недеља, 22. фебруар 2015.

Principi mentalne pornokratije prepreka izboru Savjeta ministara

piše: Slobodan Vasković

Sastav Savjeta ministara BiH je dogovoren, ali još nije upakovan u parlamentarnu ambalažu. Čeka se rasplet pregovora oko Vlade Federacije BiH.

Nije logično da jedno čeka drugo, kad već postoji bh. dogovor, ali svaka logika poslednjih mjeseci u BiH se sapliće o jedan te isti kamen - Dragana Čovića!

Čović je prihvatio da se dogovori oko raspodjele resora u Savjetu ministara, samo da bi obezbijedio hladne obloge za Federiku Mogerini. Nakon čega će sve vratiti dva koraka nazad – nema ništa od izglasavanja Savjeta bez istovremenog izbora Vlade Federacije BiH.

Čovićevo ponašanje djeluje paranoično, ali to je privid: riječ je o svjesnoj namjeri potpune opstrukcije formiranja vlasti, koja je utanačena sa Miloradom Dodikom.

Upravo njegov SNSD Čović želi u Vladi Federacije (jedna ministarska pozicija), što SDA i DF ne mogu nikako prihvatiti, jer se postavlja pitanje zašto su krečili na bh. nivou bez Dodika!

Ukratko, Čović i dalje pokušava srušiti/promijeniti aktuelnu većinu, što je Sizifov posao. Ona postoji i bez HDZ-a i to je kamen o koji se Čović svaki put saplete, kada pomisli da je nadomak cilja. Što ga ni najmanje ne smeta da krene nanovo. Destrukcija i opstrukcija su njegovo prirodno stanje.

Ipak, Čović još nema mnogo vremena, a ni pokušaja da nastavi oformiti vlast sa SNSD-om, koja bi institucijama i dalje upravljala kao i do sada: Po principu mentalne pornokratije. (Dodik i on su njeni najizrasliji prezenteri).

HDZ treba mjesta u Vladi Federacije BiH, jer ona znače smještanje funkcionera i život stranke.

Beskrajno odugovlačenje je poltička nekrofilija i igranje za Mrtvaca, što jeste SDP BiH, koji dominira aktuelnom Vladom Federacije.

Čović računa na nestrpljivost Bakira Izetbegovića, koji, takođe, žuri da promijeni Vladu FBiH, iako su u njoj i sada ministri iz SDA. Ali nisu iz Izetbegovićeve halke.

Nije to baš neka karta na koju vrijedi računati. Svakako je daleko od džokera, jer je SDA ipak u Vladi FBiH sa ministrima, koji nisu Izetbegovićevi, ali jesu stranački, dok HDZ nije nikako.

Veći je pritisak na Čoviću nego na Izetbegoviću.

Preciznije, sav je pritisak na Čoviću – i oko izglasavanja Savjeta ministara i oko Vlade Federacije.

Privid je da Čović suvereno drži sve karte u svojim rukama. Istina je da zateže konpac do krajnjih granica strpljenja.

Pogubno po njegovu antipolitiku bi moglo biti ukoliko se u ovoj pokeraškoj partiji partneri pokažu strpljivijim.