субота, 03. јануар 2015.

Lažni mit o državniku Dodiku na aparatima za disanje

piše: Slobodan Vasković

U ove praznične dane zadesila nas je najnovija inicijativa Milorada Dodika, koja, kao i sve njegove ranije inicijative, ima samo jedan cilj: ubijanje vremena i prostora praznom pričom, čiji su uzroci nejasni, a ciljevi još nejasniji.

Tako je maglom obavijen i Dodikov najnoviji „skok šut“ da bi “trebalo ozbiljno razmisliti o uvođenju predsjedničkog sistema u Republici Srpskoj kada se uđe u razgovore o reformi Ustava”.

Dodik je čak najavio mogućnost da do kraja aktuelnog četvorogodišnjeg predsjedničkog mandata inicira ustavne promjene u tom pravcu.
"Bilo bi dobro da nakon isteka mog mandata Srpska bira predsjednika koji bi istovremeno bio i član Predsjedništva BiH", rekao je Dodik za Euro Blic.
On je objasnio da bi to bila najbolja zaštita Srpske i njenog pozicioniranja na nivou BiH, te da bi se pojednostavile mnoge stvari.

Sve je nejasno: Otkud reforma Ustava; Da li se ta reforma odnosi samo na Ustav RS ili i na Ustav BiH; Da li ta reforma znači i moguću promjenu Dejtona…

Mnogo je pitanja, nikakvih odgovora, a jedino se nazire da bi Dodik sebe rado vidio i na objedinjenoj funkciji predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH, što bi, u prevodu, značilo njegovo okamenjivanje u institucijama. To samo po sebi ne znači ništa i pokretanje inicijative zbog takvih ciljeva besmislenije je i od nje same.

Pitanje je otkud onda ta iznenadna najava ustavne platforme?

Dodik već mjesecima nije u mogućnosti da učini bilo kakav proaktivan potez, kojim bi sebe izveo iz potpune političke defanzive u kojoj se našao: izbačen je iz kombinacija za Savjet ministara BiH, a istovremeno suočen sa bezbrojnim problemima u Republici Srpskoj, što se umnožavaju geometrijskom progresijom, i od kojih on ne može da riješi nijedan.

Ova dva paralelna procesa su ga doveli u stanje apsolutne dezorijentisanosti, a sve je praćeno i teškim sunovratom lažnog mita o Dodikovom planetarnom uticaju i značaju, koji su plod njegovih navodnih državničkih sposobnosti.

Najteži udarac Dodiku su zadali Rusi, jer se ispostavilo da on nema podršku Ruske Federacije. Njegovo priznanje da od ruskog kredita vrijednog 700 miliona evra nema ništa, krunski je dokaz da Dodik ne artikuliše političku podršku Ruske Federacije.

Rusi, bez obzira na sankcije pod kojima se nalaze, nisu u tolikim problemima da bi im 700 miliona evra predstavljalo neki značajniji izdatak. Štaviše, razmišljati na taj način značilo bi potcijeniti snagu Rusije.

Uz to, Rusi su poznati kao vema darežljivi i široke ruke spram područja na kojima politički interes izjednačavaju sa nacionalnim (ruskim), što je agenda pod kojom nastupaju supersile. Takve ruske agende nema u BiH ni u RS, jer ovdje ne postoje njihove političke investicije, koje bi se (u toj situaciji) mjerile milijardama, a ne stotinama miliona evra.

Jednostavnije rečeno, Rusi ne podržavaju politički Dodika i sva njegova priča o tome je puko pretjerivanje.

Uz to, u ruskoj vladi itekako su svjesni da je upravo Dodik nanio najveću štetu njihovim investicijama u Rafineriju Brod i Naftnu industriju RS. Cilj Rusije bio je da svojim energentima ovlada cijelom teritorijom BiH, to im je Dodik i obećao i zbog toga su i ušli u poslove sa Rafinerijom.

Međutim, od osvajanja cijelog tržišta BiH nije bilo ništa, jer ga je zatvorio upravo Dodik predstavljajući pokretanje Rafinerije svojim uspjehom; insistirajući da je on dio priče o sasmostalnosti RS (aludirajući na taj način da je to i ruski projekt), tako da je takvom retorikom zatvorio tršište Federacije BiH.

Rusi su ovoga itekako svjesni. Stoga je, između ostalog, “Gasprom” išao direktno u Federaciju BiH, a ne preko Dodika i Banjaluke, a NIS je premješten iz Banjaluke u Sarajevo, kako bi se anulirale posledice Dodikovog razornog uticaja na ruske investicije u BiH, ali i odmaklo od potpuno propalog privrednog i zakonodavnog okvira u RS.

To su činjenice i one jasno kažu da Rusi u proteklom vremenu jesu učinili neke stvari za RS, ali je Dodik svojom primitivnom i bahatom politikom uspio sve to da sruši i nanese štetu ruskim poslovnim interesima u BiH.
Zato nema ruskih kredita.

I zato nema mita o Dodiku državniku.

Svjestan je on toga i mit sada pokušava nanovo oživiti jeftinim, ad hoc osmišljenim pričama, o potrebi ustavnih intervencija radi navodne zaštite interesa RS.  

Svojevrstan cinizam u najnovijoj Dodikovoj inicijativi, bez težine i suštine, o uvođenju predsjedničkog sistema u RS, jeste činjenica da već osam godina u ovom entitetu funkcioniše takav sistem. I on je nametnut od koalicije na vlasti, koju čine SNSD-DNS-SP. Preciznije, nametnut je najsiroviji oblik predsjedničkog sistema, koji se u RS ogleda u matrici “gdje je Dodik tu je vlast”.

Koji je prirodno evoluirao u agendu gdje je Dodik, tu je propast.  

vezani tekst: http://slobodanvaskovic.blogspot.com/2014/12/roboti-i-pozeri.html