четвртак, 08. јануар 2015.

Dodikova strategija: Sukobi, getoizacija i kineske pare

piše: Slobodan Vasković

Dodik je u pripremi obračuna sa Zapadom računao na pomoć Rusije, ali se ispostavilo da ta zemlja ne stoji iza njega i njegove avanturističke politike; Potom je pokušao i u Beogradu, gdje mu je rečeno da nema podršku za dalja sukobljavanja; Nakon toga emitovao je “dobre vibracije” prema Zapadu, ali je naišao na odbijanje.

Milorad Dodik ostao je sam i odlučio se za politiku sukoba sa Zapadom i BiH, getoizaciju i samoizolaciju, što je po Republiku Srpsku najgora moguća odluka koju je mogao donijeti. I ne samo po Republiku Srpsku, već i po Srbiju, koja je garant Dejtonskog mirovnog sporazuma i kojoj će biti isporučene brojne neprijatne stvari zbog ovakve Dodikove odluke.

Nakon niza kardinalnih poteza koje je povukao poslednjih mjeseci, najava otvorenog sukoba sa Bosnom i Hercegovinom i njenim institucijama, Evropskom unijom, SAD-om… vrhunac je političkog delirijum tremensa, koji je obuzeo Dodika suočenog sa činjenicom da neće participirati u Savjetu ministara.

Potpuno dezorijentisan, doživljavajući gubitak vlasti na nivou BiH kao sopstveni “meki trbuh”, Dodik se odlučio za strategiju haosa i otvorenog sukobljavanja, pogrešno smatrajući da će na taj način sebi priskrbiti ponovo ulogu odlučujućeg faktora u ovoj zemlji. Jednostavnije rečeno, Dodik je sopstvene strahove od vremena koje dolazi pretočio u agendu Republike Srpske, koju ona ne može sprovesti, ali zbog pokušaja takvog destruktivnog djelovanja mogla bi da plati izuzetno visoku cijenu.

Svoje takozvane strateške namjere, koje nemaju nikakve logike, niti dodira sa stvarnošću, Dodik je upakovao u Zaključke Senata Republike Srpske, tijela koje je u ovom entitetu potpuno beznačajno i sastaje se ad hoc.

Međutim, sada mu je data neviđena dimenzija, a lično je Dodik iznio zaključke Senata (koje je on na sjednici i predložio).

"Senat Republike Srpske smatra da je neophodno da se sva pitanja koja razmatra Parlamentarna skupština BiH prethodno razmatraju u Narodnoj skupštini Srpske", istakao je Dodik.

 
Kada se iščita ovaj zaključak Senata, nedvosmisleno je da Dodik ima namjeru da degradira Savjet ministara, parlament BiH i samu BiH, tako što će ih podrediti Narodnoj skupštini RS. Tek kada odluke Savjeta ministara budu odobrene u parlamentu entiteta, moći će, prema ovom zaključku, da idu na usvajanje u parlament BiH.

Kada bi se (hipotetički) ispoštovao ovaj zaključak, onda bi Dodik odlučivao o svemu što se tiče BiH, a tijela države postala bi njegovi lični alati za upravljanje. Kao što je to sada slučaj sa institucijama Republike Srpske. Bila bi to potpuna centralizacija BiH, a sve konce odlučivanja u svojim rukama držao bi Dodik.  

Takva dominacija je nemoguća, jasno je to i Dodiku, ali nije ovdje riječ o “puštanju balona”, već o precizno izrečenoj prijetnji da će se u Republici Srpskoj rušiti sve odluke donesene na nivou BiH.

Dodik neće prezati da uđe u ovaj sukob, jer cijeni da nema kud i da je pritjeran uza zid. Problem je što on i njegovi “stratezi” ne vide da ih ova vrsta nastupa ne odvaja od zida, već nabija u njega. I njih i Republiku Srpsku.

Da se Dodik ne šali potvrđuje i preporuka Senata da se u Narodnoj skupštini Srpske obavi rasprava o predloženoj zajedničkoj izjavi Predsjedništva BiH o opredijeljenosti političkih lidera u BiH za preduzimanje neophodnih reformi u okviru procesa pristupanja EU.

“Preporuka Senata Srpske je da treba biti veoma oprezan, imajući u vidu nejasnost, veliku širinu i nepreciznost same izjave i dokumenata koji se navode u toj izjavi kao osnovna baza”, saopštio je Dodik.

Nema dileme da će parlament RS uskoro biti u prilici da donese zaključke o pomenutoj Inicijativi koje će pokušati nametnuti Predsjedništvu BiH i svim drugim subjektima zainteresovanim za njeno sprovođenje. Nema dileme i da neće uspjeti u tome, što znači direktno sučeljavanje i otvaranje širokog fronta na relaciji Banjaluka - Sarajevo. Ali i na relaciji Banjaluka - Evropska Unija/ SAD (koje su snažno podržale Inicijativu). EU je inicirala dokument, kako bi pomogla BiH da izađe iz teške krize u kojoj se nalazi.

I kako bi Unija konačno napravila korektan spoljnopoliitčki uspjeh nakon svih turbulencija sa Rusijom oko Ukrajine, sa Turskom i brojnih drugih problema sa kojima se suočava. Umjesto da se iskoristi dobra volja i novac koji se nudi, Dodik izmišlja priču o nepostojećoj ugroženosti RS Inicijativom. Samo zato što on nije ključni dio mehanizma koji odlučuje o njenom materijalizovanju. Previše lično, tako da nema opravdanja za njegov stav.    

Da bi bilo ko, pa i Dodik, ušao u politički sukob ovako širokih razmjera (i sa ishodom koji nikako ne može biti pozitivan, jer su sa druge strane brojne svjetske sile), nužno je da ima snažnu ekonomsku potku za njega i da ni na koji način ne bude ovisan od zapadnih finansijskih institucija. A to sa Republikom Srpskom nije slučaj, jer je direktno zavisna od tranši MMF-a i kredita Svjetske banke.

Premijerka Željka Cvijanović priznala je da nema ništa od ruskog kredita vrijednog cca 65 miliona evra, a njene tvrdnje da je sve sa Rusima dogovoreno oko kredita vrijednog cca 700 miliona evra, najobičnija su neistina.

Veliki kredit trebalo je da posluži za vraćanje tranši MMF-u i Svjetskoj banci za ovu i iduću godinu, čime bi RS postala nezavisna od tih institucija. Međutim, Rusi nemaju namjeru dati svoj novac.

Na čemu onda Dodik gradi čitavu priču, ako se zna da od ruskih kredita nema ništa?!

Zvučaće nevjerovatno, ali cijelu strategiju sukoba Dodik gradi na procjeni da će dobiti velike kredite od Kine!

Nikakvih ozbiljnijih kontakata nije bilo, Dodik namjerava da otuputuje u Kinu tek u martu, ali vlast je ubjeđenja da će Kineska banka ispuniti sve njihove želje (najmanje dvije milijarde maraka)  i tako im omogućiti da uđu u bespoštedne političke sukobe.

Bilo koja strategija, a posebno sukoba, koja se zasniva na hipotetici (filozofiji zec u šumi-ražanj u kući) osuđena je na izvjestan krah.

Ujedno, ovi planovi najbolje svjedoče o potpunoj političkoj impotentnosti Dodika i njegove oligarhije, ali i o suicidnom fatalizmu (RS jednako Kuba, Dodik jednako Fidel) kao novoj političkoj (kvaziromantičarskoj) doktrini SNSD-a.

Republika Srpska nije Kuba, Dodik je još manje Fidel, SNSD nikako nije stranka romantičara, istina je koju bi u ovom entitetu mogli vrlo vrlo bolno spoznati.