среда, 04. јун 2014.

SNSD u rasulu, Dodik kapitulirao pred unutarstranačkim sukobima

Piše: Slobodan Vasković

Milorad Dodik i Savez nezavisnih socijaldemokrata su u potpunom rasulu, bez ikakvog političkog koncepta, razbijeni na teško zavađene grupacije, koje niko i ništa ne može izmiriti. Čak ni strah od realnog gubitka narednih izbora i svega što taj gubitak znači.

Više ni Dodik snagom ličnog nasilnog autoriteta ne uspijeva sakriti od javnosti unutarpartijske sukobe i omraze, te se i sam potpuno izgubio u njima.

Dodik je 3. juna poručio da delegati njegove stranke u Domu naroda parlamenta BiH neće podržati donošenje Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti niti izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH.

Istovremeno, Dodik se, što je nezapamćeno, javno ogradio od poslanika svoje stranke u Predstavničkom domu BiH, koji su podržali donošenje ovih zakona: Milorada Živkovića, Lazara Prodanovića, Drage Kalabića i Slavka Jovičića Slavuja. Tako je taj dan Dodik stao na stranu Dušanke Majkić i Milice Marković, koje su bile protiv donošenja zakona.

Samo dan kasnije, 4. juna, Dodik je podržao Zakon o sprečavanju pranja novca i u pismu delegatima SNSD-a u Domu naroda istakao da se Zakon treba podržati. 

“Predsjednik Republike je naglasio da je ovaj prijedlog u svemu ispoštovao zahtjeve Republike Srpske i izmijenjen – popravljen velikim brojem amandmana koje je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravde Republike Srpske. U skladu s tim, ističe se u pismu delegatima u Domu naroda Parlamentrane skupštine BiH, navedeni zakon treba podržati u ovom domu”, prenijeli su mediji Dodikovo saopštenje.
Na taj način, Dodik se ogradio od Majkićeve i Markovićeve i stao na stranu Živkovića, Prodanovića i ostalih.

Samo je Dodiku i njegovoj minhauzenovskoj družini jasno kako je moguće da su bukvalno preko noći, (sa 3. na 4. juni), uspjeli da zakon bude “popravljen velikim brojem amandmana koje je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo pravde Republike Srpske”.

Potpuno šizofrena politička situacija, u kojoj se laže tek tako da bi se bilo šta reklo i u kojoj je Dodik bezuslovno kapitulirao. I pred sopstvenim poslanicima, od kojih se ogradio i pred kompletnom javnošću RS/BiH, jer je “polizao što je popljuvao”, pokazujući da mu “probosanska politika” nije mrska kada mora podviti rep pred dojučerašnjim stranačkim pionima, koji su se, preko noći, pretvorili u njegove katile.

Njegov potpuni politički zaokret po ovom pitanju, između visokih funkcionera SNSD-a dodatno je produbio sukobe, a oni jedni o drugima govore kao o “budalama, idiotima, pi…”, tvrdeći kako ne žele da budu žrtve “jedne potpuno promašene politike”.

Šta su radili prethodnih osam godina i o čemu su razmišljali, pitanje je koje im ne vrijedi ni postavljati.

Ova storija detalj je šireg konteksta odnosa unutar SNSD-a, koji se mogu nazvati ratnim.

Direktna posledica takvih odnosa je i slabost, koja se vidi u nuđenju pozicije člana predsjedništva DNS-u. Predaja je to tog nivoa bez ikakve borbe i opozicioni Savez za promjene neće imati puno muke da u ovoj trci i pobijedi.

Ustvari, opozicioni Savez neće imati puno muke da pobijedi u bilo kojoj izbornoj traci, jer se već sada može opipati potpuni izborni debakl SNSD-a.

Svjesni su toga i u toj stranci, što dodatno pojačava međusobne sukobe, izdaje i prodaje.

SNSD je pao tako nisko da moljaka “mrtve” socijaliste za podršku i koaliciju, iako će biti veliko iznenađenje da ta stranka uopšte pređe census.

Vratimo se priči oko DNS-a i njihovom fingiranju “Trećeg bloka”, što je laž podjednaka onoj o izgradnji aerodroma u Trebinju, Bijeljini i Sokocu.

Sva priča oko “Trećeg bloka” spinovanje je javnosti osmišljeno u SNSD-u, koje bi trebalo da rezultuje doživljavanjem (u biračkom tijelu) DNS-a kao “ključne prevage” na narednim izborima, čime se podastire teza da su SNSD i SP, sa jedne strane, podjednako snažni kao Savez za promjene, sa druge strane.

Pokušava se sugerisati da DNS, u takvoj konstelaciji, donosi pobjedničke poene, što je potpuno netačno i nema nikakve veze sa realnošću. Čak je i ponuda kandidature za člana Predsjedništva podrška tom spinu.

Zalud.

DNS nema ni infrastrukture ni kadrova ni politike, a ni novaca za tu poziciju i njihov krajnji domet je najviše sedam poslanika u parlamentu RS. To znači da oni ne mogu ni na koji način upiti razočarane glasače SNSD-a, kojih je u tolikoj mjeri da ne bi trebalo iznenaditi da Dodikova partija u oktobru doživi apsolutni slom i završi kao Demokratska stranka Borisa Tadića/Dragana Đilasa/Bojana Pajtića - na dubokoj margini političke scene.

Kako je SDS prozreo ove namjere, što je bilo i očekivano, jer je riječ o nedorasloj igrici, priča o “Trećem bloku” će “umrijeti” u narednih nekoliko nedelja, a uopšte ne treba isključiti ni raspad te grupacije. Isto tako ne treba isključiti ni mogućnost da SNSD ipak da svog kandidata za člana Predsjedništva BiH, pokušavajući isfingirati značaj i snagu, ali to je, nakon svih suludih egzibicija, podgrijavanje političkog leša, koje neće ama baš ništa donijeti.

Izlizanost i potrošenost Dodika, nepostojanje institucionalnog sistema u RS, finansijski, ekonomski i privredni slom, nekompetentnost, nesposobnost, bahatost, bezobrazluk i potpuni nedostatak empatije za građane, do kraja su razgolitile poplave, koje su odnijele i zadnju nadu SNSD-a i njegovih prvaka da mogu pobijediti na narednim izborima.

Takva vlast zaslužila je potop mnogo veći i teži od onog koji je zadesio RS/BiH, a njihove laži o tome da su poplave uslovile pad prihoda od 80 posto (sračunate kako bi se prikrio dramatičan pad prihoda do kojeg je došlo mnogo prije potopa), pokrivanje su prljavog/korumpiranog/kriminalnog obraza paučinom. U efikasnost te obmane ne vjeruju čak ni njeni tkači.

Ali, šta da čini Režim koji već devetu godinu opstaje na notornim lažima, sem da nastavi u istom ritmu. Otud i Dodikova najnovija “relevantna istraživanja” prema kojim, u ovom trenutku, koalicija SNSD-a, SP-a i DNS-a ima 56 odsto podrške.

Ovo je tačno samo pod uslovom da je riječ o podršci njihovom što hitnijem odlasku.

Dodik sve više liči i djeluje kao teško nokautirani bokser, koji još gaji nadu u pobjedu nemoćno se sudarajući sa konopima.

Potop je bio malj koji je već dobro napukli krčag SNSD-a pretvorio u srču. Tu popravke nema, osim da opozicija načini kardinalne greške i omogući kakav takav popravak SNSD-a i Dodika.

Opozicija već sada može opipati pobjedu u oktobru, ali moraju stvari poredati na kvalitetan način, bez trulih kompromisa, koji bi mogli značiti kalkulisanje sa unutarstranačkim preslagivanjem. Ili izlaskom u susret nedoraslim potrošenim političarima, koji i nakon sve bijede i jada u kojem živimo, i dalje vide samo svoj interes.

To porazumijeva da Mladen Bosić mora biti kandidat za predsjednika RS i direktno se sučeliti sa Dodikom. Na taj način biće odagnane sve moguće loše implikacije ostalih rješenja, koje bi mogle nanijeti štetu opoziciji, pod uslovom da Bosić ne bude kandidat za predsjednika RS. 

Isto tako, SDS, ukoliko nisu pronašli nestranačkog kandidata, za poziciju člana Predsjedništva BiH treba nominovati nekog od svojih visokih funkcionera. I pokazati da jesu spremni ponijeti najveću odgovornost u užasu koji čeka nakon izbora, a koji će ostaviti aktuelna vlast za sobom.

Niko ne zna dubinu tog užasa, čak se ni naslutiti ne može, a aktuelne najcrnje prognoze mogle bi se pokazati kao optimistične procjene. Režim je napravio zlo, neviđeno dosad na ovim prostorima.

SDS, konačno i bez ostatka, mora raskrstiti sa PDP-om i ucjenjivačkim zahtjevima njihovog lidera Mladena Ivanića.

Ivanić i PDP prijete da će imati svoje kandidate, ukoliko njihovom šefu ne pripadne nominacija za člana Predsjedništva BiH.

SDS i ostale stranke Saveza uopšte ne treba da se obaziru na narudžbe iz propalog Ivanićevog granapa, već ga trebaju ohrabriti u njegovim nastojanjima. I pokazati mu gdje su izlazna vrata iz Saveza.

To je najkraći, najefikasniji i najkvalitetniji način da se jednom i zauvijek završi sa ucjenjivačkom torturom te stranke i njenog vođstva, čije su katastrofalne političke procjene, donesene i realizovane proteklih deceniju i nešto (a uzrokovane spasavanjem ličnih privilegija vođstva PDP-a) i proizvele ovakvo stanje u RS - stanje potpunog beznađa i opšte katastrofe.

Bilo kakav drugačiji odnos na megalomanske, isključive i interesne zahtjeve PDP-a, stranke preskromnih gabarita, koji su odreda u ruševnom stanju, značilo bi djelovanje slično Režimskom, pa bi se, sasvim realno, postavilo i pitanje potrebe bilo kakve promjene.