недеља, 07. децембар 2014.

Dodika ruši efekat „Staklene bašte“

Piše: Slobodan Vasković

"Vrijeme je novac", poznata je maksima Bendžamina Franklina.
Kada ovu maksimu primijenimo na trenutni politički položaj Milorada Dodika zaključimo da on nema ni vremena ni novca.

Paradoksalno je, ali Dodik ima manje političkog vremena nego novca, kojeg nikako nema.  

Prvo o novcu: Vlasti RS sa trenutnim finansijskim prilivima mogu izdržati najduže do marta mjeseca, kada će sve da ode do Vraga. To su optimistične prognoze.

Realisti tvrde da će se trenutni prilivi dodatno smanjiti, što mart čini teško dostižnim. Na sve ovo treba dodati i pesimiste, koji ukazuju da zapadne finansijske institucije neće dati Republici Srpskoj ni pfeninga, dok god je na vlasti Dodikov Režim.

Novac neće stići ni iz Ruske Federacije, ni Mali (75 miliona evra) ni Veliki kredit (700 miliona evra), a to je indirektno potvrdio i sam Dodik, koji je  nedavno naveo da će RS pokušati obezbijediti nedostajuća sredstva “iz izvora koji nisu tradicionalni”.

Digresija: Posjeta Rusiji i susret sa Vladimirom Putinom jeste Dodiku donio kratkoročan uspjeh u izbornoj kampanji, ali sada je na djelu (po njega) deblji kraj batine Kremaljskog čuda.

Pod političkim vremenom podrazumijeva se tajming donošenja kvalitetnih odluka, koje su Dodiku neophodne kako bi se izvukao iz mišolovke u koju je sam sebe utjerao.

Osim što je u otvorenom sukobu sa Zapadom, i što je Rusija i zaboravila da on postoji, Dodik je izgubio vlast na nivou BiH. Ta činjenica mu je višestruko bolnija, nego da je izgubio vlast u RS. Nije to samo pitanje Tužilaštva, Sipe, Uprave za indirektno oporezivanje, već i kontakata sa Svijetom i uticaja na postupke Međunarodne zajednice.

Dodik je devet godina svjesno zagađivao sve političke, ekonomske, privredne, finansijske, lične… odnose i u BiH i sa Zapadom i u RS i na kraju je postigao da je teško pogođen efektom “Staklene bašte”, koji je sam indukovao i u koji je sada zatvoren.

Dodik, jednostavno rečeno, nema vremena za proaktivan potez, bilo politički ili ekonomski, jer je u potpunoj defanzivi i na koju god stranu se okrene vidi probleme kako mu padaju na glavu. Uskoro će se početi i razbijati.

Političko vrijeme sada drže drugi i Dodik je svjestan toga, kao i činjenice da ga ne može povratiti, ma šta činio. Što nikako ne znači da će dići ruke od bitke, ma koliko svjestan bio da je već sada jasno da je on Gubitnik. A da je sve ostalo stvar tehnike.

Formiranje Vlade RS unutar „Staklene bašte“, u kojoj je već prevrelo, nije nikakav dokaz Dodikove snage, već otaljavanje posla, koji nema nikakvog smisla.

Nebitno je ko će činiti Vladu RS, ko će na kojem mjestu biti, jer nema promjene kursa. Što je suštinski nedostatak. Svako onaj ko misli da Željka Cvijanović može SNSD-ovu kompoziciju zaustaviti u brzom padu, koji je gotovo na vrhuncu, zaslužuje da bude premijer RS. Jer je sposoban koliko i Cvijanovićka, koja ni o čemu, ama baš ni o čemu, nema pojma.

Nebitno je i da li će tu novu Vladu RS (pod uslovom da bude izabrana) podržati 44, 46, 48 ili 52 poslanika, jer ta Vlada može biti jedino stečajni upravnik ovog entiteta. I ništa više. Svima je to jasno, čak i Cvijanovićki.

Što se, pak, tiče broja onih koji će podržati Vladu RS, on može imati jednu dimenziju interesantnu javnosti, jer će dati odgovor na pitanje da li ima novih „Papaka“.
 
Bitno je da li će Igor Radojičić i grupacija od osam poslanika SNSD-a, koje on kontroliše, glasati za Cvijanovićku ili ne. To nema nikakve veze sa podrškom Cvijanovićki, već isključivo sa terminom otkivanja Radojičića iz SNSD-a.

Pomirenja između njega i Dodika nema i to je završena priča. Nezavršen je datum raskola i razlozi koji će biti navedeni. 

Radojičićev izlazak iz SNSD-a (ili preuzimanje te stranke), označiće, ujedno, i normalizovanje političke scene u RS, na kojoj trenutno nema ljevice.

SNSD je ultra desno, a SDS, naspram njih, djeluje kao stranka centra. Tu su i DNS, PDP i NDP, dok je Socijalistička partija Petra Đokića tek mjesna zajednica Dodikove partije. I ništa više.

Ljevica je potpuno prazna i toga je Radojičić svjestan, kao i činjenica da njegovo pozicioniranje na tom krilu znači značajno biračko tijelo, bilo da ovlada SNSD-om, bilo da formira novu stranku. I u jednoj i u drugoj varijanti za njim će poći 80 posto članova SNSD-a, dok će uz Dodika ostati Budo Stanković, Mile Radišić, Dragan Vasiljević i ostali nasilni skorojevići koji nemaju kud.

Svega ovoga svjestan je i Dodik, a njegovi brojni strahovi sve više liče na politički delirijum tremens. Što je logična posledica višegodišnjeg opijanja ogromnom moći i grandomanijom.

Dodik, poslednji autokrata u regiji, se ne predaje, ali planovi koje kuju njegovi „savjetnici“ direktno su upereni protiv njega samog.
Dodik je potpuno zagazio u ekstremizam, a režimski mediji izvještavaju
kao da će rat početi sutra. Ustvari, oni ga prizivaju.

Neki od Dodikovih „najodanijih“ savjetnika čak rade na pripremi mitinga, koje će organizovati Režim u znak „zaštite Republike Srpske“. Toliko puta je već sve ovo viđeno da je zaista nejasno kako bar Dodik nije sačuvao mrvu razboritosti i kako ne uviđa da ga njegovi „savjetnici“ guraju u potpunu propast. Jer su ga već prodali!