среда, 08. април 2015.

Čedo Savić tužio Vaskovića kako bi se sudilo monstruozno likvidiranom Milanu Vukeliću

piše: Slobodan Vasković

Čedo Savić, bivši direktor Zavoda za izgradnju grada Banjaluka, podnio je tužbu protiv Slobodana Vaskovića još davnog 24.12.2007. godine, mjesec i osamnaest dana nakon što je likvidiran Milan Vukelić.

Vukelić je ubijen 06.11.2007. godine. Eksplozivnom napravom je raznesen pred zgradom MUP-a RS, a ubice i nalogodavci još uvijek nisu otkriveni.

Glavna rasprava po tužbi Savića održaće se 09.04.2015. godine u Osnovnom sudu Banjaluka. Savić za duševne boli traži odštetu od 20.000 maraka.

Savić je tužio Vaskovića za tekstove objavljene u magazinu „Patriot“ u periodu od 01.10.2007. godine - 03.12.2007. godine; Znači za tekstove objavljene prije ubistva Milana Vukelića (četiri teksta) i nakon što je Vukelić likvidiran (4 teksta).

Zašto je ovo bitno: Zato što je Milan Vukelić bio sagovornik magazina i lično ustvrdio da je Čedo Savić počinio niz nezakonitih radnji i za sve to prezentovao dokaze. Na osnovu njegovih dokaza i krivičnih prijava, koje je podnio protiv Savića i ostalih protagonista teških kriminalnih radnji, objavili smo seriju tekstova. Poslednji 05.11.2007. godine, dan prije nego što je Vukelić likvidiran.

Nakon što je Vukelić likvidiran, objavio sam saznanja o tome, kao i brojne dokaze o upetljanosti pojedinaca iz vrha MUP RS u maltretiranje Vukelića, koje je prethodilo njegovoj likvidaciji. Sve što je objavljeno tada, potpisujem i sada.

Gotovo osam godina od ubistva kreće sudski proces u kojem ja treba da dokažem da je ubijeni Vukelić bio u pravu i da je govorio Istinu. Vukelića nema da svjedoči. Nema ni Branka Kremenovića, njegovog najboljeg prijatelja, koji je preminuo i koji je i sam javno svjedočio da je Savić progonio Vukelića.

Mrtva usta ne govore, morbidna je Savićeva teza, koju on sada pokušava iskoristiti kako bi dokazao da Vukelić prije osam godina nije govorio istinu o njemu.

Savić je mogao da tuži i Vukelića, jer je prvi tekst koji on inkriminiše, objavljen 01.10.2007. godine, mjesec dana prije surove likvidacije, ali nije; Sačekao je sa tužbom i podigao je nakon što je Vukelić likvidiran.

Vukelić je, u tekstu „Kolektori za pranje para“ (01.10.2007.), između ostalog, izjavio da je „zbog odbijanja da podrži kriminalne radnje pao u Savićevu nemilost“ i da je „sav posao oko izgradnje banjalučkog kolektora obavijen velom kriminala“.

Još nam je Vukelić tada rekao da je podnio krivičnu prijavu protiv Savića 19. juna 2007. godine, zbog navedenog, ali i zbog drugih malverzacija.

Razgovarao je sa Miljanom Kovačem, novinarom, koji piše knjigu o ubistvu Milana Vukelića. Nekoliko nastavaka iz nje objavio je prije par mjeseci na portalu frontal.rs.

Ubijeđen sam da je sve što je Vukelić tada navodio tačno i da je zbog tih i sličnih navoda i zvjerski ubijen i raskomadan.

Podsjetiću samo da je policija progonila Vukelića prije ubistva i da su ga lažno optužili da je zapalio sopstvene automobile i kuću. Nakon njegovog ubistva dokazali su da to nije učinio.

Policija je bila protiv Vukelića, maltretirali su ga njeni visoki funkcioneri i sve je to Vukelić za života javno iznio.

Maltretirali su ga i po Savićevim prijavama, koje su se ispostavile lažnim; Privođen je, a visoki funkcioneri policije su mu prijetili. I njegovoj porodici.

Samo da podsjetim da je, nakon brutalne likvidacije, tadašnji ministar policije Stanislav Čađo izrekao gnusnu izjavu, koja svjedoči o nipodaštavajućem odnosu vlasti spram smaknutog.

Čađo čak nije htio ni da komentariše likvidaciju Vukelića, koji je raznesen pred zgradom policije, rekavši da je to „pojedinačan slučaj“!

U pomenutim tekstovima sam tvrdio da za vrijeme Čađinog mandata ubistvo neće biti riješeno. I nije. I neće biti dok god je ova vlast na djelu, jer je lider SNSD Milorad Dodik javno rekao da „Niko iz SNSD nije ubio Vukelića“. To je bio otvoren opritisak na MUP i pravosuđe.

I nakon svega meni se danas sudi po Savićevoj tužbi, umjesto onima koji su progonili i na kraju ubili Vukelića.

Ne bunim se, idem na suđenje, ali želim da obavijestim javnost o tome.


Kao i o činjenici da je taj predmet pokrenut tek sedam godina nakon Savićeve tužbe.

Čekali su sa njim, a pozivali su me „preko reda“ na Sud (već sam bio na suđenjima po tužbama podnesenim 2014. godine), kad god bi me neko od Režimskih Mafijaša tužio i htio da mu Osnovni sud izda „sertifikat o poštenju“.

Za te sertifikate bio je zadužen Milan Tegeltija, bivši predsjednik Osnovnog suda i sadašnji šef Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. On je i držao predmet sedam godina u ladici, stalno na njemu mijenjajući sudije.

Prvo pripremno ročište bilo je zakazano za 22. septembar 2014. godine, gotovo punih sedam godina nakon podnošenja tužbe.

Šta da kažem nakon svega?!

Za svjedoke sam, između ostalih, pozvao Želimira Lepira, glavnog okružnog tužioca, Gojka Vasića, direkora Policije RS, Zorana Mandića, bivšeg načelnika Uprave kriminalističke policije MUP RS...