уторак, 06. јануар 2015.

Frustracije kao politička platforma

piše: Slobodan Vasković

„Dragan Čović će više biti član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske nego Mladen Ivanić“!

Ovu skandaloznu izjavu dao je Milorad Dodik 05.01.2015. godine u „Dnevniku +“ Radio televizije RS.

Niko na nju nije reagovao, iako je riječ o najbrutalnijem nasrtaju na poziciju srpskog člana Predsjedništva BiH, koji dolazi od osobe koja obnaša instituciju predsjednika RS.

Dodik je svjesno ponizio instituciju srpskog člana Predsjedništva BiH i lidera Hrvatske demokratske zajednice inaugurisao za predstavnika Republike Srpske u Predsjedništvu BiH i samim tim predstavnika Srba, kao konstitutivnog naroda, u toj zajedničkoj instituciji.

Nereagovanje iz Saveza za promjene, ispred kojeg je Ivanić pobijedio na izborima, podjednako je zapanjujuće kao i Dodikova nipodašatavajuća izjava, koja je direktno u funkciji rušenja institucija Republike Srpske. Jer, srpski član Predsjedništva BiH jeste institucija RS, budući da se bira u ovom entitetu.

Ćutanje Saveza nije plod nikakvog straha, već pokazatelj neorganizovanosti medijskih službi stranaka koje ga čine i koje su propustile primijetiti Dodikov skandalozni atak na instituciju srpskog člana Predsjedništva BiH.

Ovi i ovakvi propusti nisu ništa novo kada su stranke koje čine Savez u pitanju, već su konstanta, koja ukazuje da unutar tih organizama amaterizam još uvijek ima itekakvog upliva. Vrlo neobećavajuće za vrijeme koje dolazi, jer je ključno pitanje kako Savez misli javnosti da objasni svoje političke postupke koje namjerava vući, kada se formira Savjet ministara, sa pristupom informisanju koji je na nivou predgutembergovog vremena?!

Poražavajuće je da niko ništa u te tri partije (SDS, PDP, NDP) ne čini da to stanje izmijeni, tako da ćemo se načekati do vremena kada će u Savezu sazreti svijest da bi bilo potrebno imati ozbiljne pres službe, čiji je zadatak praćenje svih dešavanja, istupa, intervjua, izjava..., njihova procjena i prijedlozi adekvatnih reakcija.

Sreća po Savez da je i Dodikova silna medijska mašinerija klonula, izanđala, nekreativna i programski potpuno neosmišljena, pa njeni udari ne nanose štetu ni blizu onoj od prije godinu ili dvije.

Režim se raspada, sa njim i njegovi mediji i proces je to koji se ne može zaustaviti, niti usporiti.

I oko Dodika je prava pustoš, čim su mu dozvolili da ravno 16 minuta u „Dnevniku +“ pokazuje frustracije zbog naglog i velikog pada sopstvene političke bitnosti i potpuno nespreman pokušava da difamira zajedničku izjavu Predsjedništva Bosne i Hercegovine o opredijeljenosti političkih lidera u BiH za preduzimanje neophodnih reformi u okviru procesa pristupanja EU.

Dodik je govorio o “zloupotrebi Predsjedništva, jer ono nema te nadležnosti”, da ta “izjava nije obavezujuća” i da je “veoma opasna za Republiku Srpsku”, ali ničim nije argumentovao svoje tvrdnje. Koje su, uzgred rečeno, iznesene u veoma trivijalnoj, konfekcijskoj formi, bez ikakvog žara i svježine. Mučno prežvakavanje poderanih parola.

On nije objasnio zbog čega njegov favorit Čović nije odbacio tu Izjavu, nakon što ga je inaugurisao za člana Predsjedništva iz RS. Riječju, nije objasnio ništa, a jedino je, nakon cijele njegove “antiinicijativa” priče ostalo jasno da je teško pogođen činjenicom da više nije faktor bez kojeg se u ovoj zemlji ne može učiniti ništa.

Dodikovo suočavanje sa tom činjenicom veoma je bolno i djeluje po njega neizdrživo.

Frustracija je izvorište njegovih napada na Inicijativu i pokazatelj je da on sve više ide u samoizolaciju.

Jedino logično u ovom političkom trenutku jeste bilo da Predsjedništvo BiH pokrene takvu jednu inicijativu, jer je nadležno za spoljnu politiku, pa samim tim i komunikaciju sa Evropskom unijom.

Uz to, ništa u toj inicijativi nema sporno, posebno ne opasno po bilo koji entitet i po bilo kakve nadležnosti. Sporno je jedino što Dodik ne može prigrabiti lovorike za pokretanje i eventualni uspjeh te Inicijative.

Šta će se od onog što je u njoj istaknuto implementirati, kada i na koji način, stvar je procesa, ali je činjenica da je Inicijativa samim svojim pojavljivanjem donijela veliki iskorak. On je sadržan u činjenici da taj dokument nije usaglašen ni u kakvoj kafani, restoranu ili bircuzu, što je proteklih godina bio standard bh. političara.

Inicijativa je osmišljena u instituciji sistema i to je ogroman napredak koji je već iznjedrila, jer svjedoči da je moguće razmišljati o povratku vlasti, moći i odlučivanja u institucije iz raznoraznih kaldera u kojima su se donedavno donosile i još uvijek, nažalost, donose najznačajnije odluke.