уторак, 09. децембар 2014.

Nivo BiH: Promjena vlasti i lidera

piše: Slobodan Vasković

“Nova vlast na nivou BiH će se formirati bez SNSD-a, na sceni su novi nacionalni i multietnički lideri (izuzev Dragana Čovića), Milorad Dodik je u nezaustavljivom slobodnom padu”, napisao sam tačno prije mjesec dana (09.11) u tekstu BiH na prekretnici: Nova vlast, Novi lideri; Dodik na putu u prošlost”.

Konstituisanjem predstavničkog doma parlamenta BiH, ova procjena se i potvrdila, jer većinu na bh. nivou čine SDA, SDS, DF i HDZ. U rukovodstvu parlamenta BiH su Šefik Džaferović (SDA), Borjana Krišto (HDZ) i Mladen Bosić (SDS).

Nakon osam punih godina, SNSD je sišao sa vlasti na bh. nivou, a u tu vlast je ušao SDS, koji je u proteklom periodu mahom apstinirao, sem loše epizode (januar 2012.-novembar 2013.) kada su zajedno sa strankom Milorada Dodika (kao manjinski partner) bili prisutni u Savjetu ministara BiH.

“Velika Koalicija”, koju su tada činili SNSD i SDS na bh. nivou završila je u “političkoj krvi”, što je bilo i očekivano. Sa ove distance, Platforma koju su potpisali SDS i SNSD (22.10.2010.) o zajedničkom djelovanju, jeste dala jedan pozitivan rezultat - pokazala je da te dvije stranke nikako ne mogu zajedno. Ni na kom nivou.

Nije to sitnica, jer je raspad te Platforme konačno i bez ostatka ubijedio vođstvo SDS-a da je u Republici Srpskoj na vlasti Režim, pred čim su oni dosta dugo zatvarali oči.

Lično im ih je otvorio Dodik, izbacujući ih iz Savjeta ministara, uz nesebičnu pomoć Zlatka Lagumdžije. Vrijeme je pokazalo da je to bila Dodikova strateška greška, jer su u SDS-u u narednih godinu dana dostigli ključnu tačku opredijeljenosti, čija je suština: Nema nikakve priče sa Dodikom.

Pokazalo se to potpuno ispravnim i danas je SDS u vlasti na bh. nivou, u uzlaznoj su liniji, a Dodik je na putu iz anksioznosti u agoniju.

Najmanji je problem Dodiku što je SDS u vlasti na bh. nivou, mnogo veći je problem spoznaja da ulazak stranke Mladena Bosića u vlast znači da je SNSD izgubio monopol na “prihvatljivost”, koji je imao kod sarajevskih stranaka i međunarodne zajednice.

Ne čudi, jer je SNSD danas tamo gdje je SDS bio 1997. godine. A to je pozicija koja je neprihvatljiva za bilo koga ko preferira minimum demokratskih i civilizacijskih normi ponašanja i djelovanja.

I to je pozicija koja je postala Gordijev čvor u BiH/RS, koji se mora ukloniti da bi se uopšte moglo početi razmišljati o bilo kakvim promjenama.

Dodikov politički salto mortale, i prelazak sa ljevice na ultradesnicu, koštao je mnogo BiH/RS, a najveću cijenu će platiti upravo SNSD i Dodik.

Formiranje vlasti bez SNSD-a na zajedničkom nivou, samo je prva stavka na ogromnom računu koji slijedi toj stranci.

Konstituisanje parlamenta BiH označilo je i početak velike smjene vodećih lidera, kako nacionalnih, tako i onih koji predstavljaju multietnički dio ove zemlje.

Mladen Bosić je nakon osam godina uspio da Dodiku nanese težak udarac i nadigra ga političkim sredstvima, koristeći osionost, bahatost, nasilnost, laživost i zaslijepljenost lidera SNSD-a, kao najubojitije oružje protiv emitera svih navedenih nepodobština.

Bosić je “Dodika slomio Dodikom” i preuzeo vodeću političku ulogu u srpskom korpusu.

