четвртак, 02. април 2015.

Dušanka i Zoran Tegeltija su SNSD-ovi Boni i Klajd

piše: Slobodan Vasković

Nikom potrebne strategije i njihova izrada jedan su od najprotočnijih kanala za odliv novca iz Budžeta RS u privatne džepove. Desetine i desetine miliona, po ovom principu, otišle su u nepovrat proteklih godina.

Na tu odvodnu cijev, prikačio se i Zoran Tegeltija i to poodavno. Još prije nego što je postao ministar finansija, u vrijeme dok je obnašao funkciju načelnika Mrkonjić Grada.

U to vrijeme (a i sada) Dušanka Tegeltija bila je pomoćnik ministra trgovine. Dušanka Tegeltija je supruga Zorana Tegeltije.

U to vrijeme (a i sada), Zoran Tegeltija je bio suvlasnik Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci (PIM). To vrijeme je kraj 2009. i početak 2010. godine, a za nastavak priče važno je znati da je tada (a i sada) ministar trgovine bio Predrag Gluihaković.

Bračni par Tegeltija osmislio je kako da preko nikom potrebnog dokumenta zaradi 380.000 KM, pa su se odlučili da PIM osmisli “Strategiju razvoja trgovine za period 2010.-2015. godina”.

Kako to i priliči (zlo)upotrijebljen je Zakon o javnim nabavkama (ZJN) kao sredstvo pokrića male porodične pljačke Budžeta RS.

Najpovoljniji izvršilac za izradu “Strategije razvoja trgovine” je izabran u tzv. otvorenom postupku javne nabavke usluge, koji podrazumijeva postupak nabavke usluge u vrijednosnom razredu  preko 50.000 KM. Kao formalan uslov za njegovu uspješnost, Zakonom o javnim nabavkam BiH je predviđeno učešće najmanje tri kvalifikovana ponuđača.

Nezakonit postupak
U postupku javne nabavke za izradu “Strategije razvoja trgovine” učestvovala su samo dva ponuđača, što znači da je postupak bio nezakonit. Sve to nije spriječilo Dušanku Tegeltiju da svome mužu Zoranu Tegeltiji "sredi" posao o državnom trošku izrade potpuno nepotrebnog dokumenta - Startegije razvoja trgovine do 2015. godine.

Punu podršku im je u tim „mudrolijama“ dao tadašnji i sadašnji ministar Predrag Gluhaković.

Taj dokument je, prema navodima stručnjaka, u potpunosti doprinio smanjenju trgovinskih aktivnosti srednjih i malih porodičnih trgovačkih firmi, koje su uništene od velikih stranih trgovačkih lanaca, što su za svoje monopolističko ponašanje imali otvorenu podršku zvaničnika RS.

Glavna služba za reviziju javnog sektora RS u revizorskom mišljenju o poslovanju Ministarstva trgovine i turizma za 2009. godinu (Broj: RV008-10 Banja Luka, 08.06.2010.) je konstatovala:
"Kod otvorenog postupka nabavke – Strategija razvoja trgovine za period do 2015. nije ostvarena stvarna konkurentnost (dostavljene samo dvije ponude), što nije u skladu sa članom 12. ZJN; nisu dostavljene garancije za dobro izvršenje ugovora u iznosu od 10% vrijednosti ponude, što nije u skladu sa članom 16. ZJN; nisu sačinjavani i dostavljani ponuđačima  Zapisnici sa otvaranja ponuda što nije u skladu sa članom 33. stav 6. ZJN”!

Još se navodi da su usluge izrade Strategije po Ugovoru (br.260/09 od 29.04.2009.g.) sa Univerzitetom za poslovni inženjering i menadžment Banja Luka, fakturisane u decembru 2009. godine, a plaćene u januaru 2010. godine.

Kada se treba para dokopati, brze su Tegeltije kao pume.

Strategija je usvojena Zaključkom Vlade RS 23.12.2009. i Odlukom Narodne skupštine RS 30.03.2010. godine.

Izrada Strategije je plaćena papreno i to_380.000 KM.

Ponižavanje Narodne skupštine zbog zaštite Tegeltija
To je jedina Strategija koju je predložila Vlada RS, o čijoj implementaciji i primjeni Narodna skupština nije bila nikada upoznata.

Sva ministarstva u Vladi RS imaju zakonom propisanu obavezu da parlament, kao donosioca svih strategija, upoznaju sa implementacijom  pojedinačnih – sektorskih strategija dostavljanjem posebnog izvještaja.

Samo to nije slučaj kod Strategije razvoja trgovine.

Izvještaj o njenoj realizaciji nijednom nije razmatrala Narodna skupština RS, koja ju je i usvojila. Tako donosilac strategije nema saznanja o načinu njene realizacije kroz Akcioni plan.

Za vrijeme trajanja Strategije razvoja trgovine, Vlada RS je razmatrala Izvještaje o realizaciji strategije. Ovo nije slučajno. Time je porodični klan Tegeltija u Vladi RS u potpunosti ponizio NSRS, prekršio Zakon o Vladi i poslovnik o radu NSRS, želeći da izbjegnu odgovornost i da pobjegnu od brojnih neugodnih pitanja na koja su morali da odgovore (cijena izrade, povezanost naručioca i izvršioca posla, svrsishodnost i primjenjivost strateških mjera, način njene implementacije kroz akcioni plan…).

Jednostavno rečeno, u ovom slučaju Vlada RS je, ponižavanjem parlamenta, sistemski zaštitila porodični biznis Tegeltija.

Naručilac i Izvršilac posla izrade Startegije je sublimiran u jednoj porodici.

Koliko je besmislena Strategija dovoljno govori činjenica da je Dušanka Tegeltija, pomoćnica ministra, u godinama njene implementacije izdvojila dva cilja oko kojih je obavljala aktivnosti  i informisala medije. To su “Brendiranje proizvoda” i kampanja “Naše je bolje”.

Brendiranje proizvoda
Zadnja konferencija na ovu temu je održana nedavno u Vladi RS, nakon čega je iz Ministarstva trgovine rečeno: "Nastavak aktivnosti Ministarstva trgovine i turizma na podršci razvoja domaće proizvodnje je i Konferencija ‘Marketing u trgovini, brendiranje proizvoda i usluga’,  a čiji je cilj stvaranje brenda u Srpskoj. Politika brendiranja obuhvata detaljne smjernice o važnosti i načinu kreiranja brenda, uz primjere uspješnih svjetskih brendova. Dokumentom će biti predstavljeni preduslovi za upravljanje brendom i konkretne smjernice za izgradnju domaćih brendova”.

Bila je to peta konferencija na istu temu, čije je održavanje plaćeno iz budžeta RS.

Kakvi su njeni efekti? Gdje je brend RS? Po čemu je RS prepoznatljiva u trgovačkom smislu? Koji je to brend ili proizvod, odnosno roba iz RS toliko prepoznatljiva na domaćem i inostranom tržištu da ima etiketu brenda?

Ne postoji nijedan odgovor. Svaki je negativan. Nula.
Što znači da je nakon petogodišnjeg perioda primjene “Strategije razvoja trgovine” zaključeno da treba izdati konkretne smjernice za izgradnju domaćih brendova i donijet je zaključak o potrebi održavanja konferencija, edukacija i seminara na ovu temu.

Nakon pet godina nikakav konkretan rezultat nije ostvaren. Nema brenda; Ne zna se ni šta je to brend, a ostalo je da se Dušanka Tegeltija dosjeti da treba izraditi posebnu Strategiju brendiranja.

Ko bi tu mogao biti izvršilac posla? Pa njen muž Zoran i PIM.

Kampanja "Naše je bolje"
Projekat „Naše je bolje “ nastoji promovisati kvalitetne domaće proizvode i podizanje svijesti kod stanovništva o kvalitetu i važnosti kupovine domaćih proizvoda, poboljšanje kvaliteta domaćih proizvoda, unapređenje poslovanja domaćih preduzeća i podizanje nivoa njihove konkurentnosti u odnosu na strane proizvođače…

Cilj projekta „Naše je bolje “ je dati dodatni podsticaj domaćoj privredi za povećanje proizvodnje; Novo zapošljavanje, uz jačanje svijesti potrošača da kupovinom domaćih proizvoda pomažu razvoj domaće proizvodnje i otvaranje novih radnih mjesta; Unapređenje imidža domaćih proizvoda i proizvođača i stvaranje povjerenja građana u kvalitet domaćih proizvoda;
Očuvanje radnih mjesta; Smanjenje deficita u spoljnotrgovinskoj razmjeni i očuvanje nivoa deviznih rezervi; Uticaj na poboljšanje kvaliteta i konkurentnosti domaćih proizvoda…

Apsolutno ništa od ovih ciljeva nije ostvareno. Baš ništa.

Niti je povećana proizvodnja domaćih proizvoda (ima tendenciju pada), niti je unaprijeđen imidž domaćih proizvoda.

Nije povećan ni broj novih radnih mjesta, naprotiv. Prema statističkim podacima broj radnih mjesta se konstantno smanjuje od momenta donošenja Strategije.

Spoljnotrgovinski deficit RS  je u konstantnom porastu, a domaći proizvodi ne mogu da konkurišu ni na tržištu RS, s obzirom na monopolski položaj stranih trgovaca, što je direktna posljedica CEFT -a sporazuma na kojem se takođe zasniva Strategija.

O mogućnosti konkurentnosti domaćih proizvoda na inostranom tržištu suvišno je i govoriti. Postoje sporadični primjeri , ali ništa sistemski nije učinjeno.

Nesporno je da su efekti strategije u potpunosti beznačajni.

Besmislenost
Vrhunac besmislenosti Strategije ogleda se u činjenici da je kao jedan od strateških ciljeva navedena potreba planiranja razvoja trgovine, te u tu svrhu i  osnivanje posebnog odjeljenja u trgovini u Ministarstvu trgovine, koje bi se bavilo planiranjem razvoja trgovine i stvaranjem mreže posebnih jedinica za planiranje razvoja trgovine u sve i jednoj opštini u RS.

Umjesto da se Strategija bavi srednjoročnim planiranjem razvoja trgovine, ona predviđa neophodnost  daljnjeg planiranja razvoja trgovine i u tu svrhu besmisleno povećavanje administracije na nivou ministarstva i  svih opština.

Bez ikakve vizije šta treba isplanirati u oblasti trgovine. A dokument se zove Strategija razvoja trgovine do 2015. godine.

Sadašnja najveća vrijednost Strategije je što je istekao period njenog trajanja, jer je bila planirana do 2015. godine.

Trenutno RS nema Strategiju razvoja trgovine. Tegeltije su tu da to riješe. I ponovo otmu pare iz Budžeta za nezakonite i štetne poslove.