недеља, 16. новембар 2014.

Papanska farma

Piše: Slobodan Vasković

Doprinos Željke Cvijanović savremenoj srpskoj političkoj “misli” je izuzetan; Njen “autoritativni” istup u stranačkom političkom krugu, u kojem poslanike Narodne skupštine RS karakterišu papcima i u kojem se otvoreno kreiraju rasistički planovi za medijsku satanizaciju jezika kojim govore Bošnjaci, te vrbovanju određenih osoba za tu platformu, pokazao je svu bijedu vladajućeg Režima, njihovu pijačarsku filozofiju, potpuni nedostatak svijesti, savjesti, morala i ljudsku niskost, neviđenu na ovim prostorima.

Kada se pažljivo presluša istup Cvijanovićke, kada se saslušaju njeni zaključci, u kojima ima svega sem inteligencije i duha, razumijete da je Orvelova “Životinjska farma” obećana zemlja, naspram “Papanske farme” u kojoj živimo.

Cvijanovićeva demonstrira u svom savremenom srpskom političkom pristupu, čiji je rodonačelnik Milorad Dodik, da za Režim postoji samo jedno pravilo, koje glasi “nema pravila” i da je ta istinska papanska bulumenta ubjeđenja da oni mogu sve, da to sve ne podliježe bilo kakvoj odgovornosti, a da su svi drugi tu samo kao resurs, koji se na “Papanskoj farmi” nemilosrdno zlorabi.

Analiza trenutne političke situacije i problema oko formiranja vlasti u RS, u izvedbi Cvijanovićeve, lišena svake dubine, širine, visine, pokazuje potpuno odsustvo Mozga u tom Društvu sjecikesa, koje je, kao najubojitiji bojni otrov, bez ostatka kontaminiralo ovu zemlju i ljude u njoj.

Mentalni sklop prevrtljivih pijačnih nakupaca, čiji je jedini cilj da u kilogramu jabuka podvale sedamdeset deka trulih, Cvijanovićka je hirurški precizno prezentovala u razgovoru sa stranačkim krugom o temi “Strateški pravci Vlade RS i SNSD-a u periodu 2014.-3014.”!

Željka Cvijanović nije kriva za ovakav ambijent; Bilo bi je nepošteno optuživati, jer ona nije sposobna ni saviti sarmu, a kamoli voditi odgovornu politiku.

Željka Cvijanović je žrtva onih koji su zloupotrijebili njenu ubijeđenost da kod nje lično “ne postoji nikakva razlika između želja i mogućnosti”, iako je i iz drugih univerzuma golim okom vidljivo da premijerka nema ama baš nikakvih mogućnosti, sposobnosti, znanja, umijeća… A da su joj želje na tragu špiceva iz južnoameričkih sapunica.

Željka Cvijanović je produkt političkog silovanja, nasilja, primitivizma, bahatosti, Papanluka…, koje SNSD sistematično, temeljno i sveobuhvatno, provodi već devet godina; Ona je teledirigovani “Politički Samoubica”, koji se “Raznosi” u nastavcima.

Nije bitna Cvijanovićeva, već Šefovi Organizacije, koji na građane bacaju Otrovne Dronove poput nje, sa svjesnom namjerom poništenja svih ekonomskih, kulturnih, istorijskih, privrednih, ekonomskih… dobara ovog naroda.

Organizacija je stvorila “Papansku farmu”, Organizacija je uspostavila Bezakonje, Organizacija je bacila Otrovnu Željku na narod, Organizacija je uništila sve čega se stigla dohvatiti u prethodnih devet godina. A stigli su u svaki kutak.

Ima u svemu ovome i jedna kvalitetna stvar. Cvijanovićka je i ne htijući izvanredno odigrala ulogu Milorada Dodika. Za Oskara!