среда, 12. новембар 2014.

Radojičić – tviti na Dodikovom dlanu

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik je prelomio -  njegov kandidat za mandatara biće Željka Cvijanović, ma šta o tome mislili Marko Pavić i Petar Đokić. I ma koliko se protivili.

Dodik neće da eksperimentiše, njemu u Vladi RS ne treba znalac, već slijepi poslušnik. Što Željka Cvijanović jeste. A dodatni joj je kvalitet (u Dodikovim očima) činjenica da nema pojma ni o čemu.

Tako će Dodik, ukoliko zaista i uspije obezbijediti Kotu 42, nastaviti da vodi Vladu RS. Do potpune propasti, od koje nas dijele nano veličine.

Ovakav rasplet unutar Režima ukazuje da je Željka Cvijanović još jednom potukla do nogu Igora Radojičića, što je bilo i za očekivati. Dodik stoji iza nje, a Radojičić nema snage da se odupre. Zato se sam i povukao iz borbe za poziciju mandatara, a natjeran je na uzmak dvorskim spletkama, najnižeg nivoa.

Utješna nagrada za Radojičićevo poslednje “gordo posrtanje” trebala je biti funkcija ministra inostranih poslova u Savjetu ministara BiH, ali to je, nakon koaliranja SDA, DF-a i Saveza za promjene, na predugačkom štapu. Toliko dugačkom, da djeluje nedohvatljivo.

Igor Radojičić u ovom sazivu neće biti ni predsjednik Narodne skupštine RS, jer je ta pozicija obećana DNS-u.

Igoru Radojičiću, u ovom sazivu, namijenjena je uloga djelića glasačke mašinerije, koja bi trebala (ako se ostvari) da nastavi podržavati privatne interese Dodika i tajkunske oligarhije koja suvereno vlada SNSD-om.

Kada se sve sabere i oduzme, Igor Radojičić je najveći gubitnik izbora, iako je dobio 25.790 ličnih glasova. Što je bilo presudno da ga Dodik definitivno prekriži.

Dodik je očekivao da će Radojičić napraviti lošiji rezultat u Banjaluci, od onog koji je ostvario, kako bi ga udaljio iz vrha stranke. Međutim, veliki broj ličnih glasova onemogućio je da ga, kao jedinog krivca, optuži za poraz Cvijanovićke u trci za člana predsjedništva BiH. Stoga je pribjegao suptilnijoj metodi “davljenja” jedinog preostalog konkurenta unutar SNSD-a.

Radojičić je svjestan da je matiran, što ga čini potpuno izgubljenim, pa je iz faze “tviter jastreba” (što je bio do potpisivanja Sporazuma SDA, SZP i DF), prešao u stadij “tvitija slomljenih krila”, nakon što ga je Dodik sastrugao iz svih kombinacija u Republici Srpskoj. I odlukom da Cvijanovićki da mandat neutralisao pokušaje DNS-a i SP-a da ga, insistirajući na Radojičiću kao premijeru, stave u kavez u Palati predsjednika.

Nakon Dodikovog katil fermana, Radojičićevo okruženje je u panici, jer znaju da će biti nemilosrdno pometeni. Radojičić ih, sa pozicije “tvitija na Dodikovom dlanu”, nikako ne može zaštiti. Svjesni su toga, i veliki broj njih od Radojičića zahtijeva da konačno prestane prihvatati poniženja pognute glave i suprotstavi se Dodiku.

Kao krucijalni razlog za otpor navode činjenicu da bi od 29 poslanika SNSD-a u novom sazivu Narodne skupštine RS, za Radojičićem, u slučaju rascjepa, krenulo odmah njih petnaest.

U takvoj varijanti, sve političke dileme i krize u najavi, koje drmaju i BiH i RS, bile bi razriješene, jer bi Radojičić imao kapacitet da sa Savezom za promjene formira čvrstu vlast u entitetu i participira u Savjetu ministara BiH.

Na taj način, Dodik bi politički bio adaktiran, a sa njim bi bili zbrisani i politički reketaši Pavić i Đokić. Radojičić bi, uz Bosića, preuzeo lidersku poziciju u Srba (i Crnogoraca).

Međutim, teško je vjerovati da se Radojičić smije usuditi na takav korak, premda je već peti šesti put javno ponižen na otvorenoj sceni. Ne treba zaboraviti da ga je Dodik lično promovisao kao mandatara u osvit izborne kampanje. I na to zaboravio i prošao pored Radojičića “kao pored kioska”.

Radojičić je i u proteklom vremenu imao sijaset prilika da se izvuče iz Dodikovog zagrljaja, marke “Davitelj”, ali ih je sve odreda propustio.
On jednostavno nije format lidera, već je format poslušnika, duboko svjesnog te činjenice i dovoljno inteligentnog da svoje sluganstvo pokuša prikriti lažnim čvrstim stavovima (o nebitnim pitanjima). Koje su odavno svi prozreli; Dodik među prvima, jer ne prestaje gaziti i ponižavati Radojičića.

Zato ga je, proteklih godina, i prisilio da u Skupštini inicira usvajanje brojnih loših zakona, koji su tajkunskoj oligarhiji omogućili “zakonitu” pljačku Republike Srpske.

Nikada nije imao snage da se odupre Dodikovim zahtjevima, pa će tako prihvatiti i najnovije poniženje. I postati saučesnik teškog zla na koje se Režim priprema. Jer se Dodik osjeća ugroženim i spreman je, sa kamarilom oko njega, kojoj od straha noge klecaju, da se, ne birajući načine, obračuna sa svojim protivnicima.

Ipak, bilo bi preteško Radojičića nazvati Lavrentijem. Če svakako nije. Bio je i ostao Sluga Pokorni!