недеља, 14. децембар 2014.

Srpske rupe bez zakrpe

Piše: Slobodan Vasković

Premijer Srbije Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, predsjednik sve manje grupe građana i lider Crne frakcije SNSD-a, ne razdvajaju se ovih dana.

Od Banjaluke, preko Lazarevca, do Beograda – i to sve u tri dana.

Brojni susreti nisu donijeli ništa konkretno, čak ni neku jaku izjavu - sve je završilo na banalizaciji odnosa Srbije i Republike Srpske, potvrđivanju saradnje nultog nivoa, traljavo obojene ispranim izjavama iz arsenala stereotipnog naklapanja.

Vučić je vidno patetičan, malo jače nego što je to standard; Dodik je vidno nervozan, van svih standarda.

“Najjače” što se može izvući iz njihovih izlizanih verbalnih ponjava, toliko je ništa, da predstavlja neprijatnost. I nelagodu da ni jedan ni drugi nemaju pojma šta nosi sutrašnji dan i kako da odgovore na ono što donese. Kada je Dodik u pitanju, on nije siguran ni u današnji.

“Republici Srpskoj ne treba ništa od silnih pomoći, nama treba samo jedno, a to je napraviti jaku i moćnu Srbiju”, ispalio je Dodik u jednoj od epizoda svesrpskih sretanja u poslednja 72 časa.

Dodikova izjava je žalosno priznanje izuzetno kompleksnih problema u RS, za koje on nema nikakva rješenja, a njegovo “izdizanje” iznad “silnih pomoći”, jasan je znak da nikakva pomoć ovom entitetu neće stići u narednim danima i mjesecima. A ta pomoć je neophodna, kako bi se spriječilo da RS bankrotira. Međutim, dok su na vlasti Dodik i njegova Crna frakcija nikakve pomoći neće biti. Ni kredita. Ni novca.

Dio o “jakoj i moćnoj Srbiji” je pokušaj komplimentiranja domaćinima, koji je, u Dodikovoj izvedbi, više ličio na jauk i naricanje, nego na “serdarenje”.

Vučić mu je tercirao “da odnosi Srbije i Republike Srpske moraju da budu još bliži” i da se nada da će se u tome uspjeti u narednom periodu.  
"Nadam se da će ljudi u Srpskoj biti zadovoljniji još većim angažmanom Vlade Srbije, a i da ćemo mi sebe naterati da budemo još aktivniji", rekao je Vučić za Srnu. 

Nije precizirao koji je to angažman Srbije, koji bi građane RS učinio još zadovoljnijim; Još manje se dalo prozrijeti šta je to građane RS, kada je angažman Srbije i njene vlade u pitanju, uopšte činilo zadovoljnim.

Ako ćemo pošteno, ne postoji ama baš nijedan jedini angažman, niti potez Vlade Srbije, koji bi “ljude iz Republike Srpske” mogao, bar na djelić sekunde, učiniti zadovoljnim.

Da Vučić zaista ima namjeru za bilo kakvim angažmanom Srbije u RS, vratio bi u Banjaluku bar jednu od desetina srbijanskih firmi, koje su svoje sjedište prenijele iz najvećeg grada RS u gradove na teritoriji Federacije BiH.

Narciosidni Vučić smatra da je dovoljno građanima RS da on samo pomene RS, pa da budu zadovoljni.
Koliko je daleko od istine, svjedoči podatak da je on, iz dana u dan, sve manje omiljen među građanima RS zbog svoje dvolične politike i sve vidljivije nesposobnosti da Srbiju pomakne bar za milimetar iz teške ekonomske situacije.

Na polju ekonomije ne postoje nikakvi uspjesi premijera Vučića. Sve je na obećanjima i on trenutno opstaje na lovorikama borbe protiv korupcije i kriminala, za koju je dobio podršku javnosti u Srbiji. U tom momentu je bio potpredsjednik Vlade. Cilj mu je bio sticanje ličnog rejtinga i stvaranje nacionalnog jedinstva. Kada je sve to kulminiralo i kada je bio najjači, uslijedili su vanredni izbori i postao je premijer, 27 aprila ove godine.

Od tada je prošlo više od sedam mjeseci, a on nema pojma šta će sa nacijom. Nije povukao nijedan proaktivan potez, niti učinio bilo šta konkretno, iz čega bi se moglo vidjeti da Srbija ide naprijed.

Naravno, Srbija “ide naprijed” u medijima koje kontroliše Vučić, ali tog i takvog “naprijed” nagledali smo se u Republici Srpskoj u proteklih devet godina. I došli tu gdje smo došli. Nigdje. A idemo u još gore.  

Vučić je definitivno u potpunoj defanzivi i bez proaktivnosti, jer je u Srbiji i previše problema. Istovremeno, kvalitet njegovog kadra je upitan i ne djeluju kao mehanizam koji može Srbiju povući naprijed.
 
Vučić nije shvatio da Državu ne može voditi jedan čovjek. Čak ni grupa njih. I da je vrijeme diktatora prošlo, jer ne mogu da ponesu breme vođenja jedne moderne nacije. Pluralizam je pojam koji Vučić, nažalost, ne poznaje!

Da je išta od navedenog razumio, bio bi to izuzetan doprinos i Srbiji i RS i BiH i cijeloj Regiji. Da je išta od navedenog razumio, ne bi se koristio metodama, na kojima je njegov (poslednjih dana i nedelja) stalni pratilac doktorirao, a onda i potpuno propao. Ovako, ispade sve po onoj narodnoj –o rupama, ali bez zakrpa.