недеља, 23. новембар 2014.

Cvijanovićkina danjga na čelu “Kralja Papaka”

piše: Slobodan Vasković

Crni dim se i dalje vije iznad Skupštine; Nijedan blok još ne može garantovati da ima većinu od 42, ma koliko tvrdili suprotno. Sve opcije su i dalje otvorene, ali to je već irelevantno. Kao što je irelevantno hoće li Režim ili Savez imati većinu.

To je detalj u kojem se svi „dave“, i koji ne dozvoljava da se vidi šira slika koja kaže da je Režim slomljen. I da je nekada Veliki Milorad Dodik sada mali milorad dodik, koji direktno zavisi od volje dva korumpirana kriminalizovana izdanka njegove škole – Ilije Stevančevića i Vojina Mitrovića.

Da li je Savez pogriješio u procjeni korumpiranog dvojca, kada ih je stavio na liste? Jeste, to je činjenica. Ali ta greška pokazala se kao istorijski dobitak, jer je nakon javnog priznanja Željke Cvijanović o kupovini poslanika, postalo bjelodano sve ono što se godinama nezvanično znalo i pričalo, a to je da Dodikova vlast funkcioniše na mitu, korupciji, kriminalu, ucjenama, podvalama, pritiscima i nasilju. To ne opravdava Savez za greške, ali one su, naspram Cvijanovićkinog „Nebeskog tijela ogromnih koruptivnih gabarita“, tek Higsov bozon.

Dokumentovanje Javnih tajni ima najveći odjek i ostavlja najdublje tragove u društvu. Pokazalo je to i otvoreno priznanje Željke Cvijanović.

Stevančević i Mitrović su žigosani kao korumpirane i potkupljive hulje, a vreli žig „H“, utisnula im je na čelo lično Cvijanovićka. Ta danjga se više ne može oprati.

Kao što se ne može oprati ni danjga sa Dodikovog čela, koja svjedoči da na vlasti opstaje širenjem mržnje, rasizma i šovinizma, što se ogleda kroz „opravdanja“ kupljenih Mitrovića i Stevančevića. Koji nipodaštavaju legalno izabrane predstavnike Bošnjaka i Hrvata, kako bi „objasnili“ zašto su preko noći „progledali“ i shvatili da Dodik nije baš takav Negativac, kakvim su ga predstavljali.

Stevančević i Mitrović, hulje bez ostatka, svoje porive, kako rasističke, tako i finansijske (zbog kojih su se odlučili na naglu promjenu dresa), uskoro bi trebalo da objasne u Tužilaštvu BiH, koje je jedino nadležno za ovu vrstu organizovanog kriminala. I koje će, kako se očekuje (i najavljuje) u saradnji sa Sipom, sprovesti istragu.

Oformio/ne oformio vlast, Dodika i SNSD čeka agonija, što je direktno potvrdio/priznao i Igor Radojičić, koji je, nakon dugog „tihovanja“ u partijskom špajzu, ponovo izvučen i bačen na građane. Da „razumnim porukama“ pozove na toleranciju i interese Republike Srpske. I veliku koaliciju.

Uputno je zapitati se gdje je bio Radojičić i svi ti zagovornici velike koalicije, kada je, (nekada) Veliki SNSD progonio, maltretirao, pljačkao, otimao... opstruisao istrage ubistava Milana Vukelića i Nikole Đurovića, pustio na slobodu Rajka Savića, koji je hladnokrvno likvidirao Branislava Garića...

Zaista, gdje je bio Radojičić kada je Mićo Kraljević otimao ljude, odvlačio ih u gepeku, kako bi SNSD-u obezbjedio većinu u Osmacima? I gdje je bio Radojičić kada je Kraljević presuđen na sramnu kaznu od 4.000 KM, iako je čovjeka držao u ropstvu 11 dana? I gdje je bio Radojičić (a i ostali) kada je poslanik SNSD-a Petko Stanojević bacio ženu iz auta u pokretu?

Radojičić je bio sa Stanojevićem i sa Kraljevićem i uz Kraljevića na svim tribinama te stranke, nakon otmice i presude. U ime Republike Srpske, koju su tada Dodik i Radojičić „branili“ sa presuđenim kidnaperima, a danas pokušavaju da je „odbrane“ sa korumpiranim rasistima Stevančevićem i Mitrovićem.

Nema dileme da bi velika koalicija značila oprost navedenih zločina (i brojnih drugih nenavedenih) i da su toga svjesni u Savezu. Zato i odbijaju svaku pomisao na to.

Zbog toga je Dodik u užasu; Užasu malih brojeva, nikogovića, sjecikesa i podrepaša, koji sa njim pokušavaju spasiti Zločinačku organizaciju koja je porobila Republiku Srpsku.

Niko više Režim spasiti ne može. On je gotov, a pitanje proglašenja takvog stanja je stvar tehnike i ničega više. „Papci“ poput Stevančevića i Mitrovića možda to mogu odložiti za par mjeseci, ali šta je par mjeseci za Istoriju koja slijedi!
Do tada, Dodik će više nego zasluženo nositi titulu „Kralj Papaka“.