kraja ove godine taj raspad će biti potpuno javan.