понедељак, 02. фебруар 2015.

Zastrašivanje: Pravosuđe progoni one koji ukazuju na kriminal, a ne kriminalce

 
piše: Slobodan Vasković

BiH je zemlja opasnih apsurda, njen entitet Republika Srpska još opasnijih.

U BiH/RS non-stop pozivaju na borbu protiv kriminala. Pozivaju i građane da prijave taj kriminal: može kako građani hoće, i lično i anonimno.

Prave se krimolovci, aplikacije za sms prijave, aplikacije za sve moguće načine prijava.

I građani prijavljuju, ne shvatajući da su upravo oni mete, a ne osobe za koja se sumnja da su počinili krivična djela.

Nakon iskustva kroz koje prolazi Borko Džajić to je nesporan zaključak.

Sve aplikacije služe samo da bi se otkrili oni koji nešto znaju o kriminalnim radnjama i dovoljno su hrabri da to i prijave, a ne oni koji su nedjela počinili. Krenimo redom.

Borko Džajić, predsjednik banjalučke nevladine organizacije “Forum roditelja” dugi niz godina dostavlja pravosudnim institucijama prikupljene dokaze o kriminalnim radnja pojedinaca iz vlasti u RS.
Umjesto da pravosudne institucije urade bar nešto po ovim prijavama, Okružno tužilaštvo Banjaluka podnijelo je optužnicu protiv Džajića zbog lažnog prijavljivanja. Učinjeno je to 03.07.2012. godine.

Glavna rasprava u ovom predmetu zakazana je za 04.02.2015. godine, pred Osnovnim sudom u Banjaluci.

Zapanjujuće, ali samo za one koji nepoznaju rad pravosuđa u BiH/RS, koje je potpuno u funkciji političara, posebno onih koji čine krivična djela.

Što si počinio teže krivično djelo, ukrao više novca, utoliko si cjenjeniji u svim pa i pravosudnim krugovima. Jer od te mase, koju si opljačkao, možeš da “određene adrese” podmažeš.

Tužilaštva i Sudovi u ovoj zemlji služe za izdavanje sertifikata o poštenju nepoštenim i za progon onih koji nepoštenim kvare miran san.

Džajić je žrtva tog pravila. I vjere da kao slobodan građanim mora ukazati na krivična djela o kojima je saznao. Što mu i Zakon nalaže. Ali, bezakonje je ovdje princip, a Zakoni se tretiraju na sirotinji.

Džajić je progonjen jer je, između ostalih, podnio prijave protiv Dragoljuba Davidovića, bivšeg gradonačelnika Banjaluke i sadašnjeg poslanika SNSD u parlamentu RS, prvo OKružnom tužilaštvu u Banjaluci. Ta institucija je naravno odbacila njegovu oprijavu, koju je on potom proslijedio Specijalnom tužilaštvu RS.

Ocijenjeno je to kao “lažno prijavljivanje”, jer je Džajić znao da je Okružno tužilaštvo odbacilo njegovu prijavu.

Džajić je optužen, jer tvrdoglavo insistira na istragama, a Tužilaštva tvrdoglavo insistiraju na podršci kriminalcima. Kao i MUP RS uostalom.

Džajić je potpuno nevin optužen, jer mu podnošenje prijava i u navedenoj situaciji garantuje Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Protokol 7), koja u članu 4, stav 2, precizira da je moguće obnoviti krivičnu prijavu “ako postoje dokazi o novim ili novootrkivenim činjenicama, ili ako je u ranijem postupku došlo do bitne povrede koja je mogla da utiče na njen ishod”.

Međutim, ljudska prava u ovoj zemlji važe samo za bahate, kriminalce, i ostale vrste zlikovaca, nikako za običan svijet.

Da postoji ovdje ikakva Pravda, ne bi Džajić morao na optuženičku klupu, već glavni junaci njegovih prijava. Ili, pak, oni što pomažu Miletu Radišiću da izbjegava odlazak na izdržavanje kazne od tri godine zatvora. Čekajući da ga Milorad Dodik oslobodi te “neprijatne” obaveze.

Svu bijedu ovdašnjeg pravosuđa i njihovu servilnost kriminalcima potvrđuje i odluka Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu koje je 19.02.2013. godine donijelo Naredbu o obustavi istrage protiv Džajića zbog, kako je navedeno, krivičnog djela lažnog prijavljivanja. 

"Nema dovoljno dokaza da ste učinili krivično djelo", navedeno je u dokumentu koji je potpisao Džermin Pašić, okružni tužilac. Činjenica da je protiv Džajića vođen postupak za razno prijavljivanje u Istočnom Sarajevu, kao i u Banjaluci, ukazuje na svjesnu namjeru pojedinaca iz pravosuđa RS da progone Džajića, da ga iscrpljuju i finansijski unište, jer on mora plaćati advokata. Činjenica je i da odluka Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu dodatno podvlači zle namjere Okružnog tužilaštva u Banjaluci. 

Nakon ovoga lako je zamisliti šta u RS slijedi ukoliko se usvoji kriminalni Zakon o javnom redu i miru.

U nastvaku prenosim tekst sa portala “Žurnal” (01.10.2012.), koji je pratio početak suđenja u ovom slučaju

U ime “Foruma roditelja” Džajić je podnio više od 300 krivičnih prijava protiv Milorada Dodika i njegovih najbližih saradnika, za koje sumnja da su na grbači naroda Republike Srpske zaradili ogromne pare. Džajić tvrdi da za svaku malverzaciju ima dokaze, dokumentaciju i svjedoke, ali da entitetsko pravosuđe ne pokreće istrage. Umjesto da se tužilaštva i sudovi bave kriminalom, u koji su prema Džajićevim navodima, do guše umješani i najviši nosioci vlasti, na meti pravosudnih institucija našao se sam Džajić.

LAŽNE PRIJAVE
Banjalučko Okružno tužilaštvo je protiv Džajića podiglo optužnicu za lažno prijavljivanje, koje se kvalifikuje kao krivično djelo. Rječju, pravosudne institucije su sve Džajićeve krivične prijave protiv nosilaca vlasti ad hoc odbacile kao nesuvisle, ali su zato našli da je sam Džajić kriv i da treba da odgovara, jer je navodno lažno prijavio krivična djela.

Osnovni sud u Banjaluci je 17. jula ove godine Džajiću uputio poziv za ročište, zakazano za 14. septembra, na kojem je on trebalo da se izjasni o optužnici “zbog četiri krivična djela u sticaju Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 364/1 Krivičnog zakona RS”. “U slučaju da se na ovaj poziv ne odazovete niti svoj izastanak ne opravdate, sud će izdati naredbu za vaše prinudno provođenje”, stoji u sudskom pozivu upućenom Džajiću.
Stigao je 14. septembar i Džajić se kao svaki savjesni građanin odazvao pozivu suda. U sudnici uobičajan postupak - utvrđivanje identiteta optuženog, izjašnjavanje o optužnici. “Nisam kriv”, rekao je Džajić. Na kraju je, kako to uostalom sudska praksa nalaže, tražio zapisnik koji će ovjeriti i potpisati sudija, ali od sudije u sudnici niti raga ni glasa.
Sudski poziv potpisao je sudija Milenko Milekić. Po uručenom pozivu došao sam na Sud, ali se umjesto sudije Milekića pojavila neka gospođa, koja se nije predstavila, pa ne znam kako se zove i uzela izjavu od mene. Izjavu sam dao i potpisao, ali mi ta gospođa nije dala potpisan i ovjeren zapisnik, već samo izjavu-zapisnik, na kojem nema nikakvih potpisa, rekao je Džajić za Žurnal.

Očigledno, tog dana u sudnici nije bilo sudije, a mistična gospođa mogla je biti bilo ko (pripravnik, sekretarica…), ali ovlaštena osoba svakako ne, što je skandal za banjalučki Osnovni sud. Poslije slučaja Džajić, svaki građanin koji dobije sudski poziv s pravom će se zapitati - da li je osoba koja se izdaje za sudiju zaista sudija ili neko neovlašteno lice, koje se u sudnici našlo jer je pravim sudijama mrsko da rade svoj posao. Opravdano je i pitanje - ko su ljudi koji salušavaju u sudnicama i koji određuju kazne?! Sudije ili osobe koje za to nemaju nikakva ovlaštenja.

KO MI SUDI
Suočena sa apsurdnošću cijelog slučaja i odlučan da stvari istjera na čistac, Borko Džajić je isti dan kada je i saslušan (14. septembra) o svemu obavijestio Kacelariju disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, kao i predsjednika banjalučkog Osnovnog suda Milana Tegeltiju. Od Osnovnog suda je izričito zahtjevao da mu se dostavi ovjeren i potpisan zapisnik sa salušanja, ali i ime i prezime osobe koja ga je salušavala izigravajući sudiju. Umjesto da predsjednik Suda obavijesti Džajića da će istražiti ko je i u čije ime u sudnici glumio sudiju, te da će predmetni sudija u ovom postupku odgovarati zato što tog dana nije bio u sudnici, predsjedniku “Foruma roditelja” stigao je novi sudski poziv za ročište, zakazano za 24. septembra.

Sudija Milenko Milekić u pozivu je ponovo napisao:
“Pozivate se da kao optuženi pristupite na ročište za izjašnjavanje o krivnji u ovaj sud dana 24. 09. 2012. godine, zbog četiri krivična djela u sticaju Lažno prijavljivanje krivičnog djela iz člana 364/1 KZRS. U slučaju da se na ovaj poziv ne odazovete niti svoj izastanak ne opravdate, sud će izdati naredbu za vaše prinudno privođenje”.

Džajić se uredno javio na ponovljeni poziv suda, prošao ročište, kojem je ovog puta predsjedavao sudija Milekić, još jednom se izjasnio da nije kriv i na kraju dobio ovjeren i potpisan zapisnik. Nije, međutim, dobio odgovor zašto se sudija Milekić nije pojavio na prvom ročištvu, čime je opravdao svoj izostanak i ko je osoba koja ga je 14. septembra saslušala. Na Lraju krajeva, niko od ovlaštenih osoba u Sudu mu se nije izvinio što dva puta dolazi na isto ročište i što je, zbog nemara i javašluka sudskih službenika, 14. septembra uludo potrošio nekoliko sati u sudnici.