недеља, 30. новембар 2014.

Zona Potpunog Mraka: Najlošija Dodikova kopija mandatar; CSI Vučić, rame uz rame, sa Šešeljem i Krajišnikom duva u pocijepana Dodikova jedra

piše: Slobodan Vasković

Kontinuitet propasti Republike Srpske je nastavljen, prijedlogom da Željka Cvijanović bude mandatar za sastav nove Vlade Republike Srpske.

Cvijanovićka, koja je proteklih dvadesetak mjeseci u ulozi premijera, jedino uspijevala da emituje potpunu nekompetentnost, neznanje i nesposobnost čak i za amatersko bavljenje narodnim poslovima, garant je daljeg sunovrata i konačnog lomljenja praznih ljuštura, koje su još jedino preostale od institucija RS. Čija je esencija odavno izvučena i smještena u kafane oko imanja Milorada Dodika.

Imenovanje Cvijanovićke, (i nakon njenog priznanja o kupovini dva poslanika, što je direktno i javno popularisanje/nametanje/implementiranje političkog kriminala i korupcije kao vrijednosti), ukazuje da Režim ostaje dosledan sebi i svojoj nasilnosti, bahatosti, drskosti i silovanju čistog uma, kao jedinoj političkoj konstanti u proteklih devet godina. Iako su došli do ivice i iako su pred Režimom iskušenja koja njegov dosadašnji pristup može samo pogoršati; Nikako ublažiti, a posebno ne prevazići.

Inaugurisanje Cvijanovićke za mandatara dokaz je i da je Slobodni pad u kojem su i Milorad Dodik i SNSD i kompletan Režim, nezaustavljiv i da se, čak, ne može ni na trenutak bar usporiti. Kompozicija je to koja nezaustavljivo juri u provaliju, bez kočnica, a sada već i bez tračnica.

Mandatar Željka Cvijanović mjera je straha Milorada Dodika od sopstvene stranke; Mjera njegovog nepovjerenja u ostale visoke funkcionere SNSD-a i Mjera njegove želje da ih se riješi jednom zasvagda. Ta Mjera jednaka je količini njenog neznanja, što će reći da je ogromna. Beskonačno velika.

Samo u ovoj komparaciji njeno imenovanje ima vrijednost, jer se tim aktom dokazuje da je SNSD raspolućen, da se Dodik panično plaši najznačajnijih funkcionera te stranke i da nastavlja sa partijskom politikom po “Božijem” principu: “Ja sam vas stvorio, Ja ću Vas i uništiti”!

Neuspješna, plitka, isključivošću ograničena i neznanjem osakaćena Cvijanovićka, jedino odgovara Dodiku, koji će nastaviti da preko svoje loše replike i imitatorke upravlja ostacima institucija, nadajući se nekom Čudu, što bi moglo spasiti njega i njegov Režim.

Čuda neće biti. Jedino se može desiti Čuđenje, ukoliko Dodiku suprotstavljena linija, koju predvode Igor Radojičić i Nebojša Radmanović, prihvati da bude žrtva matrice “Ja sam vas stvorio, Ja ću vas i uništiti”. Nije realno da narečeni prihvate da budu “živi zazidani” zbog volje Lažnog Patrijarha, ali ako se to, kojim slučajem, desi, onda ćemo prisustvovati do sada neviđenom ritualu masovnog političkog samoubistva. Na način da će se SNSD-ovi “kitovi” svjesno nasukati na hridi sopstvenog straha od odluke o samima sebi i budućnosti ovog društva.

Interesantna je, u cijeloj priči, i uloga zvaničnog Beograda i tamošnjeg patetičnog Diktatora Aleksandra Vučića , koji zajedno sa Vojislavom Šešeljem i Momčilom Krajišnikom, poslednjih nedelja snažno duva u jedra Milorada Dodika. Ne uviđajući da su ta jedra potpuno razderana. I da duva uprazno. (I, što je vrlo vrlo važno, Vučić duva u jedra Režima, koji pokušava opstati na “najsvjetlijim tradicijama” političke korupcije i kriminala, protiv kojih se “CSI premijer” Srbije navodno bori).

Vučić, koji jeste uspio da objedini naciju, (spektakularnim hapšenjma, koja su označila njegovu, kako se tvrdilo i tvrdi, beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije), sada nema pojma šta će sa tom istom nacijom i kako da je, za početak, bar sačuva od potpune ekonomsko/socijalne bijede.

(Ostalo je nejasno, zbog čega je Vučić svojevremeno, kao potpredsjednik Vlade Srbije, uzurpirao poziciju ministra unutrašnjih poslova, a jedino racionalno objašnjenje je da je to bio jedan od najboljih spinova u poslednjih desetak godina u Regionu).

Nakon svih holivudskih hapšenja, (od kojih nijedno nije doživjelo sudski epilog), što su mu donijela neviđenu popularnost i podršku, “CSI Vučić” se našao pred pregusto zasijanim minskim poljem ekonomskih, privrednih, finansijskih, političkih i svakih drugih problema. Za koje on nema rješenja niti ima pojma gdje su “od izvora dva putića”.

Nesigurnost prikriva ubrzanim zidanjem sopstvenog “Kulta ličnosti”, koji cementira primanjem nagrada izmišljenih društava, poput onog nepostojećeg Japanskog. I, gotovo, svakodnevnim “bitnim” sastancima sa Dodikom, kojim pokušava prodati još jedan “lažnjak” o postojanju njegove (“CSI Vučić”) čvrste i konstantne brige za Republiku Srpsku.

Nikakve brige on za RS nema, a Vučićevi pokušaji su makijavelizam najnižeg stepena, lako uočljiv golim okom.

Vučić, u stvari, Šešeljizuje Dodika na način da njegovim “osnaživanjem” šalje poruku Zapadu: Vi mene Šešeljem, ja ću Vas Dodikom!

“CSI premijer” Srbije ovakvim tragikomičnim i ispraznim pristupom spoljnoj politici pokazuje sopstvenu plitkost, jer nanosi veliku štetu primarno sebi, a potom i najnovijem prigrljenom Objektu, što mu kao Narcisoidnom Subjektu, podilazi dovoljno istrajno, duboko i snažno, da je Vučić spreman duvati mu u satrula jedra zajedno sa Šešeljem i Krajišnikom, reliktima najcrnje srpske prošlosti.

Stupidna Vučićeva procjena da će ignorisanjem i minimiziranjem povratka Vojislava Šešelja u Srbiju i javne promocije šovinizma, pa i fašizma (što je uslijedila), neutralisati spektakularnu medijsku atrakciju i akciju, dovela ga je do paradoksa, koji kaže da isti taj Šešelj, (iako nema nikakvo uporište u narodu u Srbiji), već desetak dana ostvaruje mnogo veći uticaj na spoljnopolitčki status iste te Srbije, od istog tog Vučića, što artikuliše gotovo plebiscitarnu potporu građana.

Iznenađen i uplašen reakcijom Zapada i Regiona na Šešeljev prostački populistički nacionalšovinizam, i prestravljen od mogućeg političkomedijskog udara u režiji Režima iz Republike Srpske, (ukoliko nastavi da se javno lažno deklariše kao neutralan), Vučić je otvoreno “razigrao” na Dodika, čineći novu grešku, podjednako veliku kao i sa Izbezumljenim Vojvodom.

Vučić je tako stao u istu ravan sa Krajišnikom i Šešeljem, koji snažno podržavaju Dodika i zajedno sa onima, kojih se, navodno, odrekao, pokušava učvrstiti Režim u Republici Srpskoj, što je već u dobroj mjeri skršen.  

Kakav apsurd: Vučić već nekoliko godina čini sve da se što dalje odmakne od Šešelja, a sada, rame uz rame sa njim, pokušava spasiti kriminalni i korumpirani Režim u Republici Srpskoj. Kojem spasa nema.

Svega ovoga svjestan je Dodik, ali prihvata pravila igre, jer zna da nema kud. Dodik u Vučiću, Šešelju i Krajišniku vidi mogućnost spasa, premda su mu oni, ovakvi kakvi jesu, vrlo čvrsta omča oko vrata.

Ali, Davljenik se i za slamku hvata, pa tako i Dodik za Krajišnika, Šešelja i Vučića, nadajući se da će taj Trojac, koji je stao iza njega, uspjeti da ga dovoljno ojača na unutrašnjem planu u Republici Srpskoj, kako bi se mogao suprotstaviti nadolazećim promjenama, koje su neminovnost.

I da je drugačije od navedenog, Trojka Vučić/Šešelj/Krajišnik, pomnožena sa Željkom Cvijanović uvijek i u svakoj politici/matematici/fizici daje rezultate koji se kreću između Zone Sumraka i Zone Potpunog Mraka!