недеља, 1. фебруар 2015.

Kampanjci i Trešnje

piše: Slobodan Vasković

Na prvim lokalnim izborima u novoformiranoj opštini Stanari pobijedio je
Dušan Panić, kandidat SNSD - a. Skršio je Mladena Kršića iz SDS-a.

Očekivano.

Ne zato što se tamo gradi TE, ni što je SNSD u naletu, već što se SDS predao i prije izbora. Navodno zbog prednosti SNSD-a u TE.

Ma mrsko im je bilo da se bakću tamo nekim Stanarima.

Ko šiša Stanare. Vukojebina. SDS-ovci su sada za finije stvari. Elegantnije. Džentlmenske. Prefinjene. Svilenkaste. Rafinirane. Što bi rekli Fensi.  

Oni su Face. Biće Stanari u Sarajevu, odakle će sve riještiti. U stvari, samo od sebe će se riješiti čim oni sjednu. Čarobnjaci.

Moćna im je magija. Tvrde da imaju predsjednika, Predsjedništvo, Glavni odbor i Skupštinu stranke, a pojavljuje se samo Bosić.

Iz čega zaključujem da je Bosić i predsjednik i Predsjedništvo i GO i Skupština stranke. Koja nije liderska!

Svakako jeste kampanjska. Većina Organa iz organa radi od kampanje do kampanje. A i to preko volje i minimalno. Idealno bi bilo, smatraju, da ni tada ne rade, već da ih narod sam od sebe izabere. Zato što su zaslužni. Jer su nekim čudom dospjeli u organe.

Češće se pojavljuje Igor sa Bradom koji se ne pojavljuje, nego svi članovi Predsjedništva SDS-a zajedno.  

A SNSD u problemima!

Dobro sad, pojavila su se nekakva dvojica danas pod zastavom SDS-a na presu. Bolje da nisu. Izašli bi sa skupštine zbog Ž-ISIS zakona, a možda i ne bi. Znaju za lobiste, ali ne bi da kažu ko su.

Mistifikacija ničega. Pucanje ćorcima jedinačnom paljbom. Mrsko im je rafalnom. Za neprekidnu nisu ni čuli. Ili jesu, ali ne bi da kažu.

SDS-u je, izvan svake razumne sumnje, hitno potrebno i sito i rešeto. 

SNSD će Stanarima lizati rane, ali ih neće zalizati. Jer su preduboke. A otvaraju se nove, još dublje. Može u njih TE stati. Sve sa dimnjakom po ekološkim standardima.

Kad smo već kod ekoloških standarda, pročitao sam pisamce Miloša Price, ambasadora BiH u Misiji pri UN-u u Ženevi, koji upozorava da će posljedica "divljanja" franka i nebrige sjedišta u Sarajevu doslovno dovesti do gašenja ovog diplomatskog predstavništva.

Prica naglašava da je u samo 24 sata vrijednost švajcarskog franka porasla za čitavih 25 posto,  a da se njemu plata isplaćuje u markama, dok on troši franke.

Kao ilustraciju navodi cijene osnovih živitnih namirnica u Ženevi po kojima u ovom trenutku kilogram hljeba košta 20 KM, kilogram trešanja 36 KM, sira 100 KM, a bifteka čak 180 konvertibilnih maraka!

Nisam primijetio da se od gladi podivljali Prica javio ijednom u tri godine koliko se potuca po Ženevi.

Jer je žderao trešnje usred zime, a sada se vajka da nema ni za trešnje, jer su cijene skočile na 36 KM po kilogramu. Dabogda mu prisjele, rekao bi naš narod, ali ne mogu tako nešto podržati.

Možda Prici u sred zime zaista trebaju trešnjice. Jer, on je diplomata od karijere. Kakva moralna spodoba bi čovjek morao biti pa mu nabiti “trešnje zimi” na nos. Ili neko drugo pogodno mjesto.

Iz tužnog, dramatičnog apela socijalnougroženog Price zaključujem da ždere i biftek. Koji je sada 180 KM po kg, a prije skoka franka od 25%, bio je 135 KM/kg. I onda mu nije bio skup. Kakva moralna spodoba bi čovjek morao biti pa mu nabiti biftek na nos. Ili neko drugo pogodno mjesto.

O siru od 100 KM, hljebu od 20 KM i pogodnim mjestima da i ne govorimo.

Za vašu informaciju, u Ženevi se cijelo pile može kupiti za 10 KM, kila buta košta oko 50 KM, hljeba ima za 3 marke, Mozzarella 400 grama košta 5 KM, punomasni sirevi od 25 do 30 maraka, jabuke i narandže od 6 do 7 KM.
Ali šta vrijedi kad su Prici oči gladne.