субота, 07. фебруар 2015.

Vanredno Stanje

piše: Slobodan Vasković

“Mogu spasiti Dodika od bilo čega, osim od njega samog”!

Navedenu parafrazu Čerčilove izjave ("Mogu spasiti Englesku od bilo čega, osim od nje same."), već dugo izgovaraju prorijeđeni Dodikovi prijatelji, iz dana u dan svjesniji njene istinitosti. I njenog fatalizma.

Dodika je nemoguće spasiti od njega samog, jer bi to značilo smjenu sa svih funkcija i udaljavanje sa političke scene, plus prepuštanje  njegove devetogodišnje vladavine analitici i zaključcima pravosudnih institucija.

Zato je Dodik prepušten sam sebi, a lažno jedinstvo koje SNSD demonstrira po pitanju vjernosti Istorijskom Vođi, u stvari je priznanje bespomoćnosti, nejakosti, nesposobnosti, straha i kukavičluka zbog potpunog odsustva namjere/želje/volje/htijenja da mu se pomogne. Svojstvenost osoba bez ikakvog karaktera.

Karakter/Nekarakter SNSD-a bio je i ostao Dodik. Jedan kvalitetan pokušaj da se Karakter/Nekarakter Dodik zamijeni sa Strankom doživio je neuspjeh. Samom činjenicom da je bio usamljen. To što će taj Pokušaj pogoditi mete nižeg ranga, neće donijeti ni kvalitet ni kredibilitet Stranci, jer njen Karakter/Nekarakter ostaje nepromijenjen.

Dodik je tako ostao potpuno Sam sa Sobom. I Sam protiv Sebe.

Usamljeni Dodik, nakon oktobarskih izbora, shvatio je nekoliko stvari od kojih se naježio, ali ne želi da ih prizna, već nastavlja da pravi Pakao, kao što ga je i do kratkotrajne iluminacije pravio. Sve ostalo bi, po njemu, bilo predaja. Zato i ne mogu da ga spasu od njega samog.

Vrlo važno je uočiti šta je sve Dodik shvatio, a što neće/ne smije da prizna.

-      Dodik je shvatio da Republika Srpska iz Dnevnika 2 RTRS-a nije ista kao Republika Srpska van tog „Javnog prostora 2“.
Bilo mu je potrebno devet godina da to razumije i 0,9 sekundi da se ne pomiri sa tim i odbaci sa gnušanjem sopstvenu spoznaju.

Međutim, ostala je sumnja u njemu, što je dualizam koji izaziva frustracije, patologiju, bijes i mržnju. I strah.

-      Dodik je shvatio da On nakon oktobarskih izbora, u političkom smislu, ne vrijedi ništa izvan granica Republike Srpske, ali i da u njenim granicama vrijedi sve manje (granice RS izvan Dnevnika 2 RTRS).

Kako bi pokušao sam sebe uvjeriti u suprotno non-stop je u Beogradu, gdje skuplja prašinu po Kabinetima.

Ali, prašinu više ne diže. Niti mu beogradski Kabineti mogu u tome pomoći. Čak i da hoće.
 
-      Dodik nema uticaj na procese; Pokušava da se nabaci, ali ne uspijeva.

Procesi jesu puzajući, ali i razarajući po Dodikovu oligarhiju. Gubitak vlasti na bh. nivou, gubitak dobrog komada vlasti na RS-nivou, doveli su Dodika u stanje potpune klaustrofobije, zbog skučenosti prostora kojim vlada.

-      Dodik uviđa i da mu je donedavno najproduktivnija politička grana - Proizvodnja Neprijatelja – potpuno stala. Mašine su izanđale.

I sam je doprinio tome. Donedavno je Evropska unija bila Neprijatelj, pa je On odlučio da joj promijeni status. Sada hoće sa EU, što je pogubno po platformu „Borbe protiv Neprijatelja Republike Srpske“.

 
Izgubiti EU za Neprijatelja, znači izgubiti devet minuta kvalitetnog užasa u Dnevniku 2 RTRS-a; Devet minuta Vanrednog Stanja, koje u Republici Srpskoj vlada već devet godina.

Prvo je Vanredno Stanje bilo „pozitivno“: Dodik je gradio Potemkinove građevine, gotovo svi su aplaudirali, teklo je sa eskro računa; Ni tada Neprijatelji nisu mirovali, ali On ih je savladavao bez po muke i malim prstom. Od Berlina preko Okeana. Domaće je koristio za potpalu Lomača.

Dnevnik 2 bio je Javno Gubilište, gdje je Giljotina radila neprekidno. Red Glava, Red Uspjeha, dok se Giljotina očisti. Pa opet... Lomače na kojima gore neprijatelji na sve strane, kao Petrovdanske lile.

Kada su se srušile Potemkinove kule, a eskro račun postao pustinja, Dodik je sve teže počeo da savladava Neprijatelje.

Veliki Grudobrani su nestali. Giljotina se raspala. Lomače pogasile.

Morao je pred EU kapitulirati. Što će reći i pred SAD, jer su SAD najveći saveznik EU.

Čim je kapitulirao pred EU i SAD, Dodik više ne može isticati kako je BiH arhetip neprijatelja RS. I držati narod u Vanrednom Stanju zbog BiH, koju još uvijek vode i funkcioneri SNSD-a!

Dodikov napad na ambasadora Njemačke u BiH zato nije čak ni „snajperski incident“; Više liči na pljuvanje pod prozor.

Problem je za Dodika što iza puzajućih procesa koji ga razaraju ne stoje ambasadori, već njihove zemlje.

A Dnevnik 2 RTRS-a traži hranu za cjelodnevno in continuo  Vanredno Stanje.

Slaba je hrana Šefik Džaferović za tu mašineriju. Džaferović, najomiljeniji neprijatelj RS u poslednjih mjesec dana, potpuno je kao takav potrošen. Od njega se više ni čaj ne može napraviti. Njegovim slučajem odbranjen je svaki kutak Republike Srpske, po nekoliko puta.

Reprize ne piju vode, ma koliko blistavo krvave bile.

Dnevnik 2 je neumoljiv! Za njihovu verziju Republike Srpske meso je potrebnije nego ikad.

Dodik je svjestan da su mu potrebni novi Neprijatelji. A da onih uvoznih, brendiranih, poput EU i SAD više nema. Nema se para.

Može Neprijatelje  jedino naći među Srbima u Republici Srpskoj. Petokolonaši.  

Otud i Zakon o javnom redu i miru.

To je savršena mašina za pronalaženje Neprijatelja, Stranih Plaćenika, Din Dušmana.

To je Dodikov perpetuum mobile za proizvodnju Neprijatelja.

Nakon što ih savlada jednog po jednog, Dodik će masovno krenuti na Narod. Koji će do tada shvatiti da Republika Srpska iz Dnevnika 2 RTRS-a ne postoji. Kao ni Drekavac!