среда, 06. август 2014.

Preko srpskih krava do Majami Biča

piše: Slobodan Vasković

Dragan Vasiljević, vlasnik firme „Farmland“ iz Nove Topole, kod Laktaša, vlasnik je ekskluzivnog stambenog objekta u Majamiju. Zgrada ima 36 stanova i svi su Vasiljevićevi, a nalaze se na adresi Alton Road 4c.

Zgrada se nalazi na svega 150 metara od najčuvenije amerijčke plaže Majami Bič, što znači u najelitnijem dijelu grada, rezervisanom za multimilionere.

Kvadrat metra stambenog prostora u toj zoni iznosi 10.000 dolara. Ako pretpostavimo da je svaki od 36 Vasiljevićevih stanova površine od 50 m2, to znači da njegov objekat vrijedi 18 miliona dolara, ili 26,5 miliona maraka. A vrijedi mnogo mnogo više.
Ukupna dugovanja "Farmlanda" iznose oko 35 miliona maraka, od čega prema Poreskoj upravi RS oko pet miliona KM.
Tako je bilo u septembru prošle godine, što znači da se do sada značajno uvećao.
Međutim, to uopšte nije smetalo IRB-u RS da “Farmlandu” dodijeli ogroman kredit od 15 miliona maraka, 26.12.2013. godine.

Novac mu je sigurno trebao za održavanje zgrade u Majamiju, koju je vrlo vjerovatno i kupio našim parama.

Prava afera su junice i žito koje je bilo uskladišteno u Farmlandu iz Nove Topole.

Ugovori sa ovom firmom počeli su da se realizuiju 2009. i narednih godina.

„Farmland“ je bez tendera dobio milionski vrijedne ugovore sa entitetskim institucijama (preko deset miliona KM). Robne rezerve RS dodijelile su im i muzne krave - 1200 grla, a „Farmland“ je prodao određeni broj, iako nisu njihova.

Činjenica je da nema nijednog teleta za sve ove godine. A vrlo malo je i krava preostalo.

Dragan Vasiljević, vlasnik Farmlanda, je prodao i ogromne količine žitarica, koje su vlasništvo Robnih rezervi, ali je i pored toga ugovor o skladištenju sa njegovom firmom produžen i u 2011. godini.

Od strane skladištara izvršiti nabavku i nadoknaditi nedostajuće količine žitarica po oba osnova (A-B) u količinama i kvalitetu koje bi se predale Direkciji do 14.02.2011. godine, navodi se u pismu koje je Radovan Samardžija, tadašnji direktor Robnih rezervi uputio firmi „Farmlandfoods“, (u sastavu „Farmlanda“), nakon izvršene kontrole i popisa robe, u kojoj je utvrđeno da je Vasiljević prodao državnu pšenicu kao svoju.

U istom pismu, (upućenom 24.01.2011. godine), dalje se navodi da je neophodno obezbijediti “garancije banke u korist Direkcije za nedostajuće količine žitarica po važećoj tržišnoj vrijednosti koja bi se aktivirala za kupovinu žitarica. Vrijednost garancije bi se odnosila na manjak po tržišnoj vrijednosti po tačkama A (306.160, 44 KM), do 30. 06. i B (2.305.937,95 KM) do 30. 10, ili manjak po žetvi pšenice po tržišnoj vrijednosti (A plus B = 1.838.225, 24 KM) sa 30. 06., a sa 30.10. za kukuruz po tržišnoj vrijednosti od 1.097.935,20 KM“.

Za očekivati je bilo da Samardžija alarmira sve istražne organe kako bi vratio nezakonito prodano žito, ali to se nije desilo. Umjesto poziva na odgovornost, uslijedili su molba i produženje ugovora.
Navedeni prijedlozi su odraz dobre volje da se nastavi poslovna saradnja i pruži mogućnost ostanka davaoca usluga-skladištara. Po gore navedenim prijedlozima bilo bi neophodno postupiti u navedenim rokovima, a svako odstupanje dovodi nas u poziciju da se moraju aktivirati sredstva za naplatu i pokrenuti sudski spor o nadoknadi štete i odgovornosti odgovornih lica, napisao je Samardžija.

Samo sedam dana nakon ovog pisma, (31. 01. 2011. godine), Robne rezerve, koje je predstavljao tadašnji direktor Radovan Samardžija, potpisale su novi Ugovor o uskladištenju i čuvanju merkantilne pšenice i kukuruza