Dodikova dominacija od danas i zvanično više ne postoji i lider SNSD-a je na odlasku, bez ikakve šanse da povrati izgubljene pozicije.

Dan za danom, njegova preostala nevelika snaga će se topiti, a pitanje trenutka je kada će on biti uklonjen i sa čelne pozicije SNSD-a/kada će veći dio te stranke preći pod komandu Igora Radojičića.

To je tehničko pitanje i datum dešavanja zavisi samo od Radojičićeve procjene koji je to tajming kada promjena treba da se desi.

Preciznije, Radojičić, htio/ne htio, prisiljen je ukloniti Dodika sa čela SNSD-a (ili formirati novu stranku u koju će se preliti najveći dio SNSD-a), kako bi spasao i sebe (u političkom smislu) i kako bi omogućio prijeko potrebnu katarzu u sadašnjem partijskom organizmu; Tada bi se konačno razdvojilo zdravo tkivo stranke od “tajkunske organizovane kriminalne grupacije”, koja suvereno vlada SNSD-om već deceniju.

To bi donijelo uravnoteženje i normalizovanje političke scene u RS/BiH, jer bi SNSD ponovo došao da ljevicu, odakle ih je Dodik preveo do ultradesnice, kako bi sačuvao svoje lične interese.

Uz rečeno, najveći problem trenutne vlasti u RS je istorijska vezanost za tajkune. Riječ je tu o potpunoj stranačkoj i dobrim dijelom institucionalnoj vezanosti. Poslednjih nekoliko godina, Režim je spinovao da je urađen određeni otklon, ali on je realno upitan. I, ako ga je i bilo, minimalan.

SNSD je u tom kontekstu, na potpuno identičnoj poziciji kao i Demokratska stranka, pred njen pad sa vlasti u Srbiji. Ukoliko Radojičić ne učini iskorak, SNSD će vrlo vrlo vrlo brzo doživjeti sudbinu srbijanske Demokratske stranke.

Da li je realno da će Radojičić propustiti priliku i dokazati da su SNSD i DS sudbinski povezani i sa tajkunima i u uspjehu i u propasti?! Teško, vrlo teško je povjerovati u to.

Svemu navedenom Dodik se već suprotstavlja svim sredstvima, ali to je labuđi pjev, ma koliko glasan bio. Dodik je prošlost.

Veliki iskorak napravio je i Bakir Izetbegović, koji je konačno izišao iz sjene svog oca Alije Izetbegovića.

Izetbegović je, učešćem u koaliciji sa SDS-om i DF-om, podržao Dodikov odlazak u prošlost. Sa bošnjačkog aspekta, to je ogroman politički iskorak.
Kao što je iskorak i svođenje Dragana Čovića, lidera HDZ-a, na mjeru koja mu pripada, ali u kojoj ne gubi.


Lomljenjem osovine Dodik-Čović, koja je dominirala prethodnih godina, politička situacija u BiH je normalizovana i konačno postoji realan okvir za napredak.

Čović je to (nevoljko) prihvatio, jer je pragmatičan i svjestan da bi insistiranje na Dodiku bilo jednako insistiranju na mlinskom kamenu oko vrata.

Cijela ova ravan ne bi mogla biti iznjedrena bez Željka Komšića, šefa DF-a, koji je preuzeo poziciju lidera multietničke BiH, onog njenog dijela koji nikako ne vidi nacionalne stranke kao svoj izbor. I koji je odustajanjem od ijednog “hrvatskog mjesta” u vlasti, izbio svaki argument Čoviću iz ruku. Što je bio ključni momenat formiranja skupštinske većine.

Komšić je imao “duplo zadovoljstvo”, jer je dan prije ozvaničenja nove vlasti, Zlatko Lagumdžija i formalno postao prošlost. Na čelo SDP-a BiH izabran je Nermin Nikšić, što je siguran znak da je i SDP BiH prošlost, jer ta stranka će uskoro biti svedena na statističku grešku.

Kada se sve ovo sabere, nije ni malo za početak!