петак, 14. новембар 2014.

SNSD Bluz

slušao: Slobodan Vasković
Svakodnevno iz SNSD-ovih redova do mene dopire Bluz:
Radojičić je Ogorčen.
Radojičić je Matiran.
Radojičić je Izgubljen.
Radojičić je Umoren…

Izvedba se zove “Damin gambit”, a Radojičić je “Ogorčen, Matiran, Izgubljen, Umoren…”, zato što ga je, nariču, Milorad Dodik ponovo šutnuo bez milosti i inaugurisao Željku Cvijanović kao svog kandidata za mandatara.

Nije tačan takav zaplet male drame “Ogorčenog, Matiranog, Umorenog, Izgubljenog, Šutnutog” Radojičića.

Tačno je da je On Kukavica, Nedorečen, Poluproizvod, Mediokritet, Mali Licemjer, Politički Patuljak…, koji nema snage volje karaktera hrabrosti da bar pokuša izaći iz septičke jame u kojoj je dobrovoljno zatočen.

Radojičić je svojevoljni Pedro.

On godinama izigrava lažnog Pustinjaka na prepunoj plaži, neuspješno glumi Asketu u naselju Korleone; On je Makijavelista-početnik, koji za petnaest godina bavljenja politikom nije odmakao dalje od prve lekcije iz tog udžbenika…, što je od njega stvorilo grotesknu političku kreauturu, u odnosu na koju čak i Nušićeva Gospođa Ministarska izgleda vrlo karakterno, ozbiljno i obećavajuće.

Radojičić je mali bespomoćni gmizavac koji se pred Dodikom zaledi kao pred Mungosom; Odumru mu sve funkcije, ukoči se i prevrne.

Radojičić je, riječju, politički Narkoleptičar kojeg, po pravilu, savlada san svaki put kada god treba donijeti sam odluku. O sebi.

Bluz o “Ogorčenom, Matiranom, Izgubljenom, Umorenom” Radojičiću, izvode oni članovi SNSD-a, koji se nadaju, očekuju, smatraju da je došlo vrijeme da se ta stranka konačno otarasi Klana Korleone.


Hine da u Radojičiću leži šansa, potpuno svjesni da je to tek fikcija. Jer je u njegovom slučaju i nada odavno umrla!