четвртак, 18. децембар 2014.

Politički analfabetizam: Lukačev srebrni metak za Jovičića i MUP RS

Piše: Slobodan Vasković

Bio sam ubjeđenja da ne postoji osoba u javnom životu Republike Srpske koja može parirati Željki Cvijanović u izgovaranju besmislica, ali me je novi ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač demantovao. To što je on izgovorio, teško će dostići čak i Cvijanovićeva, ma koliko se trudila da nam saopšti ništa na svoj jedinstveni tragikomični način.

"MUP mora pretrpjeti korjenite reforme, organizacione i kadrovske, da bismo iznašli najjaču snagu MUP-a koja može da se bori sa kriminalom i korupcijom, najveću snagu s ciljem zaštite Republike Srpske i svih njenih građana", naglasio je Lukač.

Prije svega, ova izjava krajnje je nekorektna prema njegovom prethodniku, jer Radislava Jovičića prikazuje kao zadnju neznalicu i štetočinu koja je rasturila MUP RS. Uz to su iz iste političke opcije, pa njegova ispaljena preplitka parola dejeluje kao srebrni metak za bivšeg ministra.

Lukačev istup pokazuje da pati od potpunog nedostatka političkog obrazovanja i da je potpuno nesvjestan da je čelno mjesto u MUP-u političko, a ne operativno.

Osoba koja ne poznaje tu osnovnu stvar nije u stanju sprovesti ništa, reformu ponajmanje, ali je u stanju urušiti sve čega se dohvati.

Uz rečeno, Lukačeva izjava je direktno usmjerena i protiv zvanične vladajuće politike koja ga je dovela, jer on tvrdnjama da “MUP mora pretrpjeti korjenite reforme, organizacione i kadrovske” ističe da je vlast Milorada Dodika potpuno urušila tu instituciju u proteklih osam i po godina.

A stav Dodikovog režima je da je “MUP RS najbolja bezbjednosna struktura u BiH”.
Ako je tako, zašto onda Lukačeve “korjenite reforme”?

Lukač je izvalio veliku glupost i od njega se nije ništa drugo moglo ni očekivati; Nije problem kada su te gluposti verbalne, problem nastaje kod pitanja koliko će gluposti i to velikih tek napraviti sa ovako niskim stepenom političkog obrazovanja i potpunim nerazumijevanjem stvarne uloge institucije na čije čelo je doveden?! Očito je da Lukač MUP doživljava kao Komunalnu policiju, u kojoj je proveo proteklih devet godina.

Lukač bi trebalo da zna da je Dodik doveo Jovičića da spasi što se spasiti može, nakon što je Stanislav Čađo svojim neznanjem potpuno rasturio MUP RS.

Jovičić je uspio, koliko toliko, da poveže konce unutar policije, ali nikada njom nije u potpunosti ovladao. Napravio je grešku, jer nije sproveo nijednu istragu oko brojnih afera. Još veća mu je (u očima Režima) bila što nije htio da udari na opozicione stranke i Dodikove kritičare.

Najveća Jovičićeva greška je što je dozvolio da bude uvučen u odbranu Cvijanovićeve i “Dva papka”, što je bilo neodbranjivo. Cvijanovićeva to nije oprostila Jovičiću i epilog je njegov odlazak, iako je snimak autentičan.

Jovičić je trebao da 15. novembra, kada je snimak objavljen, ili kaže istinu-da je autentičan ili da podnese ostavku. Bila su to mnogo bolja rješenja od srednjeg - lajtodbrane Cvijanovićeve i pokušaja zataškavanja afere. To ga je koštalo glave, jer su u Režimu procijenili da Jovičić nije njihov.

Smijenili su ga i učinili mu uslugu, jer su time popečatili da nije Dodikov slijepi poslušnik, što je sertifikat za budućnost.

U sadašnjost su doveli Lukača, koji nema pojma ni o čemu, pa se kao i svaka Neznalica uhvatio velike priče o reformi.

Što je kranje zabrinjavajuće, jer ukazuje da su Lukačeve ambicije znatno iznad njegovih mogućnosti i da MUP-u RS slijedi nova šok terapija.

Primjena šok terapije na bezbjednosnu strukturu je bezbjednosni problem.
(Treba na ovom mjestu primijetiti da se takve stvari ne dešavaju u SIPI).

Nije Lukač jedini “reformator”; MUP se “reformiše”, od ministra do ministra već deceniju i po i zaista je pravo čudo da nakon tolikog broja samozvanih reformatora ova institucija uopšte funkcioniše.

Uprkos silnim atacima na MUP RS brojnih vlasti (prvo SDS-ove, potom PDP-ove, a onda i ove SNSD-ove), unutar ove institucije uspjelo se sačuvati nešto kvalitetnih segmenata i stručnih kadrova, koji bi, kako Lukač sada najavljuje, mogli biti urušeni.

Borba protiv kriminala visoke klase (privredni, terorizam, organizovani, sajber) i korupcije zahtijeva vrijeme, adekvatne kadrove i adekvatne međunarodne konekcije. To je stvar kontinuiteta, teškog rada, saradnje sa iskusnijim agencijama, dugogodišnje nadogradnje i edukovanja kadrova…

Tako bi trebalo da se gradi institucija, a ne na snoviđenjima bilo kog Lukača ili bilo kog drugog pojedinca, kojeg je određena politička opcija dovela na čelo MUP-a RS.

Gotov proizvod se koristi za banalne poslove, nikada za složenije. 
Nakon Lukačeve pristupne ministarske izjave, izvan svake razumne sumnje, on je doveden kao gotov proizvod za banalnije poslove. Odlučio je da prvo umlati MUP RS. Očekivano